Atos 27
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs VC
1 Gaꜙllaꜘ dsëyꜗ che̱e̱yꜗ jnäähˈ taꜙ hwaꜗ Italia kya̱a̱hˊ barco, heˉja̱ˉ gaꜙta̱a̱yhˉ Paaˊ kya̱a̱hˊ jñahꜘ gaˊ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ nehꜙñeˈ gooˉ jʉʉˊ hløøꜘ hi̱ˉ che̱e̱ˉ Julio. Hi̱ˉ heꜘ maˊ naˉhä̱ä̱ˉ ko̱o̱ˉ nääꜗ hløøꜘ kya̱a̱ꜗ rey toˉnëˊ.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Gaꜙtoohˋ jnäähꜗ ko̱o̱ˉ barco heˉ jaꜗ taꜙ Adramitio, ja̱ˉbaˊ heˉ dsaˉngëëꜘ läꜙko̱o̱ˉ läꜙko̱o̱ˉ jwɨɨˉ taꜙ hwaꜗ Asia. Hiꜙ Aristarco hi̱ˉ cha̱a̱ˉ Tesalónica heˉ nøøꜘ hwaꜗ Macedonia gaꜙjmeeꜘ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ jnäähꜗ.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Jyohꜘ jmɨɨˊ gaꜙllaꜙnøøꜗ jnäähˈ Sidón. Julio heꜘ gaꜙläꜙjwa̱yhꜘ kya̱a̱hˊ Paaˊ, gaꜙkwayꜘ jwëˈ naˊjë̱ë̱yˉ omeꜚ kya̱a̱yꜗ mahꜗ naˊngɨɨyˊ läꜙjëꜙ heˉ maˊ jmeeꜙ biiꜗ kiyhꜗ.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Gaꜙhwë̱ë̱ˉ jnäähˈ Sidón ja̱ˉ, gaꜙnøøꜗ baˊ jnäähꜗ. Pero maˊ gwaꜘ lleꜘ taꜙ jeeˊ gaꜙnøøꜗ jnäähˈ ja̱ˉ, heˉja̱ˉ gaꜙjlʉʉˊ jnäähꜗ jä̱hꜙ kooꜘ hwaꜗ Chipre heˉ häˊ jeeˊ jmɨˉñeehꜚ, mahꜗ saꜙ hlähꜗ lleꜘ kihꜗ barco.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Gaꜙngëëꜘ jnäähˈ jä̱hꜙ hwaꜗ Cilicia kya̱a̱hˊ Panfilia, gaꜙllaꜙnøøꜗ jnäähˈ jwɨɨˉ Mira heˉ nøøꜘ hwaꜗ Licia jeeˊ gaꜙjä̱ꜘ barco.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Mira ja̱ˉ gaꜙjëëꜗ jʉʉˊ hløøꜘ jyohꜘ barco heˉ jaꜗ taꜙ Alejandría, ja̱ˉbaˊ heˉ ngooꜗ taꜙ hwaꜗ Italia. Heˉja̱ˉ gaꜙtoohˋ jnäähꜗ gaꜙnøøꜗ jnäähˈ taꜙ ja̱ꜙ.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Chaˉmiihˉ jmɨɨˊ gaꜙtoohˋ jnäähꜗ nëˊ jmɨɨˉ, taˊ hwaˊ läꜙja̱ˉ baˊ ngooˈ barco. Gaꜙkë̱ë̱ꜘ jwërte taˊ, ja̱ˉgaˊ gaꜙllaꜙnøøꜗ jnäähˈ jä̱hꜙ jeeˊ jwɨɨˉ Gnido. Saꜙ gaꜙkwaꜘ jwëˈ maˊ dsooˈ koˉchihˊ barco ko̱ˉdsooꜘ taꜙ Italia, kihꜗ heˉ täꜘ lleꜘ. Heˉja̱ˉ gaꜙnøøꜗ jnäähˈ jä̱hꜙ kooꜘ jeeˊ jwɨɨˉ Salmón heˉ nøøꜘ Creta, hwaꜗ heˉ häˊ jeeˊ jmɨˉñeehꜚ.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Heˉ wɨɨꜘ läꜙja̱ˉ gaꜙnøøꜗ jnäähˈ läꜙ häˊ hwaˈ ja̱ˉ, läꜙji̱i̱hˈ gaꜙllaꜙnøøꜗ jnäähˈ ko̱o̱ˉ jeeˊ che̱e̱ˉ Hoˊhaahˊ Lluˈ. Jä̱hꜙ ja̱ˉbaˊ hlaˉ jwɨɨˉ Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Gaꜙläꜙhë̱ë̱ˋ jnäähꜗ chaˉmiihˉ jmɨɨˊ nëˊ jmɨɨˉ, hiꜙ maˉhiiꜘ gooˉ moꜙsoꜙ leꜘ ngëˊ jnäähꜗ nëˊ jmɨɨˉ. Jëëhꜘ maˉgoh˜ jmɨɨˊ heˉ saꜙ kuhˉhɨ̱yh˜ hiꜙ chaˉgaˊmiihˉ maˉhiiꜘ gooˉ kiyhꜗ nëˊ jmɨɨˉ ja̱ˉ. Heˉja̱ˉ gaꜙkwëëhꜗ Paaˊ nʉʉhꜚ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ nehꜙ barco ja̱ˉ.
