1 Coríntios 11
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs VC
1 Jmeeˊ hnähꜘ läꜙko̱o̱ˉ jmeeꜙ jnäꜘ, jëëhꜘ jnäꜘ jmeenꜙ läꜙko̱o̱ˉ gaꜙjmeeꜘ Cristo.
1 Tornai-vos os meus imitadores, como eu o sou de Cristo.
2 Cha̱a̱nˉ lluꜗ chaˉmiihˉ läꜙko̱o̱ˉ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ ø̱ø̱hnꜗ, jëëhꜘ, gaꜙläꜙjëꜙ ji̱i̱h˜ baˊ dsaˉläˉdsooh˜ hohꜘ jnäꜘ, hiꜙ cho̱o̱hˊ baˊ hnähꜘ ko̱o̱ˉ hwehˉ juuˈ heˉ maˉhlë̱ë̱hnˋ hnähꜘ.
2 Eu vos felicito, porque em tudo vos lembrais de mim, e guardais as minhas instruções, tais como eu vo-las transmiti.
3 Hnoonꜗ läꜙngëëhꜘ hnähꜘ, Cristo la̱a̱ꜗ toˉnëˊ kihˈ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉñʉʉhˉ, hiꜙ läꜙja̱ˉ la̱a̱ꜗ dsaˉñʉʉhˉ kihꜗ dsaˉmëꜘ, läꜙja̱ˉ la̱a̱ꜗ Dio kihꜗ Cristo kaˉlähꜘ.
3 Mas quero que saibais que senhor de todo homem é Cristo, senhor da mulher é o homem, senhor de Cristo é Deus.
4 Laꜗ oˉhihꜙ kihꜗ dsaˉñʉʉhˉ cherˊmahꜗ jlëy˜ kaˊlleyˊ waˊraˉ gaꜙtëꜘ jeeˊ ngɨɨyˈ kiyhꜗ kihꜗ Dio o waˊraˉ gaꜙngëëyꜗ juuˈ kihꜗ Dio chaˊnëˊ dsaˉ.
4 Todo homem que ora ou profetiza com a cabeça coberta falta ao respeito ao seu senhor.
5 Läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ laꜗ oˉhihꜙ kihꜗ dsaˉmëꜘ cherˊmahꜗ saꜙ naˉjlëˉ kaˊlleyˊ waˊraˉ gaꜙtëꜘ jeeˊ ngɨɨyˈ kiyhꜗ kihꜗ Dio o waˊraˉ gaꜙngëëyꜗ juuˈ kihꜗ Dio chaˊnëˊ dsaˉ. Hehꜗ läꜙja̱ˉ, laꜗ läꜙko̱o̱ˉ heˉ naˉtɨɨˊ kwahˉ lleyˊ.
5 E toda mulher que ora ou profetiza, não tendo coberta a cabeça, falta ao respeito ao seu senhor, porque é como se estivesse rapada.
6 Cherˊmahꜗ ja̱a̱ˉ dsaˉmëꜘ saꜙ jlë˜ lleˊ, lluꜗ gaˊ waˊ tiiyꜘ lleyˊ goˉte˜. Pero cherˊmahꜗ la̱a̱yꜘ laꜗ oˉhihꜙ kiyhꜗ heˉ tiiyꜗ lleyˊ o heˉ jmeeyꜗ kwahˉ, heˉja̱ˉ waˊ jlëyˈ baˊ.
6 Se uma mulher não se cobre com um véu, então corte o cabelo. Ora, se é vergonhoso para a mulher ter os cabelos cortados ou a cabeça rapada, então que se cubra com um véu.
7 Saꜙ so̱o̱h˜ kihꜗ dsaˉñʉʉhˉ jlëyꜗ lleyˊ, jëëhꜘ la̱a̱yꜗ he̱e̱hꜚ kihꜗ Dio, mahꜗ miˉjnääyꜙ haˉ läꜙko̱o̱ˉ jø̱ø̱hˈ la̱a̱ꜗ Dio. Pero dsaˉmëꜘ miˉjnääꜙ haˉ läꜙko̱o̱ˉ jø̱ø̱hˈ la̱a̱ꜗ dsaˉñʉʉhˉ.
