Atos 21
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs NAA
1 Ja̱ˉ ji̱i̱hˈ gaꜙjä̱ꜘ ø̱ø̱hꜗ jneˊ heꜘ. Hiꜙ gaꜙtoohˋ baˊ jnäähꜗ nehꜙ barco. Ko̱ˉdsooꜘ baˊ ngooˈ barco ja̱ˉ taꜙ Cos. Maˊ gaꜙjnäꜗ jyohꜘ jmɨɨˊ, gaꜙllaꜙnøøꜗ jnäähˈ jwɨɨˉ Roda. Maˉngëëꜘ ja̱ˉ gaꜙnøøꜗ jnäähˈ taꜙ jwɨɨˉ Pátara.
1 Depois de nos separarmos deles, navegamos diretamente para a ilha de Cós. No dia seguinte, chegamos a Rodes, e dali fomos a Pátara.
2 Pátara ja̱ˉ gaꜙjëëˊ jnäähꜗ ko̱o̱ˉ barco heˉ ngooꜗ taꜙ Fenicia. Nehꜙ ja̱ˉ gaꜙtoohˋ jnäähꜗ gaꜙnøøꜗ jnäähˈ taꜙ ja̱ꜙ.
2 Encontrando um navio que ia para a Fenícia, embarcamos nele, seguindo viagem.
3 Jeeˊ gaꜙnøøꜗ jnäähˈ ja̱ˉ, gaꜙjëëˊ jnäähꜗ hwaꜗ Chipre heˉ häˊ jeeˊ jmɨˉñeehꜚ. Hwaꜗ ja̱ˉ gaꜙjä̱ꜘ jwooˈ raˉkë̱hˈ taꜙ jeeˊ gaꜙngëëꜘ jnäähˈ taꜙ hwaꜗ Siria. Gaꜙngëëꜘ baˊ jnäähꜗ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙtë̱ë̱ꜘ jnäähˈ Tiro heˉ nøøꜘ hwaꜗ kihꜗ Siria, jëëhꜘ jeeˊ ja̱ˉ hwëë˜ dsaˉ løøˈ heˉ kye̱ˉ barco.
3 Quando a ilha de Chipre já estava à vista, deixando-a à esquerda, navegamos para a Síria e chegamos a Tiro, pois o navio devia ser descarregado ali.
4 Maˊ gaꜙtoohˋ jnäähꜗ jeeˊ jwɨɨˉ Tiro gaꜙje̱e̱ˈ jnäähꜗ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ jeeˊ ja̱ˉ. Hiꜙ gaꜙjä̱ˊ jnäähꜗ kiyhꜗ gyiiꜗ jmɨɨˋ. Ø̱ø̱hꜗ jneˊ heꜘ gaꜙhlë̱ë̱yhꜗ Paaˊ läꜙko̱hꜘ gaꜙmiꜙjnääˉ Jmɨˉlleꜘ Naˉjngɨɨˈ kiyhꜗ heˉ saꜙ maˊ dsa̱a̱yhˈ taꜙ Jerusalén.
4 Encontrando os discípulos, permanecemos lá durante sete dias. Movidos pelo Espírito, eles recomendavam a Paulo que não fosse a Jerusalém.
5 Maˊ gaꜙdsë̱ë̱ꜗ jmɨɨˊ ja̱ˉ, läꜙjë̱ë̱ꜙ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ cha̱a̱ˉ jeeˊ ja̱ˉ, hi̱ˉ mëꜘ hi̱ˉ ñʉʉhˉ läꜙkye̱ˉ chihˉpihˈ, gaꜙjmeeyꜘ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ jnäähꜗ läꜙ gaꜙtëꜘ chʉʉhˊ jwɨɨˉ, jeeˊ laˈ chaˊhooˊ jmɨˉñeehꜚ. Jeeˊ ja̱ˉ gaꜙju̱u̱hˊ jnäähꜗ jnënˊ gaꜙngɨɨˊ jnäähꜗ kihꜗ Dio.
