Marcos 4
Ozumacín Chinantec NT (CHZ_WBT) vs VC
1 Ko̱o̱ˉ kaˉlähꜘ gaꜙløøꜗ Jesús hlë̱ë̱yh˜ dsaˉ chaˊhooˊ jmɨˉjʉʉhˉ heˉ hlaˉ hwaꜗ Galilea. Jwë̱ë̱ꜘ dsaˉ gaꜙllaꜙnääꜗ jeeˊ ja̱ˉ, heˉja̱ˉ gaꜙwɨɨꜗ Jesús nehꜙ naˊmooꜘ. Nehꜙ ja̱ˉ gaꜙgyayˉ mahꜗ gaꜙhlë̱ë̱yhꜗ dsaˉ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ chaˊhooˊ jmɨɨˉ ja̱ˉ.
1 Jesus pôs-se novamente a ensinar, à beira do mar, e aglomerou-se junto dele tão grande multidão, que ele teve de entrar numa barca, no mar, e toda a multidão ficou em terra na praia.
2 Ja̱ꜙ heˉ ko̱o̱ˉ nëëˈ gaꜙmiꜙtë̱ë̱yˉ dsaˉ kya̱a̱hˊ juuˈ naˉhmääˊ. Läꜙjwëꜘ ja̱ˉ gaꜙkwëëyhꜗ dsaˉ nʉʉhꜚ. Gaꜙjäyhꜘ:
2 E ensinava-lhes muitas coisas em parábolas. Dizia-lhes na sua doutrina:
3 —Nʉʉˉ daˊ hnähꜘ. Ja̱a̱ˉ dsaˉ ngooꜗ gaꜙjñeeˋ mɨˈju̱ˉ.
3 Ouvi: Saiu o semeador a semear.
4 Jeeˊ ngooyˈ jñeey˜ mɨˈju̱ˉ ja̱ˉ, gaꜙsa̱a̱ꜗ miihˉ chaˊjwëꜗ, heˉja̱ˉ yaꜙnääꜗ ta̱ˈ gaꜙkuhˉ.
4 Enquanto lançava a semente, uma parte caiu à beira do caminho, e vieram as aves e a comeram.
5 Jyohꜘ kaˉlähꜘ mɨˈju̱ˉ gaꜙsa̱a̱ꜗ nëˊ ku̱u̱ˊ jeeˊ saꜙ chaˉ chaˉmiihˉ gwaahˊ. Heˉja̱ˉ cha̱hꜘ baˊ gaꜙhyaˉ, jëëhꜘ, saꜙ maˊ nøøꜘ chaˉmiihˉ gwaahˊ.
5 Outra parte caiu no pedregulho, onde não havia muita terra; o grão germinou logo, porque a terra não era profunda;
6 Pero maˊ gaꜙhëhꜗ hyooˉ gaꜙkooꜘ. Jëëhꜘ, miihˉ baˊ jmooꜗ maˊ chaˉ, heˉja̱ˉ gaꜙläꜙki̱i̱ꜙ chaahˈ.
6 mas, assim que o sol despontou, queimou-se e, como não tivesse raiz, secou.
7 Hiꜙ jyohꜘ kaˉlähꜘ mɨˈju̱ˉ gaꜙsa̱a̱ꜗ jeeˊ chaahˈ to̱o̱ꜘ. Gaꜙkwa̱a̱ꜗ gaˊ chaahˈ to̱o̱ꜘ ja̱ˉ, heˉja̱ˉ gaꜙu̱u̱ˉ chaahˈ kihꜗ jeeˊ naˊto̱o̱ꜘ, moꜙsoꜙ gaꜙkwaꜘ mɨɨˈ.
