Mateus 26

Diiloŋ-nelma Tobisĩfɛlɛnni (CMENT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Yesuŋ juɔ waŋ nel daama‑i hiere tĩ, wuɔ waŋ baa u *hãalãbiemba‑i wuɔ:
1 — ausente —
2 «Ma sĩ na suyaa wuɔ yinni hãi tĩyãa aa *kɔrsĩnni tĩmmaŋ-ponsaaŋgu da ku hi kɛ? Da ku hi, ba ka bel *Moloŋ-Biɛŋo‑i a hã ba gbu-yo *daaŋ-nu ko-yo.»
2 Ye know that after two days the passover takes place, and the Son of man is delivered up to be crucified.
3 Yibieŋa faŋa-na, *Diilojigãntaamba yuntaamba‑i baa nelle bĩncuɔŋ baa tigiiŋ ba-naa *Diilojigãntaamba yuntieŋo dumɛlle-na, ba taa ba bĩ-yo Kayifu,
3 Then the chief priests and the elders of the people were gathered together to the palace of the high priest who was called Caiaphas,
4 a saa-ma baŋ ka ce dumaa bel Yesu‑i ko-yo.
4 and took counsel together in order that they might seize Jesus by subtlety and kill him;
5 Ba taa ba piiye wuɔ: «I saa saaya i bel-o ponsaaŋgu yinni-na ni ma'i sĩ ku ka du.»
5 but they said, Not in the feast, that there be not a tumult among the people.
6 Huɔŋgu faŋgu-na, Yesu waa Betani, *jardãamaŋ waa Simɔ maŋ nuɔ‑i u dumɛlle-na.
6 — ausente —
7 Ciɛŋo naŋ wuɔ kã u wulaa baa sukpekpelluŋ-natikolo naŋo *alabati-kamoeleŋ. Yesubaa-ba waa ta ba wuo niiwuoni. Wuɔ kã ka kũnna-yuɔ Yesu yuŋgu-na.
7 a woman, having an alabaster flask of very precious ointment, came to him and poured it out upon his head as he lay at table.
8 *Hãalãbiembaŋ daa kufaŋgu‑i, ba hɔmmu gbuu pãŋ guɔla. Baa ta ba piiye wuɔ: «Bige‑i ciɛ u bĩɛna natikolofɛfɛiŋ daayo‑i?
8 But the disciples seeing it became indignant, saying, To what end {was} this waste?
9 Uu naa gbãa suor-o a da gbeibuɔ a calnu hã sũntaamba‑i do!»
9 for this might have been sold for much and been given to the poor.
10 Yesu wuɔ suɔ baa-ba; wuɔ cira: «Bige‑i ciɛ na ta na piiye na guɔla ciɛŋo huɔŋga‑i? Uŋ ciɛ kumaŋ miɛ daaku‑i, ku faa.
10 But Jesus knowing {it} said to them, Why do ye trouble the woman? for she has wrought a good work toward me.
11 Na saa da, sũntaamba dii baa-na bãaŋgu‑i baa isuɔŋgu‑i, ŋga muɔmi siɛ tĩɛna baa-na gbula.
11 For ye have the poor always with you, but me ye have not always.
12 U kũɔna natikolo daayo‑i miɛ tuɔ cie mi kuliiŋ-yiiŋgu yaa‑i.
12 For in pouring out this ointment on my body, she has done it for my burying.
13 Mi waŋ ninsoŋo‑i baa-na: *Neldɔdɔl daama da ma waŋ terieŋgu terieŋgu hĩɛma-na bande‑i-na, ciɛŋ daa uŋ ciɛ mamaŋ daama‑i, ma ka bi waŋ nuɔmba suɔ-ma.»
13 Verily I say to you, Wheresoever these glad tidings may be preached in the whole world, that also which this {woman} has done shall be spoken of for a memorial of her.
