Romanos 7
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs VC
1 Ø̱ø̱hnꜗ, hlë̱ë̱hnˊ hnähꜘ hi̱ˉ kyʉʉh˜ ley, ¿cheˊ saꜙ ngëëhꜘ hnähꜘ haˉ läꜙ laꜗ ley? Ley ja̱ˉ jmeeꜙ hihꜙ kihꜗ dsaꜙ, taˊko̱ˉji̱i̱hˈ cha̱a̱yˉ.
1 Ignorais, irmãos {falo aos que têm conhecimentos jurídicos}, que a lei só tem domínio sobre o homem durante o tempo que vive?
2 Läꜙko̱o̱ˉ laꜗ kihꜗ ja̱a̱ˉ dsaˉmëꜘ hi̱ˉ naˉje̱e̱ꜚ gooˉ. Chaˊnëˊ ley, maˉnaˉla̱a̱yꜚ kya̱a̱ꜗ ja̱a̱ˉ dsaˉñʉʉhˉ baˊ taˊko̱ˉji̱i̱hˈ cha̱a̱ˉ dsaˉñʉʉhˉ kya̱a̱yꜗ. Pero cherˊmahꜗ gaꜙju̱u̱ꜗ dsaˉñʉʉhˉ heꜘ, moꜙsoꜙ jmeeꜗ hihꜙ ley ja̱ˉ kiyhꜗ.
2 Assim, a mulher casada está sujeita ao marido pela lei enquanto ele vive; mas, se o marido morrer, fica desobrigada da lei que a ligava ao marido.
3 Läꜙja̱ˉ, cherˊmahꜗ gaꜙka̱a̱ꜗ dsaˉmëꜘ heꜘ jñahꜘ dsaˉñʉʉhˉ taˊko̱ˉji̱i̱hˈ cha̱a̱ˉ dsaˉñʉʉhˉ kya̱a̱yꜗ, heˉ jmeeyꜙ dsoˊkyeˉ baˊ ja̱ˉ. Pero cherˊmahꜗ gaꜙju̱u̱ꜗ dsaˉñʉʉhˉ kya̱a̱yꜗ, moꜙsoꜙ jmeeꜙ hihꜙ ley ja̱ˉ kiyhꜗ. Ja̱ˉgaˊ naꜙ, leꜘ baˊ ka̱a̱yˈ jñahꜘ, saꜙ chaˉ hlɨɨhˈ laꜗ.
3 Por isso, enquanto viver o marido, se se tornar mulher de outro homem, será chamada adúltera. Porém, morrendo o marido, fica desligada da lei, de maneira que, sem se tornar adúltera, poderá casar-se com outro homem.
4 Ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ hnähꜘ ø̱ø̱hnꜗ, maˉnaˉju̱u̱ˊ hnähꜘ chaˊnëˊ ley kihꜗ Moisé, kihꜗ heˉ gaꜙju̱u̱ꜗ jmɨˉngoꜗ kihꜗ Cristo. Läꜙja̱ˉ chaˉ jwëˈ le̱e̱hꜘ hnähꜘ kya̱a̱ꜗ jñahꜘ. Hi̱ˉ heꜘ heꜘ Cristo hi̱ˉ gaꜙläꜙji̱i̱hˋ jeeˊ kihˈ hi̱ˉ naˉju̱u̱ˊ mahꜗ jmeeˊ jneˊ heˉ lluꜗ jmahꜗ chaˊnëˊ Dio.
4 Assim, meus irmãos, também vós estais mortos para a lei, pelo sacrifício do corpo de Cristo, para pertencerdes a outrem, àquele que ressuscitou dentre os mortos, a fim de que demos frutos para Deus.
5 Taˊko̱ˉji̱i̱hˈ maˊ gaꜙnøøˊ jneˊ läꜙko̱o̱ˉ maˊ ngɨɨꜙ jmɨˉngoꜗ jnänˋ, läꜙjëꜙ heˉ hlɨɨhˈ heˉ maˊ he̱e̱ꜘ dsëˉ jneˊ, gaꜙtë̱ë̱ꜘ beꜘ kya̱a̱hˊ ley, mahꜗ gaꜙjøøꜗ jnänˋ jmeenˊ heˉ hlɨɨhˈ heˉ maˊ jngɨɨhꜙ jnänˋ.