5 Passados aqueles dias, saímos para continuar a viagem. Todos os discípulos, cada um com a sua mulher e os seus filhos, nos acompanharam até fora da cidade; e, ajoelhados na praia, oramos.
6 Gaꜙe̱e̱ˊ jnäähꜗ ø̱ø̱hꜗ jneˊ heꜘ läꜙja̱a̱ˉ läꜙja̱a̱ˉ jnäähˈ, ja̱ˉgaˊ gaꜙtoohˋ jnäähꜗ nehꜙ barco, hiꜙ gaꜙnääˋ baˊ ø̱ø̱hˈ jneˊ heꜘ chaˊnehꜙ kihꜗ.
6 Despedindo-nos uns dos outros, embarcamos; e eles voltaram para casa.
7 Gaꜙhwɨɨˉ jnäähˈ Tiro, gaꜙnøøꜗ jnäähˈ taꜙ Tolemaida. Maˊ gaꜙllaꜙnøøꜗ jnäähˈ Tolemaida ja̱ˉ, naˊjë̱ë̱ˊ jnäähꜗ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ cha̱a̱ˉ jeeˊ ja̱ˉ. Gaꜙjä̱ˊ jnäähꜗ ko̱o̱ˉ jmɨɨˊ kya̱a̱yhˊ.
7 Quanto a nós, concluindo a viagem iniciada em Tiro, chegamos a Ptolemaida, onde saudamos os irmãos, passando um dia com eles.
8 Maˊ gaꜙjnäꜗ jyohꜘ jmɨɨˊ, gaꜙhwɨɨˉ jnäähˈ Tolemaida, gaꜙnøøꜗ jnäähˈ taꜙ Cesarea. Maˊ gaꜙtë̱ë̱ꜘ jnäähˈ Cesarea ja̱ˉ, gaꜙnøøꜗ jnäähˈ kihꜗ Felipe hi̱ˉ maˊ kwaꜙ juˈhmëëꜘ hiꜙ maˊ la̱a̱yˈ ja̱a̱ˉ kihꜗ jeeˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ gye̱e̱ꜗ hi̱ˉ maˊ kwaꜙ beꜘ kihꜗ apóstole jä̱ä̱ꜗ. Jeeˊ ja̱ˉ gaꜙjä̱ˊ jnäähꜗ kihꜗ Felipe heꜘ.
8 No dia seguinte, partimos e fomos para Cesareia. E, entrando na casa de Filipe, o evangelista, que era um dos sete, ficamos com ele.
9 Felipe heꜘ maˊ cha̱a̱ˉ kye̱e̱ꜘ jo̱ˉmɨɨyꜚ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ hñiiꜘ, hi̱ˉ maˊ ngëë˜ juuˈ kihꜗ Dio.
9 Filipe tinha quatro filhas solteiras, que profetizavam.
10 Maˉhyaˉ chaˉmiihˉ jmɨɨˊ tøøhˊ jnäähꜗ jeeˊ ja̱ˉ, maˊ gaꜙllooꜗ ja̱a̱ˉ dsaˉ cha̱a̱ˉ Judea hi̱ˉ che̱e̱ˉ Agabo hi̱ˉ maˊ ngëë˜ juuˈ kihꜗ Dio.
10 Demorando-nos ali alguns dias, veio da Judeia um profeta chamado Ágabo,
11 Maˊ gaꜙllooyꜗ jeeˊ tøøhˊ jnäähꜗ, gaꜙlleyˉ looˉ heˉ häˊ tuhˈ Paaˊ, mahꜗ gaꜙhñʉʉyꜘ gooˉ tɨɨyˊ hñiiyꜘ, gaꜙjäyhꜘ:
11 que, aproximando-se de nós, pegou o cinto de Paulo e, amarrando com ele os próprios pés e mãos, declarou: — Assim diz o Espírito Santo: É isto que os judeus em Jerusalém farão ao dono deste cinto para entregá-lo nas mãos dos gentios.
