2 Coríntios 12

El Nayar Presidio De Los Reyes Cora NT (CRN_WBT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Naúcheꞌe nu áꞌantzaahuateꞌe. Capu aꞌij rɨni tɨ caí tiꞌitɨ jɨ́n tineetévaꞌɨri. Nuꞌuri neꞌɨ́jna jɨ́n tejámuaatáꞌixaateꞌesin aꞌij tɨ tiꞌitɨ tiuꞌutaseíjre ineetzi jemi, ajta aꞌɨ́jna tɨ tavástaraꞌa ayén naataseíjra.
1 Importa que me glorie? Na verdade, não convém! Passarei, entretanto, às visões e revelações do Senhor.
2 Aꞌatɨ nu niyen muaꞌate tɨ Cɨríistuꞌu jetze ajtémeꞌecan tɨ jaꞌanáj ayén tiráaruu. Puꞌuri áꞌatee aꞌachú cumu tamuáamuataꞌa japuan muáacua nineꞌiraꞌa tɨ Dios júteꞌɨmua yaꞌuvíꞌitɨ aꞌu mej éꞌeseijreꞌe ɨ́ mej Dios jemi tíꞌivaɨreꞌe. Canu ramuaꞌaree tɨ puaꞌa aꞌɨ́ɨn jaꞌatɨ aúcheꞌe ayén seijreꞌe ɨ́ rutevij jɨmeꞌe nusu caí. Dios pu xaa ramuaꞌaree.
2 Conheço um homem em Cristo que há catorze anos foi arrebatado até o terceiro céu. Se foi no corpo, não sei. Se fora do corpo, também não sei; Deus o sabe.
3 Nee nu xaa ramuaꞌaree tɨ Dios ayén yaꞌuvíꞌitɨ u júteꞌɨmua aꞌujna aꞌu tɨ naa huaꞌéen. Canu ramuaꞌaree tɨ puaꞌa auj seijreꞌe ɨ́ rutevij jɨmeꞌe nusu caí chéꞌe, sino aꞌɨ́ɨ pu ɨ́ Dios ramuaꞌaree.
3 E sei que esse homem - se no corpo ou se fora do corpo, não sei; Deus o sabe -
4 Aꞌuu pu ayén éeniꞌicɨꞌe tejáꞌanamua aꞌɨ́jna tɨ caí aꞌij tíꞌirɨꞌɨri tɨ jaꞌatɨ raataxáj íiyen chaanaca japua, aꞌiné capu ayén áꞌachauutzijreꞌe tɨ jaꞌatɨ ayén raataxáj íiyen chaanaca japua.
4 foi arrebatado ao paraíso e lá ouviu palavras inefáveis, que não é permitido a um homem repetir.
5 Canu ne jɨ́meꞌen áꞌantzaahuateꞌen, sino aꞌɨ́j nu xaa jɨ́n áꞌantzaahuateꞌen neꞌɨ́jna ɨ́ jaꞌatɨ. Ajta tɨ puaꞌa niyen ne jɨ́meꞌen áꞌantzaahuateꞌe, aꞌij nu jɨ́n aꞌutántzaahuateꞌesin neꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ tɨ caí núꞌucaꞌanistiꞌi.
5 Desse homem eu me gloriarei, mas de mim mesmo não me gloriarei, a não ser das minhas fraquezas.
6 Mɨ ajta, tɨ puaꞌa niyen caꞌaníjraꞌa tiꞌitáneꞌaꞌacareꞌen nej ni aꞌutántzaahuateꞌen, canu neꞌɨ́n púꞌeeneꞌe naꞌame seɨj tɨ chaꞌa naꞌa tiꞌixa, aꞌiné nee nu tzáahuatiꞌiraꞌa jɨ́n tiuꞌutaxájta. Mɨ neajta inee, canu niyen rɨni tɨ ij caí jaꞌatɨ ayén huápɨꞌɨ tíꞌineseijra ineetzi aꞌij tɨ caí tiraavíjteꞌe, sino chéꞌe aꞌɨ́ɨn ayén tíꞌineseijra aꞌij nej rɨcɨ, ajta aꞌij nej tiꞌixa.
6 Pois, ainda que me quisesse gloriar, não seria insensato, porque diria a verdade. Mas abstenho-me, para que ninguém me tenha em conta de mais do que vê em mim ou ouve dizer de mim.
