Marcos 12
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs ACF
1 Sui, sa Disas ka safali bae fua toa gwaungai kera toaa Diu 'ana tarifulaa ki. Ma nia ka bae 'urii, “Tii waa nia fasia ola greib nia lelea ka sui naa. Nia ka 'uia sulufau kalia, ka 'elia tii fauongi ni dali ngisi lana greib ki 'i laona fua ngilo lana waen, ma ka saungainia tii labu ni folo lae 'ana ola nia nai. Sui nia ka alu ola nai 'i 'abana tai waa uri daka suasulia ne kera da kwai ala faafi uri fale lana bali fanga nia waa naisata 'ana ole kada 'e maua. Nia ade 'uri nai sui, nia ka lea naa 'ana fera tau.Na nununa fauongi ni dali ngisi lana greib ki ai fua ngilo lana waen.|src="LB00106B_765x538_497x350.jpg" size="col" ref="Maak 12:1"
1 E começou a falar-lhes por parábolas: Um homem plantou uma vinha, e cercou-a de um valado, e fundou nela um lagar, e edificou uma torre, e arrendou-a a uns lavradores, e partiu para fora da terra.
2 Totoo 'e dao si kada ola greib nai 'e maua, nia ka falea tii waa ni rao 'ana ka lea mai sia toa bae lao raoa nia, uri ka ngali kau bali fanga naisata 'ani nia waa 'ana doo.
2 E, chegado o tempo, mandou um servo aos lavradores para que recebesse, dos lavradores, do fruto da vinha.
3 Ma si kada waa nai dao, toa nai daka daua daka karoa. Ma kera daka kwae nia, sui daka olitainia ka oli tatakwai gwana.
3 Mas estes, apoderando-se dele, o feriram e o mandaram embora vazio.
4 Sui, na waa nai 'ana ola ka odua lau gu mai ta waa lau. Toa bae liu daka diu gwauna sa wala nai ma daka ilia naa doo 'oro faa noni susuala 'ani nia.
4 E tornou a enviar-lhes outro servo; e eles, apedrejando-o, o feriram na cabeça, e o mandaram embora, tendo-o afrontado.
5 Waa nai 'ana ola ka odua mai ta waa lau guu. Ma toa bae kera daka saungia sa wala nai ka mae naa. Waa nai 'ana ola, nia odua lau mai waa 'oro nia ni rao ki ma sui, toa bae daka kwaeta'aa 'ana ta bali ada, ma tai doo kera saungida daka mae naa.
5 E tornou a enviar-lhes outro, e a este mataram; e a outros muitos, dos quais a uns feriram e a outros mataram.
6 Ade 'uri nai lelea tii fa waa 'isi naa ka too fua odu lana mai. Na waa 'isi nai 'e too, nia na 'alakwa nia waa 'ana ola nai 'ua guu. Ma nia ka liosau 'asia naa 'ana 'alakwa nia nai. Sui boroi 'ana, nia ka odua na mai, ma ka manata 'urii, ‘Wela nau nee 'ua gu taari kera daka sae'inito 'ani nia.’
6 Tendo ele, pois, ainda um seu filho amado, enviou-o também a estes por derradeiro, dizendo: Ao menos terão respeito ao meu filho.
7 Ma sui boroi 'ana, toa bae kera daka bae 'ada fuada kwailiu daka 'urii, ‘Na wela bae kai ngali fulingana gu maa nia ne! Lea mai kolu saungia ka mae 'ana, uri kolu ka ngali 'akolu doo neki maa nia kai faa fuana nee!’
7 Mas aqueles lavradores disseram entre si: Este é o herdeiro; vamos, matemo-lo, e a herança será nossa.
8 Ma kera daka saungia wela nai ka mae, ma daka ngalia doo mae naa daka 'ui ai sara fasi laona ola nai.”
8 E, pegando dele, o mataram, e o lançaram fora da vinha.
9 'I seeri sa Disas ka ledia toa gwaungai bae ka 'urii, “Tee ne na waa 'inito nai 'ana ola nia kai ilia 'ana toa nai? Nia kai lea mai kai saumaelia toa nai da ala faafia sua lae suli ola nai, sui nia ka alua lau ola nai 'i 'abana toaa 'e'ete ki naa, uri daka sua lau sulia fuana.
9 Que fará, pois, o senhor da vinha? Virá, e destruirá os lavradores, e dará a vinha a outros.
10 Talafana lau gu si doo bae molu teemai sulia lao buka abu nai, bae 'e bae 'urii,
10 Ainda não lestes esta Escritura:A pedra, que os edificadores rejeitaram,Esta foi posta por cabeça de esquina;
11 God ne ilia si doo nai ka 'uri nai, ma kolu ka suai ka diana 'asia naa.’”
11 Isto foi feito pelo Senhor E é coisa maravilhosa aos nossos olhos?
12 'I seeri guu, na toa gwaungai nai toaa Diu ki, kera daka nani naa uri tasi ade laa uri daka daua sa Disas, suli kera da filoa naa sa Disas 'e falea si tarifula laa nai suli kera. Ma sui, kera daka mau lau gwada 'ana konia nai, daka faasi nia daka lea na 'ada.