12 Maˊ gaꜙnʉʉˊ jnäähꜗ juuˈ kiyhꜗ, gaꜙchu̱u̱ˊ jnäähꜗ chaˉmiihˉ kya̱a̱hˊ Paaˊ. Saꜙ maˊ kwaˉ jnäähˈ jwëˈ maˊ dsa̱a̱yhˈ taꜙ Jerusalén, hiꜙ ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ maˊ jähꜘ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ maˊ cha̱a̱ˉ jeeˊ ja̱ˉ.
12 Quando ouvimos estas palavras, tanto nós como os daquele lugar rogamos a Paulo que não fosse a Jerusalém.
13 Heˉja̱ˉ gaꜙjäyhꜘ:
13 Mas ele respondeu: — O que estão fazendo, ao chorar assim e partir o meu coração? Pois estou pronto não só para ser preso, mas até para morrer em Jerusalém pelo nome do Senhor Jesus.
14 Maˊ saꜙ gaꜙlë̱hꜗ jnäähˈ maˊ hløøhˊ jnäähꜗ kihꜗ Paaˊ, gaꜙtʉˊ jnäähꜗ goˉte˜, gaꜙchiihˊ jnäähꜗ:
14 Como Paulo não se deixou persuadir, conformados, dissemos: — Seja feita a vontade do Senhor!
15 Maˊ gaꜙtëꜘ jmɨɨˊ heˉ hwɨɨꜙ jnäähˈ jeeˊ ja̱ˉ, gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ løøˈ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ, gaꜙnøøˋ jnäähꜗ taꜙ Jerusalén kya̱a̱hˊ Paaˊ.
15 Passados aqueles dias, tendo feito os preparativos, fomos para Jerusalém.
16 Ko̱ˉlla̱a̱ˊ ø̱ø̱hˈ jneˊ hi̱ˉ cha̱a̱ˉ Cesarea gaꜙjmeeyꜘ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ jnäähꜗ, gaꜙjä̱ä̱yꜗ jnäähˈ läꜙ gaꜙtëꜘ chaˊnehꜙ kihꜗ dsaˉ cha̱a̱ˉ Chipre hi̱ˉ che̱e̱ˉ Mnasón, hi̱ˉ gaꜙhe̱e̱hˉ kihꜗ Jesús läꜙ maˊ toˉnëˊ. Jeeˊ ja̱ˉ gaꜙjä̱ˊ jnäähꜗ.
16 Alguns dos discípulos também vieram de Cesareia conosco, trazendo consigo Mnasom, natural de Chipre, velho discípulo, com quem nos deveríamos hospedar.
17 Maˊ gaꜙllaꜙnøøˋ jnäähꜗ Jerusalén, läꜙjë̱ë̱ꜙ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ jeeˊ ja̱ˉ gaꜙhe̱e̱yhˉ jnäähˈ läꜙka̱a̱ˉ tuhˉdsëyꜗ.
17 Quando chegamos a Jerusalém, os irmãos nos receberam com alegria.
18 Maˊ gaꜙjnäꜗ jyohꜘ jmɨɨˊ, gaꜙnøøꜗ jnäähˈ kya̱a̱hˊ Paaˊ naˊjë̱ë̱ˊ jnäähꜗ Jacobo. Hiꜙ maˊ tä̱ä̱hˊ dsaˉgyʉʉhˊ kya̱a̱ˈ gwahꜙ kya̱a̱yhˊ.
18 No dia seguinte, Paulo foi conosco encontrar-se com Tiago, e todos os presbíteros se reuniram.
19 Maˉlaꜙ maˉjmeeꜘ Paaˊ Dio kihꜗ hi̱ˉ heꜘ, gaꜙjmeeyhꜗ juuˈ läꜙhiiꜘ nëˊ haˉ läꜙ gaꜙjmeeꜘ Dio kya̱a̱hˊ dsaˉ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu, läꜙka̱a̱ˉ jeeˊ ñeeyˊ naˊkwayˉ juuˈ.