7 Aꞌiné jéꞌecan pu huápɨꞌɨ tiúꞌujxeꞌeveꞌecaꞌa aꞌɨ́jna tɨ huataseíjre ineetzi jemi, nej ni caí huápɨꞌɨ ahuántzaahuateꞌen, Dios pu ayén raateájtuaa ineetzi jemi tiꞌitɨ tɨ néꞌɨtziiteꞌecaꞌa ɨ́ netevi jetze. Cu xɨee tɨ cuj tzicareꞌe naꞌajtéjtze i ne jetze. Aꞌɨ́ɨ pu aꞌɨ́ɨn púꞌeeneꞌe ɨ́ tɨ Satanás yaꞌutaꞌítecaꞌa tɨ náꞌɨtziiteꞌen nej ni caí huápɨꞌɨ ahuántzaahuateꞌen.
7 Demais, para que a grandeza das revelações não me levasse ao orgulho, foi-me dado um espinho na carne, um anjo de Satanás para me esbofetear e me livrar do perigo da vaidade.
8 Huaíca puaꞌamé nu niyen neꞌɨ́jna jɨ́n tirájhuaviiriꞌi ɨ́ tavástaraꞌa tɨ náꞌariꞌi aꞌɨ́jna tɨ núꞌucuiꞌicaꞌa yú ne tzajtaꞌa.
8 Três vezes roguei ao Senhor que o apartasse de mim.
9 Ajta aꞌɨ́ɨn ɨ́ tavástaraꞌa, aꞌɨ́ɨ pu ayén tinaatáꞌixaa tɨjɨ́n: “Aꞌɨjna ɨ́ nej nexɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨ́n rɨ́ꞌɨ timuaatáꞌaca, ayée pu áꞌavejre múꞌeetzi, aꞌiné ayée pu raanaíjmireꞌen ɨ́ nemuárɨꞌeriꞌiraꞌa aꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ tɨ caí múꞌucaꞌanistiꞌi.” Aꞌɨ́j nu jɨ́n, niyen nexɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨ́n ahuántzaahuateꞌen neꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ caí núꞌucaꞌanistiꞌi tɨ ij aꞌɨ́ɨn muárɨꞌeriꞌireꞌaraꞌan ɨ́ Cɨríistuꞌu ayén neetzi jemi huateáturan.
9 Mas ele me disse: Basta-te minha graça, porque é na fraqueza que se revela totalmente a minha força. Portanto, prefiro gloriar-me das minhas fraquezas, para que habite em mim a força de Cristo.
10 Aꞌɨ́j nu jɨ́n, niyen nexɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨ́n áꞌancaꞌane ɨ́ Cɨríistuꞌu jetze meꞌecan nej ni neꞌɨ́jna jɨ́n teꞌutáviicuaꞌi aꞌɨ́jna tɨ caí núꞌucaꞌanistiꞌi nusu ɨ́ mej aꞌij puaꞌa tíꞌinejee naꞌari aꞌɨ́jna tɨ nemuárɨꞌeriꞌiraꞌa caꞌɨ́n mej aꞌij puaꞌa neruure naꞌari mej puaíjtzi tinaatáꞌaca. Ayee nu áꞌancaꞌane aꞌiné tɨ́j naꞌa tɨ caí núꞌucaꞌanistiꞌi, aꞌɨ́j nu jetze aráncaꞌane ɨ́ tavástaraꞌa tɨ ꞌij rɨ́ꞌɨ tínetáꞌaca ineetzi.
10 Eis por que sinto alegria nas fraquezas, nas afrontas, nas necessidades, nas perseguições, no profundo desgosto sofrido por amor de Cristo. Porque quando me sinto fraco, então é que sou forte.
11 Jee xaa neꞌu, nee nu xaa netɨ́muaꞌi. Múꞌeen xu caꞌanéeri naatáꞌa nej ni niyen huárɨni. Mɨ ajta, jaítzeꞌe pu ayén tiraavíjteꞌecacheꞌen sej siyen rɨ́ꞌɨ naꞌanrúꞌureꞌen, aꞌiné canu xaa neꞌu jaítzeꞌe cɨliéeneꞌe jɨ́n tíꞌivaɨreꞌe mecaí aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej nuꞌu huápɨꞌɨ veꞌecán jɨ́n tíꞌivaɨreꞌe tɨ eeriꞌi Dios nuꞌu huaꞌantíhuau. Capu amɨ́n aꞌij nej caí tiꞌitɨ jɨ́n antínmuaꞌaree.
11 Tenho-me tornado insensato! Vós a isso me obrigastes. Vós é que deveríeis fazer o meu elogio, visto que em nada fui inferior a esses eminentes apóstolos, se bem que nada sou.