7 Quanto ao homem, não deve cobrir sua cabeça, porque é imagem e esplendor de Deus; a mulher é o reflexo do homem.
8 Dsaˉñʉʉhˉ saꜙ yaꜙhë̱ë̱ꜗ kihꜗ dsaˉmëꜘ, dsaˉmëꜘ baˊ yaꜙhë̱ë̱ꜗ kihꜗ dsaˉñʉʉhˉ.
8 Com efeito, o homem não foi tirado da mulher, mas a mulher do homem;
9 Läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ, saꜙ gaꜙjmä̱ä̱ꜗ Dio dsaˉñʉʉhˉ mahꜗ leꜘ lluꜗ kihꜗ dsaˉmëꜘ, gaꜙjmä̱ä̱yꜗ dsaˉmëꜘ mahꜗ leꜘ lluꜗ kihꜗ dsaˉñʉʉhˉ baˊ.
9 nem foi o homem criado para a mulher, mas sim a mulher para o homem.
10 Kihꜗ heˉja̱ˉ, hiꜙ kwa̱a̱t˜ kihꜗ ángele kaˉlähꜘ, jmeeꜙ biiꜗ jlëꜗ dsaˉmëꜘ lleˊ mahꜗ jmeeꜗ lii˜ cha̱a̱ˉ hi̱ˉ kye̱ˉ nëˊ kiyhˈ.
10 Por isso a mulher deve trazer o sinal da submissão sobre sua cabeça, por causa dos anjos.
11 Pero heˉ tøøhˊ jneˊ kya̱a̱hˊ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ, ja̱ꜙ maꜙlaꜙ dsaˉñʉʉhˉ la̱a̱ꜗ kwa̱a̱t˜, ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ la̱a̱ꜗ kwa̱a̱t˜ dsaˉmëꜘ kaˉlähꜘ.
11 Com tudo isso, aos olhos do Senhor, nem o homem existe sem a mulher, nem a mulher sem o homem.
12 Jëëhꜘ, läꜙko̱hꜘ yaꜙhë̱ë̱ꜗ dsaˉmëꜘ kihꜗ dsaˉñʉʉhˉ, ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ kihꜗ dsaˉmëꜘ dsaˉläˉcha̱a̱ˉ dsaˉñʉʉhˉ. Läꜙu̱u̱ꜘ baˊ hwë̱ë̱ˉ kihꜗ Dio.
12 Pois a mulher foi tirada do homem, porém o homem nasce da mulher, e ambos vêm de Deus.
13 Kye̱ˉ daˊ hnähꜘ kwa̱a̱t˜ hñaahꜗ hnähꜘ, ¿cheˊ saꜙ la̱a̱hꜘ hnähꜘ saꜙ jnäꜘ lluꜗ waˊraˉ gaꜙngɨɨꜘ ja̱a̱ˉ dsaˉmëꜘ kihꜗ, kihꜗ Dio maˊ saꜙ naˉjlëˉ lleyˊ?
13 Julgai vós mesmos: é decente que uma mulher reze a Deus sem estar coberta com véu?
14 Läꜙko̱o̱ˉ jmeeˉ jneˊ heˉ tøøhnˊ jmɨˉgyʉʉꜙ laˉ läꜙko̱o̱ˉ laꜗ kihꜗ dsaˉñʉʉhˉ, miˉjnääꜙ heˉ laꜗ oˉhihꜙ kiyhꜗ heˉ kwayꜙ jwëˈ kwa̱a̱ꜙ jñuˉ lleyˊ.
14 A própria natureza não vos ensina que é uma desonra para o homem usar cabelo comprido?
15 Pero kihꜗ dsaˉmëꜘ, ka̱hꜘ baˊ laˈ. Jnäꜘ lluꜗ kiyhꜗ heˉ kwayꜙ jwëˈ dsaˉkwa̱a̱ꜙ jñuˉ lleyˊ. Jëëhꜘ, dsaˉmëꜘ, gaꜙhyoyhꜗ jñuˉ lleyˊ kyooˉ mahꜗ jlëꜗ lleyˊ llaꜚ heˉ maˊ jlëyˈ kya̱a̱hˊ hmɨɨhˉ.