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 Gaꜙjäyhꜘ:
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Pero jʉʉˊ hløøꜘ heꜘ saꜙ gaꜙjmeeyꜘ kye̱e̱ꜘ juuˈ kihꜗ Paaˊ. Heˉ maˊ hlëëhꜙ jʉʉˊ barco kya̱a̱hˊ hi̱ˉ maˊ kooh˜ barco baˊ gaꜙjmeeyꜘ heˈ kihꜗ.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Jeeˊ gaꜙhɨɨꜘ barco ja̱ˉ saꜙ maˊ lluˈ maˊ jä̱ˊ jnäähꜗ ji̱i̱ˉ gyʉʉꜘ, heˉja̱ˉ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ heꜘ gaꜙjähꜘ lluꜗ gaˊ cherˊmahꜗ jmeenˊ beꜘ dsaˊjä̱ä̱ˊ jneˊ jwɨɨˉ Fenice heˉ nøøꜘ hwaꜗ Creta jeeˊ hɨɨˉ barco, taˊko̱ˉji̱i̱hˈ ngëëꜘ ji̱i̱ˉ gyʉʉꜘ. Heˉ tøøhˊ jneˊ jeeˊ ja̱ˉ, jnäꜘ chaˊhooˊ jmɨˉñeehꜚ taꜙ ñiiꜘ hiꜙ taꜙ kye̱ꜗ jeeˊ dsa̱a̱ˉ hyooˉ.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Läꜙ maˊ gaꜙjëëyꜗ gwaꜘ lleꜘ hwaˊ taꜙ kye̱ꜗ, gaꜙjmeeyꜘ hʉʉˊdsëˉ maˊ leꜘ dsaˉnääꜗ gyihꜗ taꜙ chaˊnëˊ. Heˉja̱ˉ gaꜙhwɨɨˉ jnäähˈ jeeˊ ja̱ˉ, gaꜙnøøꜗ jnäähˈ jä̱hꜙ läꜙ häˊ hwaˈ Creta.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Niꜙ saꜙ gaꜙläꜙhɨɨˋ gaˊ maˊ gaꜙhwɨɨˉ jnäähˈ jeeˊ ja̱ˉ, maˊ jaˈ ko̱o̱ˉ lleꜘ täꜘ taꜙ jeeˊ gaꜙnøøꜗ jnäähˈ.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Taꜙ jeeˊ jyohꜘ baˊ maˊ hlähꜙ lleꜘ, saꜙ gaꜙtä̱ä̱ꜙ barco maˊ dsooˈ taꜙ chaˊnëˊ, heˉja̱ˉ gaꜙkwaꜘ dsaˉ jwëˈ ngooꜗ barco läꜙ ngooꜗ lleꜘ baˊ.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Ja̱ˉgaˊ gaꜙngëëꜘ jnäähˈ taꜙ kooꜘ ko̱o̱ˉ hwaꜗ pihˈ heˉ häˊ jeeˊ jmɨˉñeehꜚ heˉ che̱e̱ˉ Clauda. Läꜙjwëꜘ ja̱ˉ baˊ gaꜙkye̱e̱ꜚ miihˉ lleꜘ. Pero heˉlɨɨꜗ baˊ gaꜙtë̱ë̱hꜗ jnäähˈ naˊmooꜘ heˉ maˊ kye̱ˊ jnäähꜗ heˉ maˊ hiiꜘ taꜙ kaˊluuˊ barco, mahꜗ gaꜙtøøhˊ jnäähꜗ nehꜙ barco ja̱ˉ.