Mateus 2
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs VC
1 Aia, 'i burina guu sa Disas nia futa lao maefera 'i Betlehem lao Diudia brofens, 'ana si kada sa Herod nia 'inito fuada, toa saitoma doo nai fasi bali tae lana sato daka dao lao maefera baita nai 'i Durusalem.
1 Tendo, pois, Jesus nascido em Belém de Judá, no tempo do rei Herodes, eis que magos vieram do oriente a Jerusalém.
2 Kera daka ledi 'urii, “Nee wala, ma waa 'inito kera bae toaa nee Diu ki bae nia futa sui naa 'e nii fai? Kameli, meli too mai bali tae lana sato meli ka suana sui naa fa bubulu ne faatainia futa lana. Kameli ne kameli lea mai uri meli ka faabaitaa nia 'ameli.”
2 Perguntaram eles: Onde está o rei dos judeus que acaba de nascer? Vimos a sua estrela no oriente e viemos adorá-lo.
3 Si kada sa Herod 'e rongoa si baea nai, na manata lana ka isifufuli 'asia naa. Ma na toaa nai lao fera 'i Durusalem boroi na manata lada ka 'uri nai lau gu fai nia.
3 A esta notícia, o rei Herodes ficou perturbado e toda Jerusalém com ele.
4 Nia sa Herod ka 'ailia na mai waa baita ni foa ki fai waa toolangaidoo ki 'ana taki uri daka koni ma daka bae kwaimani fai nia, ma nia ka ledi fifii naa 'ani kera uri daka saea 'i fai gu ne da saea mai na Kraes totoo kai futa ai.
4 Convocou os príncipes dos sacerdotes e os escribas do povo e indagou deles onde havia de nascer o Cristo.
5 Toa baita nai daka faarongo nia daka 'urii, “Kera da saea mai na Kraes totoo kai futa lao maefera 'i Betlehem lao Diudia brofens. Suli si baea brofet 'e kedaa mai kada 'i nao 'e bae 'urii sulia,
5 Disseram-lhe: Em Belém, na Judéia, porque assim foi escrito pelo profeta:
6 ‘'O Betlehem ai nee lao brofens 'i Diudia 'ae, ni 'oe nao lau ta kula mala nia gwana matangana maefera gwaungai neki 'i Diuda ne, suli totoo tii waa 'inito nia kai sakatafa mai faasi 'oe uri 'inito lae fua toaa nau 'Israel.’”
6 E tu, Belém, terra de Judá, não és de modo algum a menor entre as cidades de Judá, porque de ti sairá o chefe que governará Israel, meu povo{Miq 5,2}.
7 Sui guu, sa Herod ka kwaiodui 'ua guu uri toa dao nai mai faasia bali tae lana sato, uri kera daka bae kwaimani agwa 'ada fai nia ma nia ka tala rongo 'isi guu faasi kera 'ana si kada ne kera safali suana mai fa bubulu nai ai.
7 Herodes, então, chamou secretamente os magos e perguntou-lhes sobre a época exata em que o astro lhes tinha aparecido.
8 'Uri nai sui guu, nia ka odu kera daka lea naa uri 'i Betlehem. Nia ka bae 'urii fuada, “Lea kau, molu ka nani 'initoa mai uri wela nai. Lea molu dao tona naa molu ka faarongo nau mai, uri nau lau guu lea kau ku faabaita nia 'akua.”
8 E, enviando-os a Belém, disse: Ide e informai-vos bem a respeito do menino. Quando o tiverdes encontrado, comunicai-me, para que eu também vá adorá-lo.
9 — ausente —
9 Tendo eles ouvido as palavras do rei, partiram. E eis que e estrela, que tinham visto no oriente, os foi precedendo até chegar sobre o lugar onde estava o menino e ali parou.
10 — ausente —
10 A aparição daquela estrela os encheu de profunda alegria.
11 Kera daka ruu na kau lao luma nai seeri, ma daka suana naa wela nai fai gaa nia ni Meri 'i seeri. Kera daka booruru daka faa'initoaa naa wela nai, ma daka tasaa naa wai kera ki uri daka falea si falea kera ki fuana ne liu lada baita tasa. Kera falea gool, doo sasuna moko diana tasa ki ma na waiwai moko diana tasa ki fuana.
11 Entrando na casa, acharam o menino com Maria, sua mãe. Prostrando-se diante dele, o adoraram. Depois, abrindo seus tesouros, ofereceram-lhe como presentes: ouro, incenso e mirra.
12 Sui si kada kera oli naa uri fera kera, kera daka lea na 'ada 'ana ta taala 'e'ete faasia tala bae kera lea kau ai, suli God nia faarongo kera lao maleubolee kera nao dasi oli uri dao lae lau siana sa Herod.