15 Ao passo que é glória para a mulher uma longa cabeleira, porque lhe foi dada como um véu.
16 Cherˊmahꜗ cha̱a̱ˉ hi̱ˉ hnøøꜗ tiˊchooꜗ juuˈ kihꜗ juuˈ heˉ hlëëhnˊ laˉ, hnøøꜗ läꜙñeyˉ haˉ läꜙ laꜗ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ. Jëëhꜘ ko̱o̱ˉ nëëˈ baˊ heˉ të̱ë̱ˈ jnäähꜗ jmeeˉ jnäähˈ hiꜙ läꜙja̱ˉ läꜙka̱a̱ˉ gwahꜙ kihꜗ Dio.
16 Se, no entanto, alguém quiser contestar, nós não temos tal costume e nem as igrejas de Deus.
17 Pero taꜙ jyohꜘ ko̱ˉta̱a̱ˉ, saꜙ cha̱a̱nˉ lluꜗ läꜙko̱o̱ˉ jmeehˉ hnähꜘ. Jëëhꜘ, jeeˊ dsaˉñeehꜙ hnähꜘ, chaˉgaˊmiihˉ heˉ hlɨɨhˈ jmeehˉ hnähꜘ llaꜚ heˉ maˊ jmeehꜗ hnähꜘ heˉ lluꜗ.
17 Fazendo-vos essas advertências, não vos posso louvar a respeito de vossas assembléias que causam mais prejuízo que proveito.
18 Toˉnëˊ heˉ ja̱ˉ, maˉnuunꜗ kyahꜗ hnähꜘ heˉ saꜙ hiiꜘ ko̱o̱ˉ baˊ juuˈ kyahꜗ hnähꜘ jeeˊ dsaˉñeehꜙ hnähꜘ. Hiꜙ jeeˊ llahꜗ la̱a̱nꜙ dsooꜘ baˊ.
18 Em primeiro lugar, ouço dizer que, quando se reúne a vossa assembléia, há desarmonias entre vós. {E em parte eu acredito.
19 Jëëhꜘ, goꜚ la̱a̱nꜙ jmääꜗ kyahꜗ hnähꜘ heˉ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ läꜙja̱ˉ mahꜗ läꜙle̱e̱˜ hi̱i̱ˉ naˉ hi̱ˉ hnaahꜙ Dio hiꜙ läꜙle̱e̱˜ hi̱i̱ˉ naˉ hi̱ˉ saꜙ hnaahꜙ Dio.
19 É necessário que entre vós haja partidos para que possam manifestar-se os que são realmente virtuosos.}
20 Cherˊmahꜗ läꜙja̱ˉ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ, jeeˊ dsaˉñeehꜙ hnähꜘ, ja̱ꜙ maꜙnʉʉꜙ kihꜗ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ ja̱ˉ kuhˉ hnähꜘ.
20 Desse modo, quando vos reunis, já não é para comer a ceia do Senhor,
21 Jëëhꜘ, waˊraˉ gaꜙtëꜘ hor˜ kuhˈ hnähꜘ, läꜙja̱a̱ˉ läꜙja̱a̱ˉ hnähꜘ dsaˉläˉjä̱ä̱ꜗ kuhˉhuhꜘ hnähꜘ heˉ goˉkye̱ꜚ hnähꜘ. Hñaahꜗ baˊ hnähꜘ kuhˉhuhꜘ läꜙji̱i̱hˈ dsaˉläˉhe̱e̱ꜘ hnähꜘ mahꜗ ko̱ˉlla̱a̱ˊ jä̱yꜙ kya̱a̱hˊ kyo̱o̱ꜘ.
21 porquanto, mal vos pondes à mesa, cada um se apressa a tomar sua própria refeição; e enquanto uns têm fome, outros se fartam.
22 ¿Cheˊ saꜙ chaˉ chaˊnehꜙ kyahꜗ hnähꜘ jeeˊ goˊta̱a̱hˊ hnähꜘ kuhˊhuhꜗ hnähꜘ? ¿Heˉlaˈ miˉkwa̱hꜚ hnähꜘ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ kya̱a̱ꜗ Dio, mahꜗ llehˉ hnähꜘ oˉhihꜙ kihꜗ hi̱ˉ saꜙ kye̱ˉ niꜙ miihˉ heˉ kuhˊhɨ̱hꜗ? ¿Heeˉ baˊ naˉ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ? ¿Cheˊ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ jmeehˉ baˊ hnähꜘ lluꜗ? Niꜙ miihˉ saꜙ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ läꜙja̱ˉ.