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Maˊ gaꜙheꜗ naˊmooꜘ ja̱ˉ nehꜙ barco, gaꜙka̱ꜗ dsaˉ hnɨɨˋ gaꜙhñʉʉyꜘ läꜙkuˊ läꜙji̱i̱ꜗ tuhˉ barco mahꜗ saꜙ lla̱a̱ꜘ. Hiꜙ maˊ hiiꜘ gooˉ llaˉñuꜗ barco nëˊ mɨˈsɨɨˊ jeeˊ saꜙ juuhˉ jmɨɨˉ jeeˊ che̱e̱ˉ Sirte, heˉja̱ˉ gaꜙjyooyꜗ hmɨɨhˉ kihꜗ barco mahꜗ ngooꜗ läꜙ ngooꜗ lleꜘ baˊ.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Maˊ gaꜙjnäꜗ jyohꜘ jmɨɨˊ chaˉgaˊmiihˉ täꜘ lleꜘ maˊ hiiꜘ, heˉja̱ˉ gaꜙløøꜗ dsaˉ jwä˜ løøˈ kihꜗ chaˊjmɨɨˉ.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Hiꜙ jeeˊ gaꜙtëꜘ hnëˉ jmɨɨˊ, heˉ wɨɨꜘ baˊ gaꜙjwäˊ jnäähꜗ chaˊjmɨɨˉ läꜙjëꜙ heˉ jmä̱ä̱yhˉ taˊ kihˈ barco ja̱ˉ.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Chaˉmiihˉ jmɨɨˊ gaꜙgyaˉ jniiꜘ, moꜙsoꜙ gaꜙläꜙjnäꜘ hyooˉ, niꜙ nʉʉꜘ moꜙsoꜙ gaꜙläꜙjnääꜘ. Hiꜙ lleꜘ läꜙ maˉhiiꜘ ja̱ˉbaˊ. Moꜙsoꜙ maˊ chaˉ oˉjø̱hꜙ dsëˉ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ heˉ maˊ lä̱ä̱ꜘ jnäähˈ.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Chaˉmiihˉ jmɨɨˊ maˉläˉhɨɨˋ moꜙsoꜙ kihˉhi̱hˉ jnäähˈ. Heˉja̱ˉ gaꜙnooˉ Paaˊ to̱ꜗdsaahˋ jeeˊ kihˈ dsaˉkya̱a̱yhˊ heꜘ, gaꜙjäyhꜘ läꜙlaˉ:
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Naꜗ jwahnꜙ kwaˊ hnähꜘ beꜘ. Jëëhꜘ niꜙ ja̱a̱ˉ jneˊ saꜙ ju̱u̱ꜘ jneˊ. Maꜙlaꜙ barco laˉ baˊ he̱e̱ꜘ.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Nʉʉˉ gaꜙjë̱ë̱nꜙ ja̱a̱ˉ ángel hi̱ˉ gaꜙche̱e̱ꜗ Dio kya̱a̱nꜙ, heꜘ baˊ hi̱ˉ jmeenꜙ taˊheꜗ kihꜗ.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Gaꜙjäyhꜘ: “Taꜙ waˊ ga̱hˈ Paaˊ. Jmeeꜙ biiꜗ llooh˜ kihꜗ rey toˉnëˊ. Heˉja̱ˉ maˉkwaꜘ Dio jwëˈ heˉ lä̱ä̱ꜘ hneˉ kya̱a̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ nehꜙ barco laˉ”, sɨɨyhꜙ jnäꜘ.