14 Ku huoŋgu-na, Yesu *hãalãbieŋ cĩncieluo ba hãi baamba-na, baŋ bĩŋ umaŋ *Yuda‑Isikaro‑i, fuɔ wuɔ sire kã *Diilojigãntaamba yuntaamba wulaa
14 — ausente —
15 ka yuu-ba wuɔ: «Da mi kãyã-nɛi na bel Yesu‑i, na ka hã-mi bige‑i?» Baa kãŋ bafamba warbieŋ komorre baa cĩncieluo a hã-yo.
15 and said, What are ye willing to give me, and *I* will deliver him up to you? And they appointed to him thirty pieces of silver.
16 A doŋ huɔŋgu faŋgu-na, Yuda wuɔ doŋ tuɔ ne uŋ ka ce dumaa ba bel Yesu‑i.
16 And from that time he sought a good opportunity that he might deliver him up.
17 *Baŋ'a ba sa dii siini‑i *buruo maŋ nuɔ‑i u ponsaaŋgu yidĩɛlãŋgu-na, Yesu *hãalãbiemba yuu-yo wuɔ: «Itie, ŋ taara i ce *kɔrsĩnni tĩmmaŋ-ponsaaŋgu niiwuoni‑i hie a hã-ni?»
17 — ausente —
18 Yesu wuɔ cira: «Kãaŋ nelleŋ-huɔŋga-na mɛlŋ daayo wulaa, na ka waŋ baa-yo wuɔ: ‹Hãalãtieŋ wuɔ ku hii u wulaa tĩ, u ka ce kɔrsĩnni tĩmmaŋ-ponsaaŋgu‑i naŋ terieŋ-nu'i baa u hãalãbiemba‑i.›»
18 And he said, Go into the city unto such a one, and say to him, The Teacher says, My time is near, I will keep the passover in thy house with my disciples.
19 Hãalãbiemba ta kã nelleŋ-huɔŋga-na ŋaa Yesuŋ bi waaŋ-ma dumaa ka ce kɔrsĩnni tĩmmaŋ-ponsaaŋgu niiwuoni‑i.
19 And the disciples did as Jesus had directed them, and they prepared the passover.
20 Bãaŋguŋ juɔ suur huɔŋgu maŋ nuɔ‑i, Yesu‑i baa u *hãalãbieŋ cĩncieluo ba hãi baamba kã ka tĩɛna ta ba wuo niiwuoni‑i.
20 And when the evening was come he lay down at table with the twelve.
21 Yesu wuɔ waŋ baa-ba wuɔ: «Yaaŋ mi waŋ ninsoŋo‑i baa-na: Na hɔlma-na unaa ka hel mi huoŋ-nu.»
21 And as they were eating he said, Verily I say to you, that one of you shall deliver me up.
22 Ba yammu pãŋ vãa hiere; baa doŋ ta ba yuu-yo, wulawula wuɔ: «Itie, muɔmɛi wɛi?»
22 And being exceedingly grieved they began to say to him, each of them, Is it *I*, Lord?
23 Yesu wuɔ cira: «Umaŋ wuyaaŋ baa-mi kaladuɔŋgu-na u yaa ka hel mi huoŋ-nu.
23 But he answering said, He that dips his hand with me in the dish, *he* it is who shall deliver me up.
24 *Moloŋ-Biɛŋo ka ku ŋaa maŋ nyɛgãaŋ Diiloŋ-nelma-na dumaa; ŋga umaŋ ka hã-ba baa-yo ba ko-yo, sũlma haraa-yuɔ! Bɔlbɔl uu naa baa hoŋ.»
24 The Son of man goes indeed, according as it is written concerning him, but woe to that man by whom the Son of man is delivered up; it were good for that man if he had not been born.
25 *Yuda wuɔ suuye u yufieŋa‑i aa naa cira: «Hãalãtie, muɔmɛi wɛi?»
25 And Judas, who delivered him up, answering said, Is it *I*, Rabbi? He says to him, *Thou* hast said.
26 Baŋ waa ta ba wuo niiwuoni‑i, wuɔ biɛ *buruo aa jaal Diiloŋo‑i aa bũlnu-yuɔ hã u hãalãbiemba‑i aa cira: «Hũyãaŋ mi kũɔma yaa‑i daama na wuo.»