7 Outra parte caiu entre os espinhos; estes cresceram, sufocaram-na e o grão não deu fruto.
8 Hiꜙ jyohꜘ mɨˈju̱ˉ ja̱ˉ, gaꜙsa̱a̱ꜗ jeeˊ laˈ hwaꜗ jmahꜗ. Heˉ ja̱ˉ baˊ gaꜙhɨɨꜘ, gaꜙkwaꜘ chaˉmiihˉ mɨɨˈ. Chaˉ heˉ gaꜙkwaꜘ gyiiꜘgyaꜘ mɨɨˈ läꜙko̱o̱ˉ chaahˈ, chaˉ heˉ gaꜙkwaꜘ to̱ꜙloꜙgyaꜘ dsë˜ gyaꜗ mɨɨˈ hiꜙ jyohꜘ gaꜙkwaꜘ hñaˉlooꜘ mɨɨˈ.
8 Outra caiu em terra boa e deu fruto, cresceu e desenvolveu-se; um grão rendeu trinta, outro sessenta e outro cem.
9 Heˉja̱ˉ gaꜙjähꜘ Jesús: —Hi̱ˉ hnøøꜗ he̱e̱hꜙ juuˈ laˉ, waˊ he̱e̱yhˉ.
9 E dizia: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça!
10 Maˊ gaꜙjä̱ꜘ miihˉ goˉteˈ dsaˉ kya̱a̱hˊ gyaꜙtu̱u̱ꜘ discípulo, gaꜙngɨɨyꜘ juuˈ kihꜗ Jesús heˉ hnøøꜗ jähꜙ juuˈ heˉ gaꜙkwayꜘ ja̱ˉ.
10 Quando se acharam a sós, os que o cercavam e os Doze indagaram dele o sentido da parábola.
11 Heˉja̱ˉ gaꜙjähꜘ Jesús sɨɨyhꜙ: —Hnähꜘ baˊ naˉngëhˈ hnähꜘ jwëˈ läꜙngëëhꜘ hnähꜘ haˉ läꜙ jä̱ä̱ꜙ Dio dsaˉ läꜙhihꜙ kihꜗ, heˉ maˊ naˉhmääˊ jä̱ä̱ˈ. Pero hi̱ˉ saꜙ naˊjnääꜘ kihꜗ Dio, hlë̱ë̱hnˊ kya̱a̱hˊ juuˈ naˉhmääˊ baˊ.
11 Ele disse-lhes: A vós é revelado o mistério do Reino de Deus, mas aos que são de fora tudo se lhes propõe em parábolas.
12 Läꜙja̱ˉ, maꜙkeꜙ jëëy˜, saꜙ jnøøyhꜙ, maꜙkeꜙ nuuyˉ, saꜙ läꜙngëëyꜘ. Kihꜗ heˉja̱ˉ, saꜙ dsaˉje̱e̱yh˜ kya̱a̱hˊ Dio mahꜗ ko̱o̱ꜙ Dio dsëꜗ kihꜗ dsoˊkyeˉ kiyhꜗ.
12 Desse modo, eles olham sem ver, escutam sem compreender, sem que se convertam e lhes seja perdoado.
13 Ko̱o̱ˉ kaˉlähꜘ gaꜙjähꜘ Jesús: —¿Cheˊ saꜙ gaꜙläꜙngëëhꜘ hnähꜘ juuˈ kihꜗ hi̱ˉ naˊjñeeˊ mɨˈju̱ˉ? ¿Haˉ baˊ laˉ läꜙngëëhꜘ hnähꜘ jyohꜘ juuˈ naˉhmääˊ heˉ naꜗ gaˊ jwahnꜚ cherˊmahꜗ saꜙ ngëëhꜘ hnähꜘ juuˈ laˉ?
13 E acrescentou: Não entendeis essa parábola? Como entendereis então todas as outras?
14 Hi̱hꜗ hi̱ˉ jñee˜ mɨˈju̱ˉ, hi̱ˉ heꜘ la̱a̱ꜗ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ kwaꜙ juuˈ kihꜗ Dio.
14 O semeador semeia a palavra.
15 Ko̱ˉlla̱a̱ˊ dsaˉ hi̱ˉ maˉnuuꜘ juuˈ, hi̱ˉ heꜘ la̱a̱ꜗ läꜙko̱hꜘ mɨˈju̱ˉ heˉ gaꜙtohꜘ chaˊjwëꜗ. Gaˊ maˉnuuyꜘ juuˈ kihꜗ Dio, cha̱hꜘ baˊ gwa̱ꜘ Tanaˊ jñuuyh˜ juuˈ heˉ maˉnaˉjnääˊ nehꜙ tuhˉdsëyꜗ.