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Kihꜗ heˉja̱ˉ naˉ, jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ dsaˉñʉʉhˉ, kwaˊ hnähꜘ beꜘ. Jëëhꜘ jmeenꜙ dsooꜘ dsënꜙ kihꜗ Dio, maꜙraꜙ heˉ leꜘ baˊ läꜙko̱o̱ˉ maˉjähꜘ ángel sɨɨhꜙ jnäꜘ.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Pero maꜙraꜙ heˉ jä̱ꜗ baˊ barco kya̱a̱hˊ heˉ wɨɨꜘ ko̱o̱ˉ jeeˊ läꜙka̱a̱ˉ hwaꜗ heˉ häˊ jeeˊ jmɨˉñeehꜚ —gaꜙjähꜘ Paaˊ.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Maˊ gaꜙdsë̱ë̱ꜗ to̱ꜗ seman˜ ja̱ˉ, gaꜙngëëꜘ jnäähˈ nëˊ jmɨˉñeehꜚ heˉ che̱e̱ˉ Adriático hiꜙ ngooꜗ baˊ barco läꜙ hiiꜘ lleꜘ. Ko̱o̱ˉ llaꜙnʉʉˈ hwëˈ ja̱ˉ gaꜙläꜙliihꜚ dsaˉ hi̱ˉ maˊ kooh˜ barco heˉ ngooꜗ yaꜙjä̱hꜙ jeeˊ laˈ hwaꜗ.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Heˉja̱ˉ gaꜙllaꜘ dsaˉ heꜘ hihꜙ haˉ ko̱o̱ˉ ji̱i̱hˈ juuhˉ jmɨɨˉ jeeˊ ja̱ˉ. Maˊ gaꜙjëëyꜗ jeeˊ ja̱ˉ, juuhˉ gyiiꜘgyaꜘ jñiiꜘ metro. Miihˉ gaˊ taꜙ chaˊnëˊ gaꜙjëëyꜗ kaˉlähꜘ. Jeeˊ ja̱ˉ juuhˉ gyiiꜘgyiiꜗ metro baˊ.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Goyhꜙ llaˉñuꜗ barco ja̱ˉ kya̱a̱hˊ ku̱u̱ˊ. Heˉja̱ˉ gaꜙjyooyꜗ kye̱ꜘ mɨˈñeꜗ hiiˉ heˉ hɨɨꜚ taꜙ kaˊluuˊ barco, heˉ jmeeꜙ hɨɨˉ tiiˊ barco. Peerꜙ maˊ hnøøyˈ waˊraˉ jähꜘ kihꜗ naꜗ gaˉjʉhˉ baˊ maˉjnäꜗ.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Dsaˉ hi̱ˉ maˊ kooh˜ barco ja̱ˉ, hnøøyꜗ maˊ jña̱a̱yˈ nehꜙ barco, heˉja̱ˉ gaꜙløøyꜗ jyooy˜ naˊmooꜘ, gaꜙjmeeyꜘ läꜙko̱hꜘ heˉ jyooy˜ ñeˈ hläähˋ heˉ hɨɨꜚ taꜙ chaˊnëˊ barco.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Heˉja̱ˉ gaꜙjmeehꜗ Paaˊ juuˈ kihꜗ jʉʉˊ hløøꜘ hiꜙ kihꜗ hløøꜘ kaˉlähꜘ, gaꜙjäyhꜘ:
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Heˉja̱ˉ gaꜙhnäꜗ hløøꜘ heꜘ hnɨɨˋ heˉ kya̱a̱hˊ maˊ jyooy˜ naˊmooꜘ ja̱ˉ. Gaꜙkwayꜘ jwëˈ gaꜙtohꜘ chaˊjmɨɨˉ.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Maˊ ngooˈ gaꜙjnäꜗ, gaꜙjmeeꜘ Paaˊ madaꜚ waˊ kuhˉ dsaˉ, gaꜙjäyhꜘ:
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Heˉja̱ˉ naˉ chu̱u̱nꜘ kya̱a̱hˊ hnähꜘ kuhˉhi̱hꜘ hnähꜘ miihˉ mahꜗ të̱ë̱hꜗ hnähꜘ beꜘ. Läꜙjë̱ë̱ꜙ jneˊ llaˉnøøꜗ baˊ jneˊ lluˈ, niꜙ ko̱o̱ˉ jñuˉ lleˊ jneˊ saꜙ he̱e̱ꜘ.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Maˉngëëꜘ maˉjäyhꜘ läꜙja̱ˉ, gaꜙka̱yꜗ ko̱o̱ˉ heˊñiihꜚ gaꜙkwayꜘ tiˊhmaahˊ kihˈ Dio toꜙloꜙ nëˊ jeeˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉkya̱a̱yhˊ hiꜙ gaꜙlla̱a̱yꜗ heˊñiihꜚ ja̱ˉ, mahꜗ gaꜙløøyꜗ kuyhˉ.