12 Xuꞌuri tiuꞌuséij múꞌejmi jemi tɨ ayén huarɨ́j tɨ́j naꞌa tɨ ayén rɨjca ɨ́ jaꞌatɨ tɨ Dios raataꞌítecaꞌa. Aꞌɨjna ɨ́ mej jɨ́n naa rɨ́ꞌɨ tiraꞌutaseíj, ajta aꞌɨ́jna tɨ jɨ́n Dios tihuáꞌuꞌitɨiiriꞌi, ajta aꞌɨ́jna tɨ ayén huarɨ́j aꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ muárɨꞌeriꞌireꞌaraꞌan ɨ́ Dios, naíjmiꞌi pu ayén tiuꞌutaseíjre múꞌejmi jemi netɨ́ꞌɨj nauj téꞌeviicuaꞌiracaꞌa aꞌɨ́mej jemi ɨ́ mej néjchaꞌɨɨreꞌe.
12 Os sinais distintivos do verdadeiro apóstolo se realizaram em vosso meio através de uma paciência a toda prova, de sinais, prodígios e milagres.
13 ¿Tiꞌitájni ayén caí tejamuaacɨ́ꞌɨ tɨ ajta caí ayén tihuaꞌucɨ́ꞌɨ aꞌɨ́mej ɨ́ mej puaꞌamecɨé eꞌetiújseꞌɨri? Capu tiꞌitɨ xaa neꞌu, sino aꞌɨ́jna ɨ́ nej caí jaꞌanáj tiꞌitɨj jɨ́n muárɨꞌeri amuaatáꞌa. Setáꞌaj tinaatáꞌuuniꞌi nej caí neꞌɨ́jna jɨ́n xɨ́ꞌepɨꞌɨn pɨ́ amuáaruu.
13 Em que fostes inferiores às outras igrejas, senão no fato de que a vós não vos fui pesado? Relevai-me esta injúria!...
14 Casiꞌi, múꞌeen, nuꞌuri neajtahuaꞌa rɨ́ꞌɨ huánruu nej ni neajtahuaꞌa amuajaꞌuvéꞌemuaare. Puꞌuri huaíca tejaꞌuréꞌenejsin. Neajta, canu aꞌatzu tiꞌitɨj jɨ́n muárɨꞌeri amuaatáꞌasin, aꞌiné canu rúuhuaumen tɨ múꞌejmi áꞌamuaꞌa, sino nej múꞌejmi aꞌuvéꞌehuauni. Ayee nu rɨcɨ aꞌiné capu ayén tiraavíjteꞌe mej meꞌɨ́n tɨꞌɨríi miyen ruvaújsimuaꞌa tiꞌitɨ táꞌacareꞌen, sino aꞌɨ́ɨme ɨ́ vaújsimuaꞌameꞌen, aꞌɨ́ɨ mú miyen tiꞌitɨ huaꞌutáꞌaca ɨ́ ruyaujmuaꞌa.
14 Eis que estou pronto a ir ter convosco pela terceira vez. Não vos serei oneroso, porque não busco os vossos bens, mas sim a vós mesmos. Com efeito, não são os filhos que devem entesourar para os pais, mas os pais para os filhos.
15 Nee nu xaa nexɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨ́n tiꞌitɨ áꞌujɨsin neetzi tɨ neꞌáa naꞌari niyen raaxɨ́jteꞌen tɨ́j naꞌa tɨ neetzi neꞌáa nej ni jamuaatévaɨreꞌen múꞌejmi. Ajta, tɨ puaꞌa niyen jaítzeꞌe jáꞌamuaxeꞌeveꞌe, ¿ni qui ayén huataújmuaꞌa sej caí chéꞌe siyen nexɨ́ꞌeveꞌe ineetzi?
15 De mui boa vontade darei o que é meu, e me darei a mim mesmo pelas vossas almas, ainda que, amando-vos mais, seja menos amado por vós.
16 Chéꞌe ayén ꞌeeneꞌen nej caí tiꞌitɨ jɨ́n muárɨꞌeri áꞌamuaꞌate. Ayee xu tiꞌixa nej nuꞌu huápɨꞌɨ rúꞌumuaꞌaree nej huaꞌitzi jɨ́n tiꞌitínchaꞌɨɨcaꞌa, neajta nuꞌu huaꞌitzi jɨ́n amuajáꞌurɨe.
16 Mas seja! Não vos fui pesado. Como, porém, sou esperto, apanhei-vos pela astúcia...
17 ¿Ni niyen tiꞌitɨ jɨ́n amuajáꞌurɨe neꞌɨ́jna jɨmeꞌe nej seica huataꞌítecaꞌa múꞌejmi jemi? Canu xaa neꞌu.