5 De fato, quando estávamos na carne, as paixões pecaminosas despertadas pela lei operavam em nossos membros, a fim de frutificarmos para a morte.
6 Pero naꜗ maˉnaˉla̱a̱ˊ jneˊ, läꜙlluꜗ heˉ maˉnaˉju̱u̱ˊ jneˊ chaˊnëˊ ley heˉ maˊ jmeeꜙ hihꜙ jnänˋ. Hiꜙ naꜗ tøøhˊ jneˊ kya̱a̱hˊ madaꜚ hmëëꜘ läꜙko̱o̱ˉ hihꜙ jmeeꜙ Jmɨˉlleꜘ kihꜗ Dio. Moꜙsoꜙ jmeeꜙ gaˊ hihꜙ jnänˋ läꜙko̱o̱ˉ naˉsɨɨˉ nëˊ ley maˉgyu̱hˉ.
6 Agora, mortos para essa lei que nos mantinha sujeitos, dela nos temos libertado, e nosso serviço realiza-se conforme a renovação do Espírito e não mais sob a autoridade envelhecida da letra.
7 ¿Haˉ läꜙ jähˊ jneˊ ja̱ˉ? ¿Cheˊ jmeeꜙ hlɨɨhˈ ley ja̱ˉ? Niꜙ miihˉ saꜙ laꜗ läꜙja̱ˉ. Jnäꜘ saꜙ gaꜙläꜙkyʉʉhn˜ heeˉ ja̱ˉ dsoˊkyeˉ waˊraˉ jähꜘ kihꜗ saꜙ chaˉ ley. Hiꜙ niꜙ saꜙ maˉläˉkyʉʉhn˜ heeˉ ja̱ˉ heˉ he̱e̱ꜘ dsëꜗ dsaˉ läꜙjëꜙ heˉ gaˊ chaˉ waˊraˉ jähꜘ kihꜗ saꜙ lleˋ nëˊ ley nʉʉhꜚ laˉ: “Taꜙ waˊ he̱e̱ꜘ hohꜘ le̱hꜙ heˉ gaˊ chaˉ.”
7 Que diremos, então? Que a lei é pecado? De modo algum. Mas eu não conheci o pecado senão pela lei. Porque não teria idéia da concupiscência, se a lei não dissesse: Não cobiçarás {Ex 20,17}.
8 Pero dsoˊkyeˉ gaꜙtë̱ë̱ꜘ beꜘ chaˉgaˊmiihˉ maˊ gaꜙnuunꜗ haˉ läꜙ hlëëhꜙ nʉʉhꜚ ja̱ˉ. Heˉja̱ˉ gaꜙläꜙjëꜙ goˉteˈ baˊ maˊ he̱e̱ꜘ dsënꜙ. Pero waˊraˉ jähꜘ kihꜗ saꜙ chaˉ ley, naˉhmääˊ baˊ dsoˊkyeˉ ja̱ˉ.
8 Foi o pecado, portanto, que, aproveitando-se da ocasião que lhe foi dada pelo preceito, excitou em mim todas as concupiscências; porque, sem a lei, o pecado estava morto.
9 Saꜙ gaˊ maˉnuunꜗ ley maˊ cha̱a̱ˉ baˊ jnäꜘ lluꜗ la̱a̱nꜙ. Pero maˊ gaꜙnuunꜗ nʉʉhꜚ ja̱ˉ, gaꜙläꜙjnäꜘ dsoˊkyeˉ hiꜙ gaꜙläꜙngëënꜘ maˊ naˉbä̱ä̱hnˋ heˉ maˊ ju̱u̱nꜘ baˊ.
9 Quando eu estava sem a lei, eu vivia; mas, sobrevindo o preceito, o pecado recobrou vida,
10 Ja̱ˉgaˊ gaꜙläꜙngëënꜘ, hehꜗ nʉʉhꜚ heˉ laꜗ kwa̱a̱t˜ jmeeꜗ cha̱a̱ˉ jneˊ, gaꜙmiꜙjnääˉ heˉ maˊ naˉbä̱ä̱hnˋ heˉ maˊ ju̱u̱nꜘ.