22 Porventura não tendes casa onde comer e beber? Ou menosprezais a Igreja de Deus, e quereis envergonhar aqueles que nada têm? Que vos direi? Devo louvar-vos? Não! Nisto não vos louvo...
23 Jëëhꜘ, kihꜗ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ gaꜙhyohnꜗ juuˈ laˉ, ja̱ˉbaˊ heˉ maˉhlë̱ë̱hnˋ hnähꜘ jä̱ä̱ꜗ. Hwëˈ heˉ gaꜙngëëyꜗ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ ja̱ˉ, gaꜙka̱yꜗ heˊñiihꜚ.
23 Eu recebi do Senhor o que vos transmiti: que o Senhor Jesus, na noite em que foi traído, tomou o pão
24 Mahꜗ gaꜙkwayꜘ tiˊhmaahˊ kihˈ Dio. Maˉngëëꜘ heˉ ja̱ˉ, gaꜙlla̱a̱yꜗ heˊñiihꜚ ja̱ˉ mahꜗ gaꜙjäyhꜘ: “Heeꜚ laˉ, kuhꜗ hnähꜘ. Heˉ laˉ naˉ jmɨˉngoꜗ kinꜙ. Taꜙlaꜙ kyahꜗ hnähꜘ kwa̱a̱nꜚ hñiinꜙ ju̱u̱nꜘ. Ja̱ˉ jmeehˉ hnähꜘ läꜙlaˉ mahꜗ läˉdsooh˜ hohꜘ hnähꜘ kinꜙ.”
24 e, depois de ter dado graças, partiu-o e disse: Isto é o meu corpo, que é entregue por vós; fazei isto em memória de mim.
25 Ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ gaꜙjmeeyꜘ kya̱a̱hˊ waˊkyaahˊ, maˉngëëꜘ maˉkuyhˉ maꜙnʉʉꜙ. Gaꜙjäyhꜘ: “Waˊkyaahˊ laˉ laꜗ hmoohˊ hmëëꜘ heˉ jmeenˋ kya̱a̱hˊ jmaˉ kinꜙ. Ja̱ˉ jmeehˉ hnähꜘ läꜙlaˉ, gaꜙläꜙjëꜙ ji̱i̱h˜ maˊ huhꜘ hnähꜘ, mahꜗ läꜙdsooh˜ hohꜘ hnähꜘ kinꜙ.”
25 Do mesmo modo, depois de haver ceado, tomou também o cálice, dizendo: Este cálice é a Nova Aliança no meu sangue; todas as vezes que o beberdes, fazei-o em memória de mim.
26 Läꜙja̱ˉ, läꜙjëꜙ ji̱i̱h˜ maˊ kuhˉ hnähꜘ heˊñiihꜚ laˉ, hiꜙ maˊ huhꜘ hnähꜘ heˉ haaˊ nehꜙ waˊkyaahˊ laˉ, heˉ jmeehˉ hnähꜘ juuˈ heˉ gaꜙju̱u̱ꜗ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ baˊ naˉ, läꜙ maˉngooꜗ ja̱ˉbaˊ läꜙji̱i̱hˈ jä̱yhꜘ kaˉlähꜘ.
26 Assim, todas as vezes que comeis desse pão e bebeis desse cálice lembrais a morte do Senhor, até que venha.
27 Heˉja̱ˉ, cherˊmahꜗ hi̱ˉ gaꜙkuhˉ heˊñiihꜚ, hiꜙ gaꜙhɨ̱yhꜗ heˉ haaˊ nehꜙ waˊkyaahˊ kihˈ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ, hiꜙ läꜙ maˉngooꜗ bihꜗ jmeeyꜙ heˉ hlɨɨhˈ, maˉnaˉbä̱ä̱yhˋ dsooˊ, kihꜗ heˉ miˉkwa̱yhꜗ jmɨˉngoꜗ kya̱a̱hˊ jmaˉ kihꜗ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ.
27 Portanto, todo aquele que comer o pão ou beber o cálice do Senhor indignamente será culpável do corpo e do sangue do Senhor.