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Ja̱ˉgaˊ gaꜙnøhꜗ dsëꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ heꜘ, gaꜙta̱a̱yhˋ gaꜙkuyhˉ kaˉlähꜘ.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Jeeˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ jnäähˈ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ nehꜙ barco ja̱ˉ maˊ te̱e̱ˈ to̱ꜗ hña̱ˉla̱a̱ꜘ dsë˜ to̱ꜙ loꜙgya̱a̱ꜘ dsë˜ gye̱e̱ꜘ jñeeꜘ dsaˉ.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Maˉlaꜙ maˉkuyhˉ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙkë̱ë̱yꜗ, ja̱ˉgaˊ gaꜙjwäyꜗ läꜙjëꜙ trigo kiyhꜗ chaˊjmɨɨˉ mahꜗ maˊ jwä̱ä̱ꜘ gaˊ miihˉ barco.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Maˊ gaꜙjnäꜗ niꜙ ja̱a̱ˉ saꜙ cha̱a̱ˉ hi̱ˉ maˊ kyʉʉh˜ hehꜗ hwaꜗ ja̱ˉ. Gaꜙjëëyꜗ ko̱o̱ˉ goohˈ jmɨˉñeehꜚ heˉ häˊ jeeˊ hwaˈ. Heˉja̱ˉ gaꜙjmeeyꜘ hʉʉˊdsëˉ maˊ tooyhꜙ barco taꜙ ja̱ꜙ, cherˊmahꜗ gaꜙlaꜗ.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Gaꜙhnäyꜗ hnɨɨˋ heˉ maˊ naˉkya̱a̱ˉ ñeˈ hläähˋ heˉ kya̱a̱hˊ hɨɨˉ tiiˊ barco, gaꜙkwayꜘ jwëˈ gaꜙtohꜘ chaˊjmɨɨˉ. Ja̱ˉgaˊ gaꜙchiyhꜘ heˉ kya̱a̱hˊ ji̱i̱yh˜ barco hiꜙ gaꜙchooyhꜗ hmɨɨhˉ kihꜗ barco heˉ naˉkya̱a̱ˉ hmaˉdsëˉ heˉ chihꜗ taꜙ chaˊnëˊ. Ja̱ˉgaˊ ngooˈ barco koˉchihˊ taꜙ jeeˊ jnäꜘ nëˊ dsooˊ.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Gaꜙläꜙhnøøꜗ gaˊ maˊ lloo˜ barco, gaꜙllaꜙlleꜗ jeeˊ mɨˈsɨɨˊ nehꜙ jmɨɨˉ. Jeeˊ ja̱ˉ gaꜙhooꜗ taꜙ mɨˈlleˊ barco, mahꜗ gaꜙjä̱ꜘ ko̱o̱ˉ hwehˉ. Jeeˊ naˉhooˉ ja̱ˉ gaꜙjnohꜗ jmɨɨˉ taꜙ kaˊluuˊ. Kya̱a̱hˊ beꜘ kihꜗ jmɨɨˉ ja̱ˉ gaꜙhe̱e̱ꜗ goˉte˜.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Heˉja̱ˉ hnøøꜗ hløøꜘ heꜘ maˊ jngɨɨyhˈ kihꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ ä̱ä̱ˉ dsooˊ hi̱ˉ maˊ jä̱ä̱yꜙ heꜘ mahꜗ saꜙ kyʉ̱ʉ̱yꜗ nëˊ jmɨɨˉ.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Pero saꜙ gaꜙkwaꜘ jwëˈ jʉʉyˊ maˊ ju̱u̱ꜘ dsaˉ heꜘ kihꜗ heˉ hnøøyꜗ lä̱ä̱yꜗ Paaˊ. Heˉja̱ˉ gaꜙjmeeyꜘ madaꜚ toˉnëˊ kihˈ hi̱ˉ lihꜙ gɨɨꜗ jmɨɨˉ waˊ jwä̱ä̱yˈ hñiiyꜘ chaˊjmɨɨˉ läꜙji̱i̱hˈ të̱ë̱yhꜗ hwaꜗ ki̱i̱ꜙ.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ja̱ˉgaˊ gaꜙsɨɨyhꜙ hi̱ˉ saꜙ lihꜙ gɨɨꜗ jmɨɨˉ:
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.