Lucas 9

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Sa Disas nia 'ailia mai tii akwala ma roo 'aboosol nia ki siana, ka falea tetedea fai 'initoaa fuada uri siitasa lae 'ana anoedoo ta'ae ki ma mataie ki.
1 Reunindo Jesus os doze apóstolos, deu-lhes poder e autoridade sobre todos os demônios, e para curar enfermidades.
2 Nia ka fale kera uria faatalongai lana 'initoaa God, ma uria gura lana toaa matai.
2 Enviou-os a pregar o Reino de Deus e a curar os enfermos.
3 Ma nia ka bae 'urii fuada, “Nao molu si lada fainia ngali lana doo 'oro 'ana leaa nee. Nao molu si dau 'abarua 'ana tafa kubau, ma ka nao molu si tarufia wai. Nao molu si lada fai ngali fanga lae ma ngali malefo lae. Ka nao molu si manata 'abarua 'ana ngali lana roo si maku ni ofi lae.
3 Disse-lhes: Não leveis coisa alguma para o caminho, nem bordão, nem mochila, nem pão, nem dinheiro, nem tenhais duas túnicas.
4 Lea molu lea kau dao 'ana maefere ma daka gwale kamolu kau 'i luma, molu ka too ngado 'amolu 'ana luma nai, lelea ka dao lau gu 'ana kada kamolu uri lea lae kau 'ana ta maefera lau.
4 Em qualquer casa em que entrardes, ficai ali até que deixeis aquela localidade.
5 Aia, ma lea molu dao 'ana maefere ma daka sualangai kamolu, molu ka lea 'amolu faasia maefera nai. Kada molu lea na kau, molu ka tafusia lolona saegano 'ana maefera nai faasia 'aemolu, sui molu ka lea na 'amolu. Si ade laa nai nia na fafaataia fuana toaa nai, ne kera nao dasi too lau 'ana ta fofo laa uri ka suusi kera faasia na kwakwaea God fuada maana ne kera noni'ela 'ana rongo lana bae lana.”
5 Onde ninguém vos receber, deixai aquela cidade e em testemunho contra eles sacudi a poeira dos vossos pés.
6 Akwala ma roo waa nai ki da tatae daka lea naa, ma da liu daka faatalongainia naa si faarongoa diana sulia God 'ana maefera nai ki sui gu 'ana, ma daka guraa naa toaa matai ki.
6 Partiram, pois, e percorriam as aldeias, pregando o Evangelho e fazendo curas por toda parte.
7 Aia, sa 'Antibas Herod waa ne 'inito fua bali lolofaa 'i Galilii, 'e rongoa faarongoa ki sulia doo 'oro ne sa Disas ilida ki lao lolofaa nai lelea ma nia ka manata 'oroa 'asia naa sulia. Nia 'e rongoa da unu sulia saea sa Dion waa ni faasiuabu bae 'e mae naa ne mauri lau ma ka ilidoo ki nai.
7 O tetrarca Herodes ouviu falar de tudo o que Jesus fazia e ficou perplexo. Uns diziam: É João que ressurgiu dos mortos; outros: É Elias que apareceu;
8 Tai toaa daka saea sa 'Ilaeja brofet bae 'ana kada 'i nao 'ua ne mauri lau ka ilia doo nai ki. Tai toaa lau daka saea sa nia ta waa lau gwana 'ana brofet baki 'ua 'i nao ne mauri lau ma ka ilia doo nai ki.
8 e ainda outros: É um dos antigos profetas que ressuscitou.
9 Sa Herod ka bae 'urii, “Sa Dion nai tee bae ku saea daka siki muusia luana daka ngalia na kau gwauna! Ma sui sa tii lau 'ana ne ilia doo nai ki ma toaa nee daka unu sulia nee?” 'Uri nai guu, sa Herod ka sasi naa uri ka suana sa Disas.
9 Mas Herodes dizia: Eu degolei João. Quem é, pois, este, de quem ouço tais coisas? E procurava ocasião de vê-lo.
10 Aia, kada na akwala ma roo 'aboosol nia baki da oli mai daka dao