12 Avisados em sonhos de não tornarem a Herodes, voltaram para sua terra por outro caminho.
13 'I burina naa waa nai ki da oli 'i fera kera, na 'ensel nia God ka faatai fuana sa Diosef lao maleubolea ka bae 'urii, “Diosef 'ae, 'oe tatae 'oko ngalia na wela nee fai nia gaa nia molu ka tafi 'amolu uri 'i 'Isib. Molu too mai 'i seeri lelea ka dao fatai 'ana si kada nau ku saea fuamolu uri oli lae mai. Suli sa Herod nia nani burina wela nee uri ka saungia 'ana.”
13 Depois de sua partida, um anjo do Senhor apareceu em sonhos a José e disse: Levanta-te, toma o menino e sua mãe e foge para o Egito; fica lá até que eu te avise, porque Herodes vai procurar o menino para o matar.
14 Sa Diosef nia tatae ka talaia ni Meri fai wela nia kera daka lea naa lao rodo 'ua guu uri maefera 'i 'Isib.
14 José levantou-se durante a noite, tomou o menino e sua mãe e partiu para o Egito.
15 Kera daka too mai 'i seeri lelea sa Herod ka mae naa, ma si doo nai ka fuli ka adea bae lana God ne brofet ki kedaa mai 'i nao ka mamana naa. Ne nia bae 'urii, “Nau ku 'ailia mai wela nau faasia 'i 'Isib.”
15 Ali permaneceu até a morte de Herodes para que se cumprisse o que o Senhor dissera pelo profeta: Eu chamei do Egito meu filho {Os 11,1}.
16 Ma si kada sa Herod na waa 'inito bae 'e saitomana ne toa bae faasia bali tae lana sato da suke nia, nia ka rakesasu 'asia naa. 'I seeri nia ka saea daka koni omee naa uri daka saungi tiifau 'ana wela wane ki ne kera dafi futa lao maefera 'i Betlehem ma lao maefera nai ki kakalia sui guu. Nia ka falea si baea fifii fuada uri kera daka saungia tiifau 'ana wela wane neki too 'ana roo fa ngali ki ka oli toli mai sui guu, uri ka ladea si kada bae waa baki bali tae lana sato kera safa suana fa bubulu bae ai ka lea mai.
16 Cumpriu-se, então, o que foi dito pelo profeta Jeremias:
17 'I seeri guu na toaa nai lao fera 'i Betlehem daka angisia naa wela kera nai ki da mae nai. Ma na angi laa nai ka dao toi naa doo bae brofet Dioromaea nia saea 'uana mai 'i nao. Bae nia 'urii,
17 — ausente —
18 “Tii si lingee doo ne talo mai faasia 'i Ramaa, na gwela angiangia baite.
18 Em Ramá se ouviu uma voz, choro e grandes lamentos: é Raquel a chorar seus filhos; não quer consolação, porque já não existem {Jer 31,15}!
19 Ma 'i burina sa Herod 'e mae naa, na 'ensel nia God ka faatai lau fuana sa Diosef 'i lao maleubolee lao fera 'i 'Isib.
19 Com a morte de Herodes, o anjo do Senhor apareceu em sonhos a José, no Egito, e disse:
20 Nia ka bae 'urii, “Diosef 'ae, tatae 'oko talaia ni Meri fai wela nia nee molu ka oli naa uri 'Israel. Toaa bae da sasi uria saungi lana wela nee, kera da mae naa.”
20 Levanta-te, toma o menino e sua mãe e retorna à terra de Israel, porque morreram os que atentavam contra a vida do menino.
21 Sui sa Diosef tatae ka talaia ni Meri fai wela nia ma daka oli naa uri 'Israel.
21 José levantou-se, tomou o menino e sua mãe e foi para a terra de Israel.
22 Ma sui, si kada sa Diosef 'e rongoa sa 'Akelas nia talana maa nia sa Herod ma ka 'inito fua bali lolofaa 'i Diudia, nia ka mau lau gwana 'ana too lae 'i seeri. Na 'ensel ka saea lau fuana 'i lao maleubolea uri daka tasa uri lao bali lolofaa 'i Galilii.
22 Ao ouvir, porém, que Arquelau reinava na Judéia, em lugar de seu pai Herodes, não ousou ir para lá. Avisado divinamente em sonhos, retirou-se para a província da Galiléia
23 Si doo nai ne adea ma kera lea daka too mai 'i Naasaret lao bali lolofaa 'i Galilii. Si kada si ade laa nai nia fuli, si baea brofet ki da bae mai sulia 'i nao ka mamana naa. Ne bae 'urii, “Kera dai saea 'ana waa 'i Naasaret.”
23 e veio habitar na cidade de Nazaré para que se cumprisse o que foi dito pelos profetas: Será chamado Nazareno.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.