26 — ausente —
27 Ku huoŋgu-na, wuɔ biɛ duvɛ̃ŋo ciiŋ-na, aa jaal Diiloŋo‑i aa hã-ba baa-yo aa cira: «Nyuɔŋ hiere,
27 And having taken {the} cup and given thanks, he gave {it} to them, saying, Drink ye all of it.
28 mi tãmma yaa‑i, *tobisĩnniŋ-tãmma yaa‑i. Ma ka kũnna pir nuɔmba bɔi ãmbabalma.
28 For this is my blood, that of the {new} covenant, that shed for many for remission of sins.
29 Mi tũnu-nɛi: Da ma hel fiɛfiɛ‑i-na, ni mi To nelleŋ sĩ, mi siɛ tiraa nyɔŋ duvɛ̃ŋo baa-na.»
29 But I say to you, that I will not at all drink henceforth of this fruit of the vine, until that day when I drink it new with you in the kingdom of my Father.
30 Ku huoŋgu-na, baa hãl nɛini gbɛliɛŋ Diiloŋo‑i aa sire ta ba kã *Olivi-tibinni-tãnuŋgu-na.
30 Depois do canto dos Salmos, dirigiram-se eles para o monte das Oliveiras.
31 Baŋ kãŋ hũmelle-na, Yesu wuɔ gbɛ̃ u *hãalãbiemba‑i wuɔ: «Mamaŋ nyɛgãaŋ Diiloŋ-nelma-na wuɔ:
31 Disse-lhes então Jesus: Esta noite serei para todos vós uma ocasião de queda; porque está escrito: Ferirei o pastor, e as ovelhas do rebanho serão dispersadas {Zc 13,7}.
32 Ŋga da mi sire, mi ka kã ka cie-na *Galile‑i-na.»
32 Mas, depois da minha Ressurreição, eu vos precederei na Galiléia.
33 Piɛr wuɔ cira: «Banaŋ da ba fiɛ nanna-niɛ hiere, muɔ fuɔ, mi cɛraa mi nanna-niɛ gbula.»
33 Pedro interveio: Mesmo que sejas para todos uma ocasião de queda, para mim jamais o serás.
34 Yesu wuɔ cira: «Piɛr, mi waŋ ninsoŋo‑i baa-ni: Isuɔŋ daaku-na, kɔhɔldĩɛlãŋo siɛ hi bu, ŋ ka cĩina-miɛ da i siɛi wuɔ naŋ sa suɔ-mi.»
34 Disse-lhe Jesus: Em verdade te digo: nesta noite mesma, antes que o galo cante, três vezes me negarás.
35 Piɛr wuɔ dii u naŋga‑i dãamu-na wuɔ da ba fiɛ'a ba ka ko-ba ba hãi‑i-na, fuɔ cɛraa u cira u sa suɔ-yo. Hãalãbiemba namba‑i hiere baa bi waŋ maaduɔma.
35 Respondeu-lhe Pedro: Mesmo que seja necessário morrer contigo, jamais te negarei! E todos os outros discípulos diziam-lhe o mesmo.
36 Yesubaa-ba kaa hi terieŋgu naŋgu‑i ba bĩ-ku Getisemane. Yesu wuɔ gbɛ̃ u *hãalãbiemba‑i wuɔ: «Tĩɛnaanaŋ bande aa mi kã dii daalɛi ka cãrã Diiloŋo‑i aa bir jo.»
36 Retirou-se Jesus com eles para um lugar chamado Getsêmani e disse-lhes: Assentai-vos aqui, enquanto eu vou ali orar.
37 Aa naa kã baa Piɛr baa Sebede bɛpuɔmba‑i ba hãi‑i-na. Uŋ kãa terieŋgu-na, u huɔŋga doŋ ta ka guɔla aa korma tiraa ta ma da-yo.