19 E, tendo-os saudado, contou em detalhes o que Deus tinha feito entre os gentios por seu ministério.
20 Läꜙ maˊ gaꜙnuuyꜘ juuˈ ja̱ˉ, gaꜙkwayꜘ chaˉmiihˉ tiˊhmaahˊ kihˈ Dio. Heˉja̱ˉ gaꜙjäyhꜘ sɨɨyhꜙ Paaˊ:
20 Ouvindo isso, eles deram glória a Deus e lhe disseram: — Você percebe, irmão, que há milhares de judeus que creram, e todos são zelosos da Lei.
21 Hiꜙ maˉnuuyꜘ hiiꜘ juuˈ kyahꜗ, hneˉ hlë̱ë̱hˊ dsaˉ judiu hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ taꜙ jeeˊ jyohꜘ, jwɨɨhꜘ hnihꜘ: “Taꜙ jmeeˉ heˈ kihꜗ ley kihꜗ Moisé.” Hiꜙ jwɨɨhꜘ hnihꜘ: “Saꜙ leꜘ ʉ̱ʉ̱hꜙ jmɨˉngoꜗ kihꜗ gyʉ̱ʉ̱ˉ ñʉʉhˉ jnänˋ niꜙ moꜙsoꜙ leꜘ jmeeˊ jneˊ läꜙko̱o̱ˉ të̱ë̱ˈ jneˊ.”
21 Eles foram informados que você ensina todos os judeus entre os gentios a apostatarem de Moisés, dizendo-lhes que não devem circuncidar os filhos, nem andar segundo os costumes da Lei.
22 ¿Haˉ läꜙ jmeeˊ jneˊ naˈ? Ku̱hꜗ jwë̱ë̱ꜘ dsaˉ maˉlaꜙ maˉnuuyꜘ heˉ maˉñehꜗ kaˉlähꜘ.
22 Que faremos, então? Certamente saberão que você já chegou.
23 Jmeeˊ läꜙko̱hꜘ jähˉ jnäähˈ laˉ: Cha̱a̱ˉ kye̱e̱ꜘ ø̱ø̱hꜗ jneˊ jeeˊ laˉ hi̱ˉ gaꜙtë̱ë̱ꜘ miˉteꜗ heˉ gaꜙbä̱ä̱yhˉ hñiiyꜘ kya̱a̱hˊ Dio.
23 Faça, portanto, o que vamos dizer: Estão entre nós quatro homens que, voluntariamente, fizeram um voto.
24 Jä̱ä̱ꜙ hi̱ˉ heꜘ, goˉjmääˋ hñaahˈ naˉjngëëˈ kya̱a̱yhˊ läꜙko̱hꜘ jähꜘ ley jnänˋ. Ja̱ˉ miˉhmaahˊ jñiiˈ heˉ dsaˉtɨɨˋ kwaahˉ lleyˊ mahꜗ hñaaꜙ hmoohˊ kihˈ ø̱ø̱hꜗ jneˊ heꜘ. Ja̱ˉgaˊ naꜙ läꜙñeˉ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ, saꜙ laꜗ dsooꜘ juuˈ heˉ gaꜙnuuyꜘ kyahꜗ. Waˊraˉ gaꜙjmeehˊ läꜙja̱ˉ, läꜙjnäꜘ läꜙ maˉhøøhˉ baˊ hneˉ ley.
24 Leve esses homens, participe da cerimônia de purificação com eles e pague a despesa deles, para que rapem a cabeça. Assim todos saberão que não procede a informação que receberam a respeito de você e que, pelo contrário, você mesmo vive de conformidade com a lei.