12 E buscavam prendê-lo, mas temiam a multidão; porque entendiam que contra eles dizia esta parábola; e, deixando-o, foram-se.
13 Totoo lau guu toa gwaungai nai ki daka odua mai tai Faarisii fainia tai waa 'ana toaa sa Herod ki, daka lea mai daka ledia naa sa Disas uri kefusi lana 'ana tasi doo nia kai saea.
13 E enviaram-lhe alguns dos fariseus e dos herodianos, para que o apanhassem nalguma palavra.
14 Iuka. Kera daka dao na siana, ma daka bae 'urii, “Waa toolangaidoo 'ae, kameli saitomana si doo ne 'oe saea ki, si doo mamana ki sui guu. 'Oe 'o toolangaidoo fua toae ki 'ana mamanaa God ka lea 'ua gu suli doori lana. Ma ka nao 'osi 'ado guu fainia ta waa, 'ana manata laa 'i tala'ana. Ma ka nao 'osi mamaura guu 'ana manata lana ta waa 'inito boroi 'ana. Aia, 'oe faarongo kameli fasi. Nia 'o'olo gwana 'ana taki God, uri meli ka folia takis nee fua waa 'inito nee 'ana fera 'i Rom, ma nao 'utaa? Nia 'o'olo gwana fua kameli ka faa, ma nao 'e nao?”
14 E, chegando eles, disseram-lhe: Mestre, sabemos que és homem de verdade, e de ninguém se te dá, porque não olhas à aparência dos homens, antes com verdade ensinas o caminho de Deus; é lícito dar o tributo a César, ou não? Daremos, ou não daremos?
15 Ma sui, sa Disas ka filoa gwana sukea kera nai, nia olisi kera ka 'urii, “Tee ne adea molu ka sasi uri kefusi laku? Ngali fasi mai tafa seleni ku suai fasi.”
15 Então ele, conhecendo a sua hipocrisia, disse-lhes: Por que me tentais? Trazei-me uma moeda, para que a veja.
16 Ma kera daka ngalia mai tii fa seleni fuana, nia ka ledi kera ka 'urii, “Nunu sa tii ne nii 'afa seleni nee, ma satana sa tii ne nii ai nee?”
16 E eles lha trouxeram. E disse-lhes: De quem é esta imagem e inscrição? E eles lhe disseram: De César.
17 Sa Disas ka bae 'urii, “Lea kau, si doo naisata 'ana waa 'inito 'i Rom ki molu faa 'amolu fua waa 'inito 'i Rom, si doo naisata 'ana God molu ka faa 'amolu fua God.”
17 E Jesus, respondendo, disse-lhes: Dai pois a César o que é de César, e a Deus o que é de Deus. E maravilharam-se dele.
18 Sui, toa Sadiusii ki daka lea lau gu mai siana sa Disas. Na Sadiusii ki da saea lelea wane 'e mae naa 'afitai sae totoo nia ka tatae lau faasia maea.
18 Então os saduceus, que dizem que não há ressurreição, aproximaram-se dele, e perguntaram-lhe, dizendo:
19 Ma kera daka ledia sa Disas daka bae 'urii, “Waa toolangaidoo 'ae, sa Mosis kedaa na taki fuakolu ka bae mai 'urii bae, ‘Lelea waa 'e mae fasi 'afe nia, ma ka nao si welaa guu, na toolana 'ua guu waa nai ka adea lau 'initai nai uri ka kwalafia ta wela ka talana sa wala nai 'e mae.’
19 Mestre, Moisés nos escreveu que, se morresse o irmão de alguém, e deixasse a mulher e não deixasse filhos, seu irmão tomasse a mulher dele, e suscitasse descendência a seu irmão.
20 Aia, totoo tii bara waisaasina nai kera 'ada fiu waa ki fatai. Na waa 'i nao 'e adea tii wela keni nai, sui ka nao si welaa guu, nia ka mae gwana.
20 Ora, havia sete irmãos, e o primeiro tomou a mulher, e morreu sem deixar descendência;
21 'Uri nai, waa 'i burina ka adea lau wela keni nai, ma ka nao si welaa lau guu, nia ka mae lau gwana. Oluna waa ka 'uri nai lau guu.
21 E o segundo também a tomou e morreu, e nem este deixou descendência; e o terceiro da mesma maneira.
22 Ma ka lea na 'uri nai suli fiu waisaasina nai ki kera mae lelea ka sui guu ka nao ta waa ada si welaa guu. Ma burina kera da mae tiifau naa, wela keni nai ka mae lau guu.