37 E, tomando consigo Pedro e os dois filhos de Zebedeu, começou a entristecer-se e a angustiar-se.
38 Wuɔ gbɛ̃-ba wuɔ: «Mi huɔŋga si dii huɔŋga, tĩɛnaanaŋ bande‑i-na na cie-mi; baa na duɔfũŋ.»
38 Disse-lhes, então: Minha alma está triste até a morte. Ficai aqui e vigiai comigo.
39 Aa kã yaaŋ-na cɛllɛ ka dũuna nisĩŋ u yuŋgu‑i hĩɛma-na aa cira: «Baba, da ŋ'a ŋ ka gbãa, hiel-muɔ yaahuolo daayo‑na. Ŋga baa cira ŋ fer-muɔ, ce-ma niŋ taaraŋ ma ce dumaa.»
39 Adiantou-se um pouco e, prostrando-se com a face por terra, assim rezou: Meu Pai, se é possível, afasta de mim este cálice! Todavia não se faça o que eu quero, mas sim o que tu queres.
40 Ku huoŋgu-na, wuɔ bir jo u hãalãbiemba siɛi baaŋ daaba wulaa, a jo ji da ba kuraa duɔfũŋ. Wuɔ pĩŋ-ba aa naa tuɔ piiye baa Piɛr wuɔ: «Halle na saa gbãa tĩɛna da huɔŋgu cɛllɛ baa-mi!
40 Foi ter então com os discípulos e os encontrou dormindo. E disse a Pedro: Então não pudestes vigiar uma hora comigo...
41 Baa na duɔfũŋ, taa na cãrã Diiloŋo‑i wɛima baa gbãa tãal-na dii-na kuubabalaaŋgu cemma-na. Ãnfafamma cemmaŋ-maama dii nelbiloŋo huɔŋga-na, ŋga ku fɔ̃ŋgũɔ yaa si dii-yuɔ.»
41 Vigiai e orai para que não entreis em tentação. O espírito está pronto, mas a carne é fraca.
42 Uŋ waaŋ mafamma‑i, wuɔ bir ta ka cãrã Diiloŋo‑i. Uŋ waaŋ mamaŋ gboluoŋgu faŋgu-na, u ciɛra: «Baba, da kuɔ yaahuolo daayo saaya u da-mi, wɛima sĩ, ma ce niŋ taaraŋ ma ce dumaa.»
42 Afastou-se pela segunda vez e orou, dizendo: Meu Pai, se não é possível que este cálice passe sem que eu o beba, faça-se a tua vontade!
43 Aa naa bir jo u hãalãbiemba wulaa jo ji da duɔfũmmu kuure-bɛi.
43 Voltou ainda e os encontrou novamente dormindo, porque seus olhos estavam pesados.
44 Wuɔ bir ta ka tiraa cãrã Diiloŋo‑i baa ãndaduɔŋ daaku yaa‑i. Ku ce i siɛi.
44 Deixou-os e foi orar pela terceira vez, dizendo as mesmas palavras.
45 Uŋ juɔ kufaŋgu‑i, wuɔ jo ji gbɛ̃ u hãalãbiemba‑i wuɔ: «Na saa ye dumaa duɔfũmmu-na wɛi? Ku piyaa. Ba ka hã ãmbabalmanciraamba‑i baa *Moloŋ-Biɛŋo‑i.
45 Voltou então para os seus discípulos e disse-lhes: Dormi agora e repousai! Chegou a hora: o Filho do Homem vai ser entregue nas mãos dos pecadores...
46 Siireŋ i ta! Umaŋ ka hã-ba baa-mi u'i juɔŋ daayo, u saa maa!»
46 Levantai-vos, vamos! Aquele que me trai está perto daqui.
47 Nelma saa tĩ Yesu nuŋgu-na; ba'a ba ne da baŋ bĩŋ umaŋ *Yuda‑i u *hãalãbieŋ cĩncieluo ba hãi baamba-na, u juɔ ji tuɔ yiɛra baa nelpũŋgu naŋgu u huoŋgu-na. Banamba waa baa jigãmmu, banamba bɔ̃ɛŋa. *Diilojigãntaamba yuntaamba‑i baa nelle bĩncuɔmba yaa puɔraa-ba.