10 e eu morri. Assim o mandamento, que me devia dar a vida, conduziu-me à morte.
11 Jëëhꜘ, dsoˊkyeˉ gaꜙtë̱ë̱ꜘ beꜘ kya̱a̱hˊ nʉʉhꜚ ja̱ˉ, gaꜙmiꜙga̱a̱yˉ jnäꜘ hiꜙ ja̱ˉbaˊ heˉ ja̱ˉ gaꜙbä̱ä̱hˉ jnäꜘ heˉ maˊ ju̱u̱nꜘ.
11 Porque o pecado, aproveitando da ocasião do mandamento, seduziu-me, e por ele me levou à morte.
12 Maꜙraꜙ heˉ naˉjngɨɨˈ baˊ ley, hiꜙ läꜙjëꜙ nʉʉhꜚ heˉ lleˋ nëˊ ley naˉjngɨɨˈ, lluꜗ baˊ laˈ, saꜙ chaˉ laꜗ niꜙ miihˉ.
12 Por conseguinte, a lei é santa e o mandamento é santo, e justo, e bom...
13 ¿Cheˊ ja̱ˉbaˊ heˉ lluꜗ ja̱ˉ, gaꜙbä̱ä̱hˉ jnäꜘ ju̱u̱nꜘ? Niꜙ miihˉ saꜙ laꜗ läꜙja̱ˉ. Dsoˊkyeˉ baˊ ja̱ˉ heˉ gaꜙhe̱e̱ꜗ jnäꜘ. Kya̱a̱hˊ heˉ lluꜗ ja̱ˉ, gaꜙmiꜙjnääˉ haˉ läꜙ laꜗ dsoˊkyeˉ heˉ kya̱a̱hˊ maˉnaˉbä̱ä̱hnˋ ju̱u̱nꜘ. Heˉja̱ˉ kya̱a̱hˊ nʉʉhꜚ ja̱ˉ gaꜙläꜙjnäꜘ haˉ ko̱o̱ˉ hlɨɨhˈ saꜙ laꜗ dsoˊkyeˉ heˉ kye̱ˊ jneˊ.
13 Então o que é bom tornou-se causa de morte para mim? De certo que não. Foi o pecado que, para se mostrar realmente pecado, acarretou para mim a morte por meio do que é bom, a fim de que, pelo mandamento, o pecado se fizesse excessivamente pecaminoso.
14 Maˉñeˊ baˊ jneˊ, jmɨˉlleꜘ baˊ laˈ ley, pero jnäꜘ jmɨˉngoꜗ baˊ la̱a̱nˈ, maˉnaˉhnëëˊ baˊ jnäꜘ heˉ jmeenꜙ taˊheꜗ kihꜗ dsoˊkyeˉ.