22 E tomaram-na os sete, sem, contudo, terem deixado descendência. Finalmente, depois de todos, morreu também a mulher.
23 Ma sui 'uri nai, totoo 'e dao 'afa dani God 'e tataea toaa da mae ki fasi maea, na 'initai nai na 'afe sa tii guu nai 'ana bara waisaasina nai. Kera sui gu bae da adea wela keni nai!”
23 Na ressurreição, pois, quando ressuscitarem, de qual destes será a mulher? porque os sete a tiveram por mulher.
24 Ma sa Disas 'e luu kera ka 'urii, “Kamolu molu ulafusia malutana Kekeda laa abu ki fainia tetedea God nai molu ka manata garo suli si doo nai ka 'uri nai.
24 E Jesus, respondendo, disse-lhes: Porventura não errais vós em razão de não saberdes as Escrituras nem o poder de Deus?
25 Suli, si kada waa ki da tatae naa fasi maea, kera da 'uria na 'ada 'ensel loki 'i salo nai, ne nao dasi arai ma dasi 'afe naa.
25 Porquanto, quando ressuscitarem dentre os mortos, nem casarão, nem se darão em casamento, mas serão como os anjos que estão nos céus.
26 Iuka, nau ku toolangaidoo fuamolu suli tatae laa fasi maea. Nau ku saitomana kamolu teemainia naa si baea bae sa Mosis 'e saea suli na era bae saru 'ana kaa 'ai tu'uu bae. Si kada bae, God 'e bae 'urii fua sa Mosis, ‘Nau naa ne God ne sa 'Abraham 'e foosia, ma God ne sa 'Aesak 'e foosia, ma God ne sa Diakab 'e foosia.’
26 E, acerca dos mortos que houverem de ressuscitar, não tendes lido no livro de Moisés como Deus lhe falou na sarça, dizendo: Eu sou o Deus de Abraão, e o Deus de Isaque, e o Deus de Jacó?
27 Toolangai lana si baea nai 'e 'urii, toa nai ki kera mae naa, sui boroi God 'e faatainia kera da foosi nia 'ua gwada, ma daka kwaimani 'ua gwada fainia. Kamolu manata lamolu 'e garo suli si doo nai!”
27 Ora, Deus não é de mortos, mas sim, é Deus de vivos. Por isso vós errais muito.
28 Ma tii waa ni toolangaidoo lae 'ana taki sa Mosis, 'e lea mai ka fafurongoa olisusuu laa nai fai sa Disas. Nia 'e rongoa sa Disas 'e olisi diana 'ana si ledi laa nai Sadiusii ki da ledi nia ai, nia ka ledi 'urii 'ana sa Disas, “Si baea fifii tee gu ne 'inito ka talua sui naa si baea fifii ki lao taki sa Mosis?”
28 Aproximou-se dele um dos escribas que os tinha ouvido disputar, e sabendo que lhes tinha respondido bem, perguntou-lhe: Qual é o primeiro de todos os mandamentos?
29 Sa Disas 'e olisi nia ka bae 'urii, “Si baea fifii ne 'inito ka talua sui naa si baea fifii ki ne 'urii, ‘Toaa Diu ki, molu rongo fasi! God na Aofia kia nee, nia taifili nia gu ne God.
29 E Jesus respondeu-lhe: O primeiro de todos os mandamentos é: Ouve, Israel, o Senhor nosso Deus é o único Senhor.
30 'O liosau 'ana God na Aofia kia 'ana liomu tiifau, ma 'ana mangomu tiifau, ma 'ana manata lamu tiifau, ma 'ana tetedea 'oe tiifau.
30 Amarás, pois, ao Senhor teu Deus de todo o teu coração, e de toda a tua alma, e de todo o teu entendimento, e de todas as tuas forças; este é o primeiro mandamento.
31 'O liosau 'ana ta wane kau ka mala lau guu ne 'oe liosau 'ani 'oe tala'amu.’ Nao tasi baea fifii si 'initoa si talua roo si baea fifii nai ki.”
31 E o segundo, semelhante a este, é: Amarás o teu próximo como a ti mesmo. Não há outro mandamento maior do que estes.
32 Ma waa ni toolangaidoo nai 'ana taki sa Mosis ka bae 'urii fua sa Disas, “Waa ni toolangaidoo 'ae, 'oe olisi diana 'asia naa 'ana si ledi laa nai. Doo mamane naa nai 'oe saea God nee taifilia naa ne nia God ma ka nao naa ta God 'e'ete lau.