15 Alguns se encontram à beira do caminho, onde ela é semeada; apenas a ouvem, vem Satanás tirar a palavra neles semeada.
16 Hiꜙ jñahꜘ kaˉlähꜘ dsaˉ hi̱ˉ nuuˉ juuˈ, hi̱ˉ heꜘ la̱a̱ꜗ läꜙko̱hꜘ mɨˈju̱ˉ heˉ gaꜙsa̱a̱ꜗ nëˊ ku̱u̱ˊ jeeˊ saꜙ chaˉ chaˉmiihˉ gwaahˊ. Läꜙcha̱hꜘ maˊ nuuyˉ jë̱ë̱ˉ baˊ dsëyˈ.
16 Outros recebem a semente em lugares pedregosos; quando a ouvem, recebem-na com alegria;
17 Pero ko̱ˉhwëëꜘ baˊ ja̱ˉ. La̱a̱yꜗ läꜙko̱o̱ˉ chaahˈ heˉ chooˈ miihˉ baˊ jmooꜗ kihꜗ. Waˊraˉ gaꜙjëëyꜗ wɨɨꜘ o goˉnääꜘ dsaˉ nëˊ kiyhˈ, kwa̱a̱t˜ kihꜗ juuˈ heˉ maˉnuuyꜘ, läꜙcha̱hꜘ ja̱ˉ tʉyꜗ jwëꜘ kihꜗ Dio.
17 mas não têm raiz em si, são inconstantes, e assim que se levanta uma tribulação ou uma perseguição por causa da palavra, eles tropeçam.
18 Hehꜗ mɨˈju̱ˉ heˉ gaꜙsa̱a̱ꜗ jeeˊ kihˈ chaahˈ to̱o̱ꜘ, läꜙja̱ˉ la̱a̱ꜗ hi̱ˉ nuuˉ juuˈ kihꜗ Dio.
18 Outros ainda recebem a semente entre os espinhos; ouvem a palavra,
19 Pero jeeˊ gaꜙnääyˊ ja̱ˉ, maꜙ miihˉ läꜙja̱ˉ dsaˉläˉø̱ø̱yꜘ kihꜗ Dio. Jëëhꜘ kye̱ˉ gyihꜗ hʉʉˊdsëˉ kihꜗ jmɨˉgyʉʉꜙ laˉ, hiꜙ hnøøyꜗ läꜙchayˉ chaˉmiihˉ kuuˊ, hiꜙ he̱e̱ꜘ dsëyꜗ läꜙjëꜙ heˉ gaˊ chaˉ jmɨˉgyʉʉꜙ. Heˉja̱ˉ saꜙ jmeeyꜙ niꜙ miihˉ taˊ lluˈ.
19 mas as preocupações mundanas, a ilusão das riquezas, as múltiplas cobiças sufocam-na e a tornam infrutífera.
20 Pero mɨˈju̱ˉ heˉ gaꜙsa̱a̱ꜗ hwaꜗ jmahꜗ, läꜙja̱ˉ la̱a̱ꜗ dsaˉ hi̱ˉ nuuˉ juuˈ kihꜗ Dio mahꜗ he̱e̱yhˉ kaˉlähꜘ. Hi̱ˉ heꜘ jmeeꜗ chaˉmiihˉ taˊ lluˈ, läꜙko̱o̱ˉ mɨˈju̱ˉ heˉ kwaꜙ maꜙ gyiiꜘgyaꜘ, maꜙ to̱ꜙloꜙgyaꜘ dsë˜ gyaꜗ, maꜙ hñaˉlooꜘ.
20 Aqueles que recebem a semente em terra boa escutam a palavra, acolhem-na e dão fruto, trinta, sessenta e cem por um.
21 Läꜙlaˉ gaꜙjähꜘ Jesús kaˉlähꜘ: —Niꜙ ja̱a̱ˉ saꜙ hi̱h˜ jeˉ mahꜗ jlëyꜗ kya̱a̱hˊ ko̱o̱ˉ kyaahˊ, niꜙ saꜙ chiyhꜗ nehꜙ ji̱i̱ˊ. Heˉ chiyhꜗ jeeˊ ñiiꜘ baˊ mahꜗ läꜙjnäꜘ läꜙka̱a̱ˉ.