47 Jesus ainda falava, quando veio Judas, um dos Doze, e com ele uma multidão de gente armada de espadas e cacetes, enviada pelos príncipes dos sacerdotes e pelos anciãos do povo.
48 A ne da baŋ'a ba jo, Yuda naa gboya-bɛi wuɔ: «Da mi ka pũrã umaŋ da mi jaal-o, u yaa‑i; na bel-o.»
48 O traidor combinara com eles este sinal: Aquele que eu beijar, é ele. Prendei-o!
49 Baŋ kãa ka hi, Yuda wuɔ pãŋ piɛ Yesu caaŋ-nu aa cira: «Hãalãtie, jaaluŋgu yaa‑i!» Aa kã ka pũrã-yuɔ.
49 Aproximou-se imediatamente de Jesus e disse: Salve, Mestre. E beijou-o.
50 Yesu wuɔ cira: «Mi jĩɛ, niŋ juɔ mamaŋ nuɔ‑i ce-ma.»
50 Disse-lhe Jesus: É, então, para isso que vens aqui? Em seguida, adiantaram-se eles e lançaram mão em Jesus para prendê-lo.
51 Bamaŋ waa baa Yesu‑i, unaŋ wuɔ fa u jigãŋga‑i hiel-ka a jafũŋ *Diilojigãntaamba yuntieŋo maacembiloŋo tũŋgu‑i a kar-ku.
51 Mas um dos companheiros de Jesus desembainhou a espada e feriu um servo do sumo sacerdote, decepando-lhe a orelha.
52 Yesu wuɔ cira: «Dii ŋ jigãŋga‑i ka foguoŋgu-na. Ŋ saa da, umaŋ duɔ tuɔ ce bɛrru‑i baa jigãŋga, jigãŋga'i ji wuyaaŋ-yoŋ.
52 Jesus, no entanto, lhe disse: Embainha tua espada, porque todos aqueles que usarem da espada, pela espada morrerão.
53 Ŋ daa niɛ sĩ mi siɛ gbãa muo mi natiɛŋa mi To‑i-na wɛi? Aa da ŋ bi da mi muyaa mi natiɛŋa yuɔ, hoi huɔŋgu‑i baa huɔŋgu‑i, uŋ ka saaŋ *dɔrpɔpuɔrbiemba maŋ ba ji kãyã-miɛ, ba ka cor pũnni cĩncieluo baa ni hãi.
53 Crês tu que não posso invocar meu Pai e ele não me enviaria imediatamente mais de doze legiões de anjos?
54 Ŋga da ba jo, mamaŋ nyɛgãaŋ Diiloŋ-nelma-na ma ka ce niɛ aa gbãa ce? Diiloŋ wuɔ ma ce dɛ'i nuɔ‑i.»
54 Mas como se cumpririam então as Escrituras, segundo as quais é preciso que seja assim?
55 Aa naa waŋ baa nuɔmba‑i wuɔ: «Na hilaa baa jigãmmu baa bɔ̃ɛŋa da na ji bel-mi ŋaa cuoyuo muɔ. Yinni maŋ joŋ mi waŋ Diiloŋ-nelma‑i baa nuɔmba‑i *Diilodubuɔ‑i-na, bige‑i ciɛ na saa bel-mi terieŋgu-na?
55 Depois, voltando-se para a turba, falou: Saístes armados de espadas e porretes para prender-me, como se eu fosse um malfeitor. Entretanto, todos os dias estava eu sentado entre vós ensinando no templo e não me prendestes.
56 Ŋga *Diilopɔpuɔrbiembaŋ waaŋ mamaŋ Diiloŋ-nelma-na, ma saaya ma ce, ku'i ciɛ.» Hãalãbiemba gbar hiere aa nanna-yuɔ.
56 Mas tudo isto aconteceu porque era necessário que se cumprissem os oráculos dos profetas. Então os discípulos o abandonaram e fugiram.