25 Pero kihꜗ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu hi̱ˉ maˉhe̱e̱hˉ juuˈ kihꜗ Dio, gaꜙsɨɨˊ jnäähꜗ kiyhꜗ jä̱ä̱ꜗ, gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ juuˈ kiyhꜗ, maꜙlaꜙ heˉ laˉ baˊ hnøøˈ høøyꜗ. Saꜙ leꜘ kuyhꜙ heˉ maˉllaꜘ dsaˉ chaˊnëˊ dio hi̱ˉ naˉla̱a̱ꜚ ka̱a̱h˜ dsaˉ hiꜙ saꜙ leꜘ kuyhꜙ jmaˉ niꜙ ngoˊ jahꜘ hi̱ˉ dsaˉju̱u̱ꜘ kya̱a̱hˊ heˉ wɨɨꜘ, hiꜙ dsaˉmëꜘ dsaˉñʉʉhˉ, saꜙ leꜘ ka̱a̱yhꜗ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ.
25 Quanto aos gentios que creram, já lhes transmitimos decisões para que se abstenham das coisas sacrificadas a ídolos, do sangue, da carne de animais sufocados e da imoralidade sexual.
26 Gaꜙhe̱e̱hˉ baˊ Paaˊ juuˈ ja̱ˉ, gaꜙjmeeyꜘ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ kye̱e̱ꜘ ø̱ø̱hꜗ jneˊ heꜘ. Maˊ gaꜙjnäꜗ jyohꜘ jmɨɨˊ, gaꜙjmä̱ä̱yꜗ hñiiyꜘ naˉjngëëyˈ kya̱a̱yhˊ. Ja̱ˉgaˊ gaꜙheyꜗ jeeˊ chihˈ gwahꜙ jʉʉhꜙ naˊjmeeyꜘ juuˈ lɨhꜘ dsë̱ë̱ꜗ jmɨɨˊ heˉ maˊ hä̱ä̱y˜ hñiiyꜘ. Jëëhꜘ, waˊraˉ gaꜙdsë̱ë̱ꜗ jmɨɨˊ ja̱ˉ, dsaˉka̱yꜙ heˉ të̱ë̱yˉ kwëëyhꜗ Dio läꜙja̱a̱ˉ läꜙja̱a̱yˉ.
26 Então Paulo, levando aqueles homens, no dia seguinte, tendo-se purificado com eles, entrou no templo, acertando o cumprimento dos dias da purificação, até que se fizesse a oferta em favor de cada um deles.
27 Maˊ ngooˈ gaꜙdsë̱ë̱ꜗ gyiiꜗ jmɨɨˋ heˉ maˊ hä̱ä̱y˜ hñiiyꜘ, maˊ gaꜙjëëꜗ judiu hä̱ä̱ˊ Paaˊ taꜙ nehꜙ jeeˊ chihˈ gwahꜙ. Judiu heꜘ maˊ cha̱a̱ˉ hwaꜗ Asia. Hi̱ˉ heꜘ naˉ gaꜙta̱a̱hˉ dsaˉ judiu hi̱ˉ cha̱a̱ˉ Jerusalén juuˈ mahꜗ waˊ läˉhneeyꜙ kya̱a̱hˊ Paaˊ. Hiꜙ läꜙcha̱hꜘ ja̱ˉ gaꜙsa̱a̱hꜗ dsihꜘ,
27 Quando já estavam por findar os sete dias, os judeus que tinham vindo da província da Ásia, ao verem Paulo no templo, alvoroçaram todo o povo e o agarraram,
28 gaꜙtaˊ gaꜙhooyhꜗ ki̱ˉga̱a̱ˉ, maˊ jäyhꜘ:
28 gritando: — Israelitas, socorro! Este é o homem que por toda parte anda ensinando todos a serem contra o povo, contra a Lei e contra este lugar. E mais ainda: introduziu até gregos no templo e profanou este recinto sagrado.
29 (Jëëhꜘ, jä̱ä̱ꜗ baˊ gaꜙjë̱ë̱yꜗ Paaˊ taꜙ jeeˊ jwɨɨˉ maˊ ngëyꜙ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ Trófimo, hi̱ˉ cha̱a̱ˉ Éfeso. Heˉja̱ˉ naˉ, dsaˉ judiu heꜘ maˊ jmeeꜙ hʉʉˊdsëˉ heˉ maˊ jä̱ä̱ꜙ Paaˊ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu jeeˊ chihˈ gwahꜙ.)
29 Disseram isso, pois antes tinham visto Trófimo, o efésio, em sua companhia na cidade e pensavam que Paulo o havia levado para dentro do templo.
30 Läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ hi̱ˉ cha̱a̱ˉ jeeˊ jwɨɨˉ ja̱ˉ gaꜙhe̱e̱ꜗ dsëyꜗ goˉte˜ maˊ gaꜙnuuyꜘ juuˈ heˉ maˉmiˉkwa̱hꜗ Paaˊ gwahꜙ kiyhꜗ. Heˉja̱ˉ gaꜙllaꜙnääꜗ dsaˉ heꜘ jeeˊ ja̱ˉ koˉchihˊ. Gaꜙsa̱a̱yhꜗ Paaˊ gaꜙsë̱ë̱yhˉ läꜙ gaꜙtëꜘ kaˊhneꜚ kihꜗ gwahꜙ, hiꜙ läꜙcha̱hꜘ ja̱ˉ gaꜙjneyꜘ hoˊhaahˊ kihˈ hoˊhneꜚ ja̱ˉ.
30 Toda a cidade ficou em grande alvoroço, e o povo veio correndo. Agarraram Paulo e o arrastaram para fora do templo; e imediatamente as portas foram fechadas.
31 Maˉtä̱ä̱hˊ gyihꜗ jngëëyhˈ Paaˊ maˊ gaꜙjmeehꜗ dsaˉ juuˈ kihꜗ hi̱ˉ kye̱ˉ nëˊ kihˈ hløøꜘ romano, gaꜙjäyhꜘ: “Läꜙ gaꜙdsaꜗ baˊ Jerusalén chaˉ hniiˉ.”
31 Procurando eles matá-lo, chegou ao conhecimento do comandante das tropas romanas que toda a Jerusalém estava amotinada.
32 Läꜙcha̱hꜘ ja̱ˉ, gaꜙjø̱ø̱hˉ hi̱ˉ maˊ kye̱ˉ nëˊ kihˈ hløøꜘ heꜘ hløøꜘ kya̱a̱ꜗ kya̱a̱hˊ jʉʉˊ hløøꜘ, gaꜙnääyꜗ koˉchihˊ läꜙ gaꜙtëꜘ jeeˊ maˊ tä̱ä̱hˊ dsaˉ heꜘ. Maˊ gaꜙjëëꜗ dsaˉ heꜘ, jaꜗ hi̱ˉ kye̱ˉ nëˊ kya̱a̱hˊ hløøꜘ kya̱a̱ꜗ, cha̱hꜘ baˊ gaꜙtʉyꜗ maˊ kwayꜙ kihꜗ Paaˊ.
32 Então este, levando logo soldados e centuriões, correu para o meio do povo. Ao verem chegar o comandante e os soldados, pararam de espancar Paulo.
33 Maˊ gaꜙllooꜗ hi̱ˉ maˊ kye̱ˉ nëˊ kihˈ hløøꜘ heꜘ, gaꜙjmeeyꜘ madaꜚ kihꜗ hløøꜘ heˉ hñu̱u̱yꜗ Paaˊ kya̱a̱hˊ to̱ˈ caden˜. Mahꜗ gaꜙngɨɨyꜘ juuˈ kihꜗ judiu, gaꜙjäyhꜘ:
33 O comandante se aproximou e ordenou que Paulo fosse preso e amarrado com duas correntes. Então perguntou quem era e o que havia feito.
34 Jyohꜘ maˊ hlëëhꜙ bihꜗ läꜙja̱a̱ˉ läꜙja̱a̱yˉ. Pero saꜙ gaꜙläꜙngëëꜘ hi̱ˉ maˊ kye̱ˉ nëˊ heꜘ haˉ läꜙ laꜗ juuˈ ja̱ˉ, kihꜗ heˉ maˊ tooyh˜ chaˉmiihˉ mɨɨhˊ. Heˉja̱ˉ gaꜙjmeeꜘ dsaˉjø̱ø̱hˈ heꜘ madaꜚ heˉ gaꜙtëëyˉ Paaˊ taꜙ jeeˊ chihˈ hneꜗ kihꜗ hløøꜘ.
34 Na multidão, uns gritavam uma coisa, outros gritavam outra. Não podendo ele, porém, saber a verdade por causa do tumulto, ordenou que Paulo fosse recolhido à fortaleza.
35 Maˊ gaꜙllooꜗ Paaˊ saˊjo̱o̱ˋ taˉ kihꜗ hneꜗ ja̱ˉ, hä̱ä̱ˈ dsaˉ jwërte. Jmeeꜙ gyihꜗ biiꜗ kwayꜗ kihꜗ Paaˊ jeeˊ ja̱ˉ. Heˉja̱ˉ gaꜙcha̱a̱ꜗ hløøꜘ heꜘ Paaˊ taꜙ gyʉʉhˈ mahꜗ saꜙ kwaꜗ dsaˉ kiyhꜗ.
35 Ao chegar às escadas, foi preciso que os soldados o carregassem, por causa da violência da multidão,
36 Läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ heꜘ yaꜙnääꜗ tooh˜ mɨɨhˊ maˊ ngɨɨyꜙ heˉ maˊ ju̱u̱ꜘ Paaˊ.
36 pois a massa de povo o seguia gritando: — Mate-o!
37 Maˉtä̱ä̱hˊ gyihꜗ ta̱a̱yhꜙ Paaˊ chaˊnehꜙ, maˊ gaꜙngɨɨꜘ Paaˊ juuˈ kihꜗ hi̱ˉ maˊ kye̱ˉ nëˊ kihˈ hløøꜘ heꜘ:
37 E, quando Paulo ia sendo recolhido à fortaleza, disse ao comandante: — Seria possível dizer algo para o senhor? O comandante respondeu: — Você sabe grego?
38 ¿Cheˊ ja̱ꜙ heꜘ hneˉ dsaˉ egipto hi̱ˉ gaꜙjmeeꜘ hniiˉ kya̱a̱hˊ hwaˈ laˉ maˉko̱ˉhnaˉ laˉ? ¿Cheˊ ja̱ꜙ heꜘ hneˉ hi̱ˉ gaꜙjø̱ø̱hˉ kye̱e̱ꜘ mil dsaˉ mahꜗ gaꜙte̱e̱hˊ kya̱a̱hˊ lleˊmohꜘ, ja̱ˉgaˊ gaꜙjä̱ä̱hꜙ hnihꜘ taꜙ hwaꜗ ki̱i̱ꜙ?
38 Você não é, por acaso, aquele egípcio que algum tempo atrás começou uma revolta e levou quatro mil guerrilheiros para o deserto?
39 Heˉja̱ˉ gaꜙjähꜘ Paaˊ:
39 Paulo respondeu: — Eu sou judeu, natural de Tarso, uma importante cidade da Cilícia. E peço ao senhor que me permita falar ao povo.
40 Heˉja̱ˉ gaꜙkwaꜘ hi̱ˉ maˊ kye̱ˉ nëˊ heꜘ jwëˈ hlëëyhꜗ. Mahꜗ gaꜙnooˉ Paaˊ nëˊ saˊjo̱o̱ˋ taˉ kihꜗ hneꜗ ja̱ˉ. Gaꜙjmeeyꜘ lii˜ kya̱a̱hˊ gooyˉ mahꜗ dsaˉta̱a̱yhˋ tiiˊ. Maˊ gaꜙtʉꜗ dsaˉ heꜘ heˉ tooyh˜ mɨɨhˊ, ja̱ˉgaˊ gaꜙhlëëhꜘ Paaˊ kya̱a̱hˊ juuˈ hebreo, gaꜙjäyhꜘ:
40 Obtida a permissão, Paulo, em pé na escadaria, fez com a mão sinal ao povo. Fez-se grande silêncio, e ele falou em língua hebraica, dizendo:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.