32 E o escriba lhe disse: Muito bem, Mestre, e com verdade disseste que há um só Deus, e que não há outro além dele;
33 Ma waa ka liosau 'ana God 'ana mangona tiifau, ma 'ana liona tiifau, ma 'ana tetede lana tiifau. 'Oko saea, waa ka liosau 'ana waa ki mala ne nia 'e liosau 'ani nia 'i tala'ana, ma si doo nai ka 'initoa ka talua faledoo lae ki sui naa ma afuafu lae ki sui naa fua God.”
33 E que amá-lo de todo o coração, e de todo o entendimento, e de toda a alma, e de todas as forças, e amar o próximo como a si mesmo, é mais do que todos os holocaustos e sacrifícios.
34 Sa Disas 'e lio saitomana filodoo laa sa wala nai nia ka bae 'urii fuana, “'Oe nii karangia naa 'initoaa God nai.”
34 E Jesus, vendo que havia respondido sabiamente, disse-lhe: Não estás longe do reino de Deus. E já ninguém ousava perguntar-lhe mais nada.
35 Si kada sa Disas 'e toolangaidoo laona Beukaua God, nia ka ledi 'urii, “Tee ne adea waa ni toolangaidoo ki 'ana taki sa Mosis daka saea na Kraes nee nia na waa 'e futa gwana lao kwalafaa sa Defet?
35 E, falando Jesus, dizia, ensinando no templo: Como dizem os escribas que o Cristo é filho de Davi?
36 Na Anoedoo Abu bae nia faabaea sa Defet ka bae 'urii,
36 O próprio Davi disse pelo Espírito Santo:O Senhor disse ao meu Senhor:Assenta-te à minha direita Até que eu ponha os teus inimigos por escabelo dos teus pés.
37 “Sa Defet 'e tala 'ailia Kraes 'ana ‘Aofia’ nia. Doo ne adea guu, na Kraes nia nao lau otona gwana waa 'e futa gwana kau 'i buri lao kwalafaa sa Defet. Nia na Aofia sa Defet lau guu.”
37 Pois, se Davi mesmo lhe chama Senhor, como é logo seu filho? E a grande multidão o ouvia de boa vontade.
38 Ma si kada sa Disas toolangaidoo, nia ka bae 'urii, “Molu ka fiia toa ni toolangaidoo neki suli taki sa Mosis. Na liu kwailiu lae fainia maku kwanga diana tikwa neki maa usie ki, kera da ilia ka diana 'asia naa uri waa ki daka tango kera fainia.
38 E, ensinando-os, dizia-lhes: Guardai-vos dos escribas, que gostam de andar com vestes compridas, e das saudações nas praças,
39 Ma lelea doo, si kada 'ana fafangaa ki ma lao beu ni ofu lae ki kera daka dooria 'ua guu gooru lae 'ana kula ni goorua kera waa 'inito ki.
39 E das primeiras cadeiras nas sinagogas, e dos primeiros assentos nas ceias;
40 Ni kera 'ua gu ne toaa ni beli lana luma kera ai 'oru ki. Ma sui, kera daka foa 'ana foa laa tikwa ki 'asia naa uri waa ki ka tango kera fainia. Kera toaa 'uri nai ki ne God kai falea kwakwaea ne ta'aa 'isi lau fuada.”
40 Que devoram as casas das viúvas, e isso com pretexto de largas orações. Estes receberão mais grave condenação.
41 Sa Disas nia gooru karangia na kufidoo ni alu malefo lae, laona Beukaua God. Nia ka bubungia kada toae ki da falea malefo kera ki fua koni lana fua beukaua nai. Ma ka suana toaa 'oro suadoo da falea malefo baita ki.
41 E, estando Jesus assentado defronte da arca do tesouro, observava a maneira como a multidão lançava o dinheiro na arca do tesouro; e muitos ricos deitavam muito.
42 Sui lelea, nia ka suana tii gwa 'oru siofaa nai nia lea mai ka falea naa roo kaa miga malefo tu'uu nai ki.
42 Vindo, porém, uma pobre viúva, deitou duas pequenas moedas, que valiam meio centavo.
43 Ma 'uri nai, sa Disas ka 'ailia mai toa kwairooi nia ki siana, ka bae 'urii fuada, “Si doo mamana ku saea fuamolu 'e 'urii, gwa 'oru malania nee 'ana ne nia falea malefo ne baita ka talua malefo neki toaa neki sui guu da faa ki.
43 E, chamando os seus discípulos, disse-lhes: Em verdade vos digo que esta pobre viúva deitou mais do que todos os que deitaram na arca do tesouro;
44 Suli toaa neki kera suadoo ki nee, kera fale gwada si orongadoe 'ana suadooa kera ki ne. Aia, gwa 'oru malania nee, nia fale tiifau naa 'ana malefo ne nia too ai, fua lao kufidoo loko ni faledoo.”
44 Porque todos ali deitaram do que lhes sobejava, mas esta, da sua pobreza, deitou tudo o que tinha, todo o seu sustento.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.