17 Acaso tirei proveito de vós por meio de algum daqueles que vos enviei?
18 Nee nu caꞌaníjraꞌa raatáꞌa neꞌɨ́jna ɨ́ Tito tɨ ij aꞌɨ́ɨn áꞌumeꞌen múꞌejmi jemi. Neajta jamuan raataꞌítecaꞌa neꞌɨ́jna ɨ́ taꞌihuaaraꞌa. ¿Ni qui tiꞌitɨ jɨ́n amuajáꞌurɨe aꞌɨ́jna ɨ́ Tito? Capu xaa neꞌu. ¿Ni tecaí iteen tiyen cheꞌatá tenaꞌa tiꞌitítachaꞌɨɨ tɨ́j ajta aꞌɨ́jna? ¿Ni tecaí tiyen cheꞌatá tenaꞌa áꞌatacaꞌane múꞌejmi jemi tɨ́j ajta aꞌɨ́jna? Aꞌiné tijtá xaa neꞌu.
18 Roguei a Tito, e com ele enviei um irmão que conheceis. Por acaso tirou Tito de vós alguma coisa? Não andamos nós com o mesmo espírito, sobre as mesmas pegadas?
19 Tɨ́j naꞌa nej niyen tejáꞌamuaꞌixaateꞌe, ayén tejamuáꞌamitɨejteꞌe tej tiyen ta japua huatétanan múꞌejmi jemi. Mɨ teajta iteen, catu, sino ɨ́ Dios jemi tu tiyen tejáꞌamuaꞌixaateꞌe teꞌɨ́jna jɨmeꞌe tej Cɨríistuꞌu jetze ajtémeꞌecan, tej ti nain jɨ́n rɨ́ꞌɨ amuáaruuren múꞌejmi, ɨ́ tej jáꞌamuaxeꞌeveꞌe.
19 Já há muito pensais que nos justificamos diante de vós. Perante Deus, em Cristo, é que nós falamos; mas tudo isto, meus caríssimos, para vossa edificação.
20 Ayee nu ꞌeen jɨ́n tíꞌitziɨɨneꞌe tɨ puaꞌa neri neꞌuun eꞌaráꞌasti, neajta niyen éeniꞌicɨꞌe amuáateuni sej caí siyen tiꞌitiújchaꞌɨɨ aꞌij nej tíꞌijxeꞌeveꞌe, seajta siyen éeniꞌicɨꞌe naatéꞌuuni múꞌeen nej caí niyen ꞌeen aꞌij sej seajta tíꞌijxeꞌeveꞌe. ¿Ni qui siyen múꞌeen xu tiujteáꞌaxɨꞌɨsin nusu siyen ahuaújchueereꞌen naꞌari siyen tiníniuꞌucacu? ¿Ni qui siyen jáꞌitaꞌa aꞌutajúꞌun naꞌari seajta siyen aꞌij puaꞌa tiꞌihuaújxajtziꞌi nusu aꞌij puaꞌa setiúꞌujxajta? ¿Ni qui majta seica miyen áꞌujtzaahuateꞌe muáꞌajuꞌu, majta aꞌij puaꞌa rɨj muáꞌajuꞌu?
20 Temo que, quando for, não vos ache quais eu quisera, e que vós me acheis qual não quereríeis. Receio encontrar entre vós contendas, invejas, rixas, dissensões, calúnias, murmurações, arrogâncias e desordens.
21 Ayee nu neajta éeniꞌicɨꞌe tíꞌitziɨɨneꞌe tɨ ayén Dios naatatéviꞌirasteꞌen múꞌejmi jemi netɨ́ꞌɨj neajtahuaꞌa neꞌuun eꞌaráꞌasti. Tij caí ayén tiúꞌujxeꞌeveꞌe aꞌame nej neꞌɨ́jna jɨ́n huaténxɨeemɨjteꞌen neꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ mej muꞌiitɨ́, aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej aꞌamua jetze ajtémeꞌecan, ɨ́ mej majta amuacaí auteájturaa ɨ́ Dios jemi. Aꞌɨ́ɨ mú aꞌɨ́ɨn púꞌeen ɨ́ mej majta caí xɨ seɨcɨé tiuꞌumuáꞌaj mej mi raatapuáꞌajta ɨ́ mej jɨ́n autéꞌɨtzeaꞌara, tɨ́j naꞌa tɨ aꞌij puaꞌa seijreꞌe ɨ́ Dios jemi, mej ruxánaꞌacɨraꞌateꞌecaꞌa, mej majta rutevij jɨ́n raamuáꞌitɨjcɨ ɨ́ tumin, mej caí tiꞌitɨ áꞌastijreꞌe, aꞌɨ́jna ɨ́ mej jɨ́n miyen aꞌij puaꞌa tiꞌitiújchaꞌɨɨ.
21 Receio que à minha chegada entre vós Deus me humilhe ainda a vosso respeito; e tenha de chorar por muitos daqueles que pecaram e não fizeram penitência da impureza, fornicação e dissolução que cometeram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.