21 Dizia-lhes ainda: Traz-se porventura a candeia para ser colocada debaixo do alqueire ou debaixo da cama? Não é para ser posta no candeeiro?
22 Läꜙjëꜙ heˉ naˉhmääˊ, lloo˜ ko̱o̱ˉ jmɨɨˊ läꜙjnäꜘ, hiꜙ läꜙjëꜙ heˉ saꜙ jnäꜘ, laꜗ kwa̱a̱t˜ läꜙjnäꜘ.
22 Porque nada há oculto que não deva ser descoberto, nada secreto que não deva ser publicado.
23 Hi̱ˉ hnøøꜗ he̱e̱hꜙ juuˈ laˉ, waˊ he̱e̱yhˉ.
23 Se alguém tem ouvidos para ouvir, que ouça.
24 Hiꜙ gaꜙjähꜘ Jesús kaˉlähꜘ: —Jmeeˊ daˊ hnähꜘ heˈ kihꜗ juuˈ heˉ nuuhˉ hnähꜘ. Jëëhꜘ, ja̱ˉbaˊ läꜙko̱o̱ˉ nuuhˉ hnähꜘ ko̱ˉja̱ˉ baˊ ji̱i̱hꜗ läꜙngëëhꜘ hnähꜘ o naˉdsë˜ gaˊ miihˉ ko̱ˉja̱ˉ.
24 Ele prosseguiu: Atendei ao que ouvis: com a medida com que medirdes, vos medirão a vós, e ainda se vos acrescentará.
25 Läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ ngëëꜘ miihˉ, hi̱ˉ heꜘ läꜙngëëꜘ chaˉgaˊmiihˉ. Hiꜙ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ jmeeꜙ ngëëꜘ, läꜙkye̱ˉ heˉ ja̱ˉ lla̱a̱ꜙ baˊ.
25 Pois, ao que tem, se lhe dará; e ao que não tem, se lhe tirará até o que tem.
26 Hiꜙ gaꜙjähꜘ Jesús kaˉlähꜘ: —Läꜙko̱o̱ˉ jä̱ä̱ꜙ Dio dsaˉ läꜙhihꜙ kihꜗ, je̱e̱hˈ kweeˉ läꜙ laꜗ kihꜗ ja̱a̱ˉ dsaˉ hi̱ˉ jngëëˉ mɨˈju̱ˉ.
26 Dizia também: O Reino de Deus é como um homem que lança a semente à terra.
27 Saꜙ chaˉ kwa̱a̱t˜ laꜗ kihꜗ dsaˉ heꜘ cherˊmahꜗ naˉgwɨ̱ɨ̱yˉ o cherˊmahꜗ naˉnëyˊ. Dsaˉhyaꜙ mɨˈju̱ˉ ja̱ˉ, hiꜙ dsaˉkwa̱a̱ꜙ läꜙjmɨɨˈ läꜙhwëˈ niꜙ saꜙ ñeyˉ haˉ läꜙ gaꜙlaꜗ.
27 Dorme, levanta-se, de noite e de dia, e a semente brota e cresce, sem ele o perceber.
28 Hwaꜗ baˊ jmeeꜙ dsaˉkwa̱a̱ꜙ mɨˈju̱ˉ. Toˉnëˊ dsaˉhyaꜙ mɨˈju̱ˉ, ja̱ˉgaˊ dsaˉkwa̱a̱ꜙ chaahˈ kihꜗ. Maˉngëëꜘ heˉ ja̱ˉ, jyooꜙ leˈ kihꜗ. Läꜙhɨɨˊ gaˊ miihˉ, ka̱hꜙ mɨɨˈ kihꜗ.