14 Sabemos, de fato, que a lei é espiritual, mas eu sou carnal, vendido ao pecado.
15 Saꜙ ngëënꜘ heeˉ naˉ laꜗ kinꜙ, saꜙ jmeenꜙ läꜙko̱o̱ˉ hnoonꜗ jmeenꜙ. Heˉ saꜙ tɨh˜ dsënꜙ, heˉ ja̱ˉ baˊ jmeenꜙ.
15 Não entendo, absolutamente, o que faço, pois não faço o que quero; faço o que aborreço.
16 Hiꜙ cherˊmahꜗ gaꜙjmeenꜗ heˉ saꜙ hnoonꜗ jmeenˋ, läꜙjwëꜘ ja̱ˉ jmeenꜙ dsooꜘ, lluꜗ baˊ ley ja̱ˉ.
16 E, se faço o que não quero, reconheço que a lei é boa.
17 Heˉ ja̱ˉ jmeeꜙ lii˜, ja̱ꜙ hñiinꜙ heˉ jmeenꜙ läꜙja̱ˉ, dsoˊkyeˉ heˉ kya̱a̱hnˊ baˊ ja̱ˉ, heˉ jmeeꜙ läꜙja̱ˉ.
17 Mas, então, não sou eu que o faço, mas o pecado que em mim habita.
18 Manꜙ kweeˉ, saꜙ jnøøꜙ niꜙ miihˉ heˉ lluꜗ kiꜙ jnäꜘ. Heˉ maˉjwahnꜗ läꜙnaˉ heˉ hlëëhnˊ kihˈ jmɨˉngoꜗ kinꜙ baˊ ja̱ˉ. Maꜙkeꜙ hnooꜗ baˊ jnäꜘ jmeenˋ heˉ lluꜗ, pero saꜙ tä̱ä̱nꜙ jmeenˋ.
18 Eu sei que em mim, isto é, na minha carne, não habita o bem, porque o querer o bem está em mim, mas não sou capaz de efetuá-lo.
19 Jëëhꜘ, saꜙ jmeenꜙ heˉ lluꜗ läꜙko̱o̱ˉ hnoonꜗ jmeenˋ. Heˉ hlɨɨhˈ heˉ saꜙ hnoonꜗ jmeenˋ, heˉ ja̱ˉ baˊ jmeenꜙ.
19 Não faço o bem que quereria, mas o mal que não quero.
20 Hiꜙ cherˊmahꜗ jmeenꜙ heˉ saꜙ hnoonꜗ jmeenˋ, ja̱ꜙ heꜘ hñiinꜙ heˉ jmeenꜙ läꜙja̱ˉ. Dsoˊkyeˉ heˉ kya̱a̱hnˊ baˊ ja̱ˉ heˉ jmeeꜙ läꜙja̱ˉ.
20 Ora, se faço o que não quero, já não sou eu que faço, mas sim o pecado que em mim habita.
21 Läꜙjëꜙ ji̱i̱h˜ heˉ hnoonꜗ jmeenˋ heˉ lluꜗ, heˉ hlɨɨhˈ jmahꜗ baˊ jøøꜙ kinꜙ. Ko̱ˉnaˉ laꜗ baˊ kinꜙ.
21 Encontro, pois, em mim esta lei: quando quero fazer o bem, o que se me depara é o mal.
22 Nehꜙ tuhˉdsënꜙ, tɨh˜ baˊ dsënꜙ ley kihꜗ Dio.
22 Deleito-me na lei de Deus, no íntimo do meu ser.
23 Pero manꜙ, chaˉ gaˊ jyohꜘ heˉ haꜗ kihꜗ heˉ tɨh˜ dsënꜙ. Heˉ ja̱ˉ llaˉdsëëˋ kinꜙ mahꜗ jmeenꜙ heˈ kihꜗ dsoˊkyeˉ heˉ kya̱a̱hnˊ.
23 Sinto, porém, nos meus membros outra lei, que luta contra a lei do meu espírito e me prende à lei do pecado, que está nos meus membros.
24 Peerꜙ jwɨɨ˜ jnäꜘ kihꜗ Dio. ¿Hi̱i̱ˉ lä̱ä̱ꜗ jnäꜘ kihꜗ jmɨˉngoꜗ heˉ jmeeꜙ ju̱u̱nꜘ?
24 Homem infeliz que sou! Quem me livrará deste corpo que me acarreta a morte?...
25 Tiˊhmaahˊ kwanꜙ kihꜗ Dio, maꜙraꜙ heˉ lä̱ä̱yꜗ baˊ jnäꜘ taꜙlaꜙ kihꜗ Jesucristo Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ. Läꜙlaˉ baˊ laˈ. Nehꜙ tuhˉdsënꜙ hnoonꜗ jmeenˋ heˈ kihꜗ ley kihꜗ Dio pero jmɨˉngoꜗ kinꜙ, jmeeꜙ gaˊ heˈ kihꜗ dsoˊkyeˉ baˊ.
25 Graças sejam dadas a Deus por Jesus Cristo, nosso Senhor! Assim, pois, de um lado, pelo meu espírito, sou submisso à lei de Deus; de outro lado, por minha carne, sou escravo da lei do pecado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.