57 Baŋ bilaa Yesu‑i, baa kã baa-yo Kayifu terieŋ-nu. U yaa waa *Diilojigãntaamba yuntieŋo‑i. *Ãnjĩnamma pigãataamba‑i baa nelle bĩncuɔmba waa tigiiŋ kusuɔŋ-nu'i.
57 Os que haviam prendido Jesus levaram-no à casa do sumo sacerdote Caifás, onde estavam reunidos os escribas e os anciãos do povo.
58 Baŋ kãŋ baa Yesu‑i, Piɛr wuɔ yaŋ ba maa aa suɔ cu ba huoŋ-nu. Baŋ kaa hi Diilojigãntaamba yuntieŋo cĩiŋgu‑i, wuɔ suur tĩɛna baa maacembiemba‑i duɔ ne kuŋ ka cor dumaa.
58 Pedro seguia-o de longe, até o pátio do sumo sacerdote. Entrou e sentou-se junto aos criados para ver como terminaria aquilo.
59 Diilojigãntaamba yuntaamba‑i a naara *nellentaamba‑i, baa ta ba taara ãntãalãmma da ba haa Yesu‑i-na da ba gbãa ko-yo,
59 Enquanto isso, os príncipes dos sacerdotes e todo o conselho procuravam um falso testemunho contra Jesus, a fim de o levarem à morte.
60 ŋga ma saa dɔl-ba. Nuɔmba bɔi juɔ ji kar coima haa-yuɔ. Ku huoŋgu-na, banamba sire ba hãi
60 Mas não o conseguiram, embora se apresentassem muitas falsas testemunhas.
61 ta ba piiye wuɔ: «U ciɛra wuɔ fuɔ gbãa muonu *Diilodubuɔ‑i aa ma-yo yinni siɛi.»
61 Por fim, apresentaram-se duas testemunhas, que disseram: Este homem disse: Posso destruir o templo de Deus e reedificá-lo em três dias.
62 Diilojigãntaamba yuntieŋ wuɔ sire yiɛra aa naa cira: «Naacolŋ nuɔ, baŋ cãl-niŋ naŋ'a niɛ?»
62 Levantou-se o sumo sacerdote e lhe perguntou: Nada tens a responder ao que essa gente depõe contra ti?
63 Yesu saa seŋ sũnuŋgu yuɔ. Diilojigãntaamba yuntieŋ wuɔ cira: «Diiloŋ uŋ pãa nuŋgu‑i wuɔ u ka saaŋ *Koŋkortieŋo maŋ, u yaa nuɔŋo‑i wɛi? Nuɔnɛi Diiloŋ-Biɛŋ nuɔŋo‑i wɛi? Da kuɔ nuɔnɛi, hiel ŋ niele‑i Cicɛ̃lmantieŋo-na aa ŋ siɛ-ma i ne.»
63 Jesus, no entanto, permanecia calado. Disse-lhe o sumo sacerdote: Por Deus vivo, conjuro-te que nos digas se és o Cristo, o Filho de Deus?
64 Yesu wuɔ cira: «Muɔmɛi. Aa mi gbar-ma baa-na: A doŋ fiɛfiɛ daayo-na, na ka da *Moloŋ-Biɛŋo tĩɛnaana Itieŋo caaŋgu-na, na ka da u hilaa dɔrɔ‑i-na tuɔ jo baa duherru.»
64 Jesus respondeu: Sim. Além disso, eu vos declaro que vereis doravante o Filho do Homem sentar-se à direita do Todo-poderoso, e voltar sobre as nuvens do céu.
65 Terieŋgu faŋgu-na, Diilojigãntaamba yuntieŋo huɔŋ kaa pãŋ guɔla. Wuɔ pãŋ fa fuɔ fɛrɛŋ joŋgorbaa-ba‑i taalnu-bɛi aa naa cira: «U tuoraaya Diiloŋo‑i! Ii si dii diɛ ka tiraa yuu moloŋo; ma ciɛ miɛ fɛrɛ‑i i yufelleŋ!»