28 Pois a terra por si mesma produz, primeiro a planta, depois a espiga e, por último, o grão abundante na espiga.
29 Hiꜙ gaˊ maˉä̱ä̱ˉ mɨɨˈ, chooyhꜗ taˊ kiyhˈ, jëëhꜘ maˉllooꜗ ji̱i̱ˉ jʉʉyhꜗ mɨˈju̱ˉ mahꜗ llayꜗ lluꜗ.
29 Quando o fruto amadurece, ele mete-lhe a foice, porque é chegada a colheita.
30 Hiꜙ läꜙlaˉ gaꜙjähꜘ Jesús kaˉlähꜘ: —¿Cheˊ kyu̱u̱h˜ hnähꜘ haˉ läꜙ laꜗ heˉ jä̱ä̱ꜙ Dio dsaˉ läꜙhihꜙ kihꜗ? Jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ juuˈ heˉ je̱e̱hˈ kweeˉ kya̱a̱hˊ heˉ ja̱ˉ, mahꜗ läꜙngëëhꜘ hnähꜘ haˉ läꜙ laꜗ.
30 Dizia ele: A quem compararemos o Reino de Deus? Ou com que parábola o representaremos?
31 Heˉ jä̱ä̱ꜙ Dio dsaˉ läꜙhihꜙ kihꜗ, je̱e̱hˈ kweeˉ läꜙko̱o̱ˉ laꜗ kihꜗ ko̱o̱ˉ mɨˈju̱ˉ mostaza. Hehꜗ mɨˈju̱ˉ ja̱ˉ pihˈ gaˊ miihˉ läꜙko̱hꜘ gaˊ jyohꜘ mɨˈju̱ˉ heˉ jngëëˉ dsaˉ jmɨˉgyʉʉꜙ laˉ.
31 É como o grão de mostarda que, quando é semeado, é a menor de todas as sementes.
32 Pero maˉngëëꜘ maˉjngëëyꜘ mɨˈju̱ˉ ja̱ˉ, dsaˉhyaꜙ mahꜗ dsaˉkwa̱a̱ꜙ ñiiꜘ gaˊ läꜙko̱hꜘ gaˊ jeeˊ läꜙjëꜙ jo̱hꜗ. Chaahˈ mostaza kwaꜙ goohˈ kihꜗ, läꜙja̱ˉ läꜙkye̱ˉ ta̱ˈ jmeeꜙ sɨɨˉ nëˊ saˊgohꜗ.
32 Mas, depois de semeado, cresce, torna-se maior que todas as hortaliças e estende de tal modo os seus ramos, que as aves do céu podem abrigar-se à sua sombra.
33 Gaꜙkwaꜘ Jesús juuˈ kihꜗ Dio kya̱a̱hˊ chaˉmiihˉ juuˈ naˉhmääˊ heˉ laꜗ läꜙko̱hꜘ juuˈ naˉhmääˊ kihˈ mostaza. Gaꜙhlë̱ë̱yhꜗ dsaˉ haˉ ko̱hꜘ ji̱i̱hˈ läꜙngëëyꜘ baˊ.
33 Era por meio de numerosas parábolas desse gênero que ele lhes anunciava a palavra, conforme eram capazes de compreender.
34 Niꜙ ko̱o̱ˉ saꜙ gaꜙhlëëhꜘ Jesús naˉhñaaˈ läꜙjë̱ë̱ˉ. Juuˈ naˉhmääˊ jmahˈ baˊ gaꜙhlëëyhꜘ. Läꜙ maˊ gaꜙjä̱ꜘ hñiiꜘ baˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ discípulo, ja̱ˉgaˊ gaꜙmiꜙjnääyˉ naˉhñaaˈ läꜙjë̱ë̱ˉ juuˈ naˉhmääˊ heˉ gaꜙhlëëyhꜘ ja̱ˉ.
34 E não lhes falava, a não ser em parábolas; a sós, porém, explicava tudo a seus discípulos.
35 Läꜙ maˊ gaꜙnʉʉˉ jmɨɨˊ ja̱ˉ, gaꜙjähꜘ Jesús gaꜙsɨɨyhꜙ discípulo kya̱a̱yꜗ: —Manˋ taꜙ jyohꜘ jwooˈ jmɨˉjʉʉhˉ kaˉlähꜘ.
35 À tarde daquele dia, disse-lhes: Passemos para o outro lado.
