2 Coríntios 9
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs ARIB
1 Kihꜗ heˉ cho̱o̱hˊ jneˊ miihˉ kuuˊ kihˈ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ llaˉkya̱a̱ꜗ, saꜙ jmeeꜙ biiꜗ sɨɨnˋ kyahˈ hnähꜘ la̱a̱nꜙ.
1 Pois quanto à ministração que se faz a favor dos santos, não necessito escrever-vos;
2 Jëëhꜘ, maꜙ baˊ jnäꜘ kyahꜗ hnähꜘ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ hwaˈ Acaya, lleˋ hohꜘ hnähꜘ heˉ jʉhˊlä̱ä̱hˊ hnähꜘ kuuˊ. Hiꜙ gaꜙhlëëhnˋ lluˈ kyahꜗ hnähꜘ jeeˊ kihˈ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ hwaˈ Macedonia. Naꜗ maˉko̱o̱ˉ ñeˉ gaꜙjwɨɨꜗ jnihꜘ heˉ maˉllaꜙ hohꜘ hnähꜘ kwahˈ hnähꜘ kuuˊ. Heˉja̱ˉ jwë̱ë̱ꜘ ø̱ø̱hꜗ jneˊ heꜘ, gaꜙnøhꜗ dsëyꜗ kihꜗ heˉ lluꜗ hohꜘ hnähꜘ.
2 porque bem sei a vossa prontidão, pela qual me glorio de vós perante os macedônios, dizendo que a Acaia está pronta desde o ano passado; e o vosso zelo tem estimulado muitos.
3 Pero maꜙraꜙ heˉ che̱e̱nꜚ ø̱ø̱hꜗ jneˊ, mahꜗ saꜙ jä̱nˋ hlɨɨhˈ kihꜗ läꜙjëꜙ heˉ lluꜗ heˉ gaꜙhlëëhnˋ kyahˈ hnähꜘ. Hnoonꜗ waˊraˉ jähꜘ kihꜗ maˉnaˊllu̱u̱hˋ hnähꜘ jmeehˈ hnähꜘ läꜙko̱o̱ˉ gaꜙjwɨɨꜗ jnihꜘ.
3 Mas enviei estes irmãos, a fim de que neste particular não se torne vão o nosso louvor a vosso respeito; para que, como eu dizia, estejais preparados,
4 Hehꜗ läꜙja̱ˉ, waˊraˉ gaꜙlloonꜗ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ, ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ jñahꜘ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ cha̱a̱ˉ hwaꜗ Macedonia, hnoonꜗ maˉnaˊllu̱u̱hˋ hnähꜘ mahꜗ saꜙ jä̱ˊ jnäähꜗ oˉhihꜙ waˊraˉ gaꜙllaꜙnøøꜗ jnäähˈ, läꜙlluꜗ heˉ maˉjähˊ jnäähꜗ miˉtehˋ baˊ hnähꜘ, hiꜙ chaˉgaˊmiihˉ jä̱hˈ hnähꜘ oˉhihꜙ, cherˊmahꜗ saꜙ gaꜙmiꜙtehˋ hnähꜘ.
4 a fim de, se acaso alguns macedônios forem comigo, e vos acharem desaparecidos, não sermos nós envergonhados {para não dizermos vós} nesta confiança.
5 Kihꜗ heˉja̱ˉ baˊ gaꜙlaꜗ biiꜗ kinꜙ chu̱u̱nꜘ kya̱a̱hˊ ø̱ø̱hˈ jneˊ heꜘ, mahꜗ dsaˉnääyꜗ dsaˉjë̱ë̱yꜙ hnähꜘ toˉnëˊ, mahꜗ kwayꜗ beꜘ kyahꜗ hnähꜘ haˉ läꜙ jeeˊ jʉhˊlä̱ä̱hˊ hnähꜘ kuuˊ heˉ gaꜙbä̱ä̱hˋ hnähꜘ hñaahꜗ kwahˈ hnähꜘ. Läꜙjwëꜘ ja̱ˉ maˉnaˊllu̱u̱hˋ hnähꜘ kwahˈ hnähꜘ kuuˊ läꜙka̱a̱ˉ tuhˉhohꜘ hnähꜘ, ja̱ꜙ kya̱a̱hˊ heˉ wɨɨꜘ.
5 Portanto, julguei necessário exortar estes irmãos que fossem adiante ter convosco, e preparassem de antemão a vossa beneficência, já há tempos prometida, para que a mesma esteja pronta como beneficência e não como por extorsão.
6 Nʉʉˉ daˊ hnähꜘ haˉ läꜙ laꜗ kihꜗ hi̱ˉ jngëëˉ mɨˈju̱ˉ: Hi̱ˉ jngëëˉ miihˉ, miihˉ baˊ chooyhˈ. Hi̱ˉ jngëëˉ chaˉmiihˉ, läꜙja̱ˉ chaˉmiihˉ chooyhꜗ.
6 Mas digo isto: Aquele que semeia pouco, pouco também ceifará; e aquele que semeia em abundância, em abundância também ceifará,
7 Läꜙja̱a̱ˉ läꜙja̱a̱ˉ waˊ kwayꜘ läꜙko̱o̱ˉ teꜗ llaꜙ dsëyꜗ. Pero ja̱ꜙ kya̱a̱hˊ heˉ meehˉ dsëyꜗ, niꜙ ja̱ꜙ kya̱a̱hˊ heˉ wɨɨꜘ. Jëëhꜘ, Dio hnääꜗ hi̱ˉ kwaꜙ läꜙka̱a̱ˉ tuhˉdsëꜗ.