28 Läꜙja̱a̱ˉ läꜙja̱a̱ˉ hnähꜘ hnøøꜗ ka̱hˈ daˊ hnähꜘ kwa̱a̱t˜ cheˊ saꜙ hnɨɨ˜ hʉʉˊdsëˉ kyahꜗ hnähꜘ, jä̱ä̱ꜗ ja̱ˉgaˊ kuhˈ hnähꜘ heˊñiihꜚ hiꜙ huhˈ hnähꜘ heˉ haaˊ nehꜙ waˊkyaahˊ.
28 Que cada um se examine a si mesmo, e assim coma desse pão e beba desse cálice.
29 Jëëhꜘ, cherˊmahꜗ jmeeꜙ gyihꜗ heˉ hlɨɨhˈ mahꜗ kuyhˉ heˊñiihꜚ hiꜙ hɨ̱yh˜ heˉ haaˊ nehꜙ waˊkyaahˊ ja̱ˉ, heˉ ngɨɨyꜙ heˉ jäꜙ heˉ hlɨɨhˈ nëˊ kiyhˈ baˊ ja̱ˉ. Jëëhꜘ saꜙ tooyhˉ taˊ jmɨˉngoꜗ kihꜗ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ.
29 Aquele que o come e o bebe sem distinguir o corpo do Senhor, come e bebe a sua própria condenação.
30 Kihꜗ heˉja̱ˉ, cha̱a̱ˉ jwë̱ë̱ꜘ jeeˊ kyahˈ hnähꜘ hi̱ˉ dsaahˊ, jwë̱ë̱ꜘ hi̱ˉ moꜙsoꜙ chaˉ beꜘ kihꜗ, läꜙji̱i̱hˈ cha̱a̱ˉ ko̱ˉlla̱a̱ˊ hi̱ˉ gaꜙju̱u̱ꜗ.
30 Esta é a razão por que entre vós há muitos adoentados e fracos, e muitos mortos.
31 Pero cherˊmahꜗ gaꜙkye̱ˊ jneˊ kwa̱a̱t˜ heˉ hnɨɨ˜ hʉʉˊdsëˉ jnänˋ, jä̱ä̱ꜗ ja̱ˉgaˊ kihˊhi̱hnˊ, moꜙsoꜙ chaˉ heˉ kihꜗ llaꜗ Dio taˊ jnänˋ.
31 Se nos examinássemos a nós mesmos, não seríamos julgados.
32 Hiꜙ cherˊmahꜗ gaꜙllayꜘ taˊ jnänˋ, Dio baˊ heꜘ hi̱ˉ heehꜗ jneˊ wɨɨꜘ, mahꜗ saꜙ dsaˊnøønˈ chaˊjeˉ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ hi̱ˉ saꜙ maˉhe̱e̱hˉ juuˈ kiyhꜗ.
32 Mas, sendo julgados pelo Senhor, ele nos castiga para não sermos condenados com o mundo.
33 Heˉja̱ˉ ø̱ø̱hnꜗ, waˊraˉ gaꜙta̱a̱hˋ hnähꜘ kuhˈ, ja̱ˉ jä̱ä̱hˊ hnähꜘ dsaˉkya̱a̱hˊ hnähꜘ.
33 Portanto, irmãos meus, quando vos reunis para a ceia, esperai uns pelos outros.
34 Hiꜙ cherˊmahꜗ cha̱a̱ˉ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ kyo̱hꜙ, waˊ llaˉkuyhˉ chaˊnehꜙ kiyhꜗ, mahꜗ saꜙ jäꜙ heˉ wɨɨꜘ nëˊ kiyhˈ, waˊraˉ gaꜙjmeeyꜘ waˊ laˈ chaˉ laꜗ jeeˊ dsaˉñeehꜙ hnähꜘ. Cherˊmahꜗ chaˉ gaˊ jyohꜘ juuˈ, heˉ ja̱ˉ miˊeenꜗ waˊraˉ gaꜙlloonꜗ naˊjë̱ë̱nꜙ hnähꜘ.
34 Se alguém tem fome, coma em casa. Assim vossas reuniões não vos atrairão a condenação. As demais coisas eu determinarei quando for ter convosco.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Coríntios 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.