36 Ja̱ˉgaˊ gaꜙhɨhꜗ discípulo juuˈ kihꜗ dsaˉ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ jeeˊ ja̱ˉ, hiꜙ gaꜙjä̱ä̱yꜗ Jesús läꜙ maˉgyayꜗ ja̱ˉ nehꜙ naˊmooꜘ gaꜙnääyꜗ. Maˊ hiiꜘ gaˊ jyohꜘ naˊmooꜘ kooꜘ ja̱ˉ, gaꜙka̱ꜗ dsaˉ heꜘ mahꜗ gaꜙnääyꜗ taꜙ jeeˊ gaꜙnääꜗ discípulo.
36 Deixando o povo, levaram-no consigo na barca, assim como ele estava. Outras embarcações o escoltavam.
37 Jeeˊ gaꜙnääyꜗ ja̱ˉ, jaꜗ ko̱o̱ˉ lleꜘ täꜘ, gaꜙhɨɨꜘ gooˉ jwërte. Gaꜙhlu̱hꜗ jmɨɨˉ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙhaaˋ nehꜙ naˊmooꜘ. Miihˉ gaˊ saꜙ gaꜙhmähꜗ naˊmooꜘ ja̱ˉ.
37 Nisto surgiu uma grande tormenta e lançava as ondas dentro da barca, de modo que ela já se enchia de água.
38 Pero maˉnaˉgwɨ̱ɨ̱ˉ Jesús taꜙ kaˊluuˊ ja̱ˉ, naˉdsë˜ lleyˊ nëˊ tu̱ˈ. Heˉja̱ˉ gaꜙcha̱a̱ꜗ discípulo kya̱a̱yꜗ: —Taˉjwohꜗ —gaꜙjäyhꜘ— ¿cheˊ niꜙ miihˉ hʉʉˊdsëˉ saꜙ kye̱hˊ heˉ ju̱u̱ꜘ jneˊ chaˊjmɨɨˉ laˉ?
38 Jesus achava-se na popa, dormindo sobre um travesseiro. Eles acordaram-no e disseram-lhe: Mestre, não te importa que pereçamos?
39 Heˉja̱ˉ gaꜙnooˉ Jesús, gaꜙjmeeyꜘ hihꜙ gaꜙjä̱ꜘ tiiˊ lleꜘ, hiꜙ gaꜙjäyhꜘ sɨɨyhꜙ jmɨɨˉ: —Taꜙ toohꜘ mɨɨhˊ, jä̱ˊ tiiˊ. Läꜙcha̱hꜘ ja̱ˉ gaꜙhnaꜘ lleꜘ hiꜙ gaꜙjä̱ꜘ tiiˊ goˉteˈ jmɨɨˉ.
39 E ele, despertando, repreendeu o vento e disse ao mar: Silêncio! Cala-te! E cessou o vento e seguiu-se grande bonança.
40 Maˉngëëꜘ heˉ ja̱ˉ, gaꜙjähꜘ Jesús sɨɨhꜙ dsaˉ kya̱a̱yꜗ heꜘ: —¿Heˉlaˈ ga̱hꜗ hnähꜘ chaˉmiihˉ? ¿Heˉlaˈ ja̱ˉ saꜙ dsooꜘ hohꜘ hnähꜘ kinꜙ?
40 Ele disse-lhes: Como sois medrosos! Ainda não tendes fé?
41 Peerꜙ gaꜙläꜙgohꜙ discípulo kya̱a̱ꜗ Jesús, heˉja̱ˉ gaꜙngɨɨyꜘ juuˈ kihꜗ dsaˉkya̱a̱yhˊ: —¿Hi̱i̱ˉ baˊ naˉ, hehꜗ läꜙkye̱ˉ jmɨɨˉ hiꜙ läꜙkye̱ˉ lleꜘ nʉʉhˊ kiyhˈ?
41 Eles ficaram penetrados de grande temor e cochichavam entre si: Quem é este, a quem até o vento e o mar obedecem?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.