65 A estas palavras, o sumo sacerdote rasgou suas vestes, exclamando: Que necessidade temos ainda de testemunhas? Acabastes de ouvir a blasfêmia!
66 Aa naa yuu nuɔmba‑i wuɔ: «Uŋ tuoraaya Diiloŋo‑i, namaa na'a niɛ?»
66 Qual o vosso parecer? Eles responderam: Merece a morte!
67 Aa naa ta ba tu taalni u yaaŋga-na aa ta ba dudul-o. Banamba ta ba caa u tũnni‑i.
67 Cuspiram-lhe então na face, bateram-lhe com os punhos e deram-lhe tapas,
68 Da ba muo-yo, ba cira: «Da kuɔ Diiloŋ uŋ saaŋ *Koŋkortieŋo maŋ u yaa nuɔŋo‑i, suɔ umaŋ muyaa-ni i ne!»
68 dizendo: Adivinha, ó Cristo: quem te bateu?
69 Baŋ taa ba muo Yesu‑i huɔŋgu-na, Piɛr waa tĩɛna dumɛlleŋ-huɔŋga-na. Maacembiloŋo naŋo piɛ kã u wulaa ka cira: «Ma sĩ nuɔ ŋ bi waa baa Galiletaaŋ Yesu daayo‑i kɛ?»
69 Enquanto isso, Pedro estava sentado no pátio. Aproximou-se dele uma das servas, dizendo: Também tu estavas com Jesus, o Galileu.
70 Piɛr wuɔ hel-kuɔ nuɔmba yaaŋga-na hiere. U birii yuu ciɛŋo‑i wuɔ: «Ŋ taara ŋ waŋ wuɔ niɛ?»
70 Mas ele negou publicamente, nestes termos: Não sei o que dizes.
71 Aa naa sire ta tuɔ kã fondumɛlle-na. Ciɛŋo naŋo tiraa da-yo aa tuɔ piiye baa bamaŋ terieŋgu-na wuɔ: «Naacolŋ daa u waa baa Nasarɛtitaaŋ Yesu‑i.»
71 Dirigia-se ele para a porta, a fim de sair, quando outra criada o viu e disse aos que lá estavam: Este homem também estava com Jesus de Nazaré.
72 Piɛr wuɔ cira: «Muɔ baa Diiloŋo, mi sa suɔ naacolŋ daayo‑i.»
72 Pedro, pela segunda vez, negou com juramento: Eu nem conheço tal homem.
73 Kuɔ ku ce cɛllɛ, bamaŋ waa, baa piɛ Piɛr caaŋ-nu ka cira: «Coima saa fa, unaŋo'i nuɔŋo‑i. Da ŋ ta ŋ piiye, ba pãŋ suɔ niŋ hilaa kusuɔŋ-nu.»
73 Pouco depois, os que ali estavam aproximaram-se de Pedro e disseram: Sim, tu és daqueles; teu modo de falar te dá a conhecer.
74 Piɛr wuɔ pãŋ cira: «Muɔ baa Diiloŋo, mi sa suɔ naacolŋ daayo‑i! Aa da kuɔ mi kar coima, Diilo baa yaŋ-mi!» Uŋ taa u waŋ mafamma‑i huɔŋgu maŋ nuɔ‑i, kɔhɔldĩɛlãŋo doŋ tuɔ bu.
74 Pedro então começou a fazer imprecações, jurando que nem sequer conhecia tal homem. E, neste momento, cantou o galo.
75 Yesuŋ ŋa naa waŋ mamaŋ baa-yo wuɔ: «Kɔhɔldĩɛlãŋo siɛ hi bu, ŋ ka cĩina-miɛ da i siɛi wuɔ naŋ sa suɔ-mi», maa pãŋ tĩɛnu-yuɔ. Wuɔ hel gbuu pãŋ tuɔ kaal.
75 Pedro recordou-se do que Jesus lhe dissera: Antes que o galo cante, negar-me-ás três vezes. E saindo, chorou amargamente.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 26, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.