7 Cada um contribua segundo propôs no seu coração; não com tristeza, nem por constrangimento; porque Deus ama ao que dá com alegria.
8 Dio hi̱ˉ chaˉ beꜘ kihꜗ, jmeeyꜗ läꜙchaˉ chaˉmiihˉ heˉ lluꜗ kyahꜗ hnähꜘ. Läꜙja̱ˉ niꜙ miihˉ saꜙ chaˉ heˉ jmeeꜙ biiꜗ kyahꜗ hnähꜘ ji̱hˊko̱hꜘ. Läꜙji̱i̱hˈ cha̱a̱ꜘ gaˊ kyahˈ hnähꜘ, jmeehˈ hnähꜘ ja̱ꜙ heˉ ko̱o̱ˉ nëëˈ heˉ lluꜗ kihꜗ hi̱ˉ llaˉkya̱a̱ꜗ.
8 E Deus é poderoso para fazer abundar em vós toda a graça, a fim de que, tendo sempre, em tudo, toda a suficiência, abundeis em toda boa obra;
9 Läꜙlaˉ naˉsɨɨˉ juuˈ kihꜗ Dio:
9 conforme está escrito: Espalhou, deu aos pobres; a sua justiça permanece para sempre.
10 Dio baˊ heꜘ hi̱ˉ kwaꜙ mɨˈju̱ˉ kihꜗ hi̱ˉ jngëëˉ, läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ kwayꜙ heˉ kihˉhi̱hˉ jneˊ. Hi̱ˉ heꜘ kwaꜗ läꜙjëꜙ heˉ jmeeꜙ biiꜗ kyahꜗ hnähꜘ hiꜙ jmeeyꜗ läꜙchaˉ chaˉgaˊmiihˉ. Mahꜗ läꜙja̱ˉ läꜙchaˉ heˉ kya̱a̱hˊ jmeehˈ hnähꜘ chaˉmiihˉ heˉ lluꜗ jmahꜗ baˊ.
10 Ora, aquele que dá a semente ao que semeia, e pão para comer, também dará e multiplicará a vossa sementeira, e aumentará os frutos da vossa justiça.
11 Läꜙlluꜗ heˉ läꜙchaˉ läꜙjëꜙ nëëˈ heˉ jmeeꜙ biiꜗ kyahꜗ hnähꜘ, läꜙja̱ˉ läꜙchaˉ chaˉmiihˉ heˉ kwëëhˈ hnähꜘ hi̱ˉ llaˉkya̱a̱ꜗ. Hiꜙ waˊraˉ gaꜙngëëˊ jnäähꜗ kuuˊ ja̱ˉ kihꜗ ø̱ø̱hꜗ jneˊ heꜘ, kwayꜗ chaˉmiihˉ tiˊhmaahˊ kihˈ Dio.
11 enquanto em tudo enriqueceis para toda a liberalidade, a qual por nós reverte em ações de graças a Deus.
12 Jëëhꜘ, waˊraˉ gaꜙngëëˊ jnäähꜗ kuuˊ heˉ jʉhˊlä̱ä̱hˊ hnähꜘ kihꜗ ø̱ø̱hꜗ jneˊ heꜘ, heˉ ja̱ˉ kwaꜗ beꜘ kiyhꜗ. Hiꜙ ja̱ꜙ maꜙlaꜙ heˉ ja̱ˉ, kwayꜗ chaˉmiihˉ tiˊhmaahˊ kihˈ Dio kaˉlähꜘ.
12 Porque a ministração deste serviço não só supre as necessidades dos santos, mas também transborda em muitas ações de graças a Deus;
13 Waˊraˉ gaꜙngëëˊ jnäähꜗ kuuˊ ja̱ˉ, jmeeꜗ dsaˉ heꜘ jʉʉhˉ kihꜗ Dio, jëëhꜘ maˉmiˉjnäähˈ hnähꜘ heˉ miˉteˋ hnähꜘ kya̱a̱hˊ juˈhmëëꜘ kihꜗ Cristo. Hiꜙ läꜙka̱a̱ˉ tuhˉhohꜘ hnähꜘ gaꜙkwëëhˋ hnihꜘ kuuˊ, hiꜙ läꜙja̱ˉ jmeehˉ hnähꜘ kihꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ jmeeꜙ biiꜗ kihꜗ.
13 visto como, na prova desta ministração, eles glorificam a Deus pela submissão que confessais quanto ao evangelho de Cristo, e pela liberalidade da vossa contribuição para eles, e para todos;
14 Hiꜙ waˊraˉ gaꜙngɨɨyꜘ kyahꜗ hnähꜘ kihꜗ Dio, jäꜙ llaˉlleꜘ dsëyꜗ hnähꜘ jëëhꜘ maˉläˉjnäꜘ heˉ maˉmiˉjä̱ä̱ꜗ Dio hnähꜘ chaˉmiihˉ.
14 enquanto eles, pela oração por vós, demonstram o ardente afeto que vos têm, por causa da superabundante graça de Deus que há em vós.
15 Tiˊhmaahˊ kwanꜙ kihꜗ Dio, haˉ ko̱hꜘ saꜙ lluꜗ heˉ gaꜙkwëëyhꜗ jneˊ. Hi̱i̱ˉ läꜙkë̱hˊ jmɨɨˊ läꜙngëëꜘ.
15 Graças a Deus pelo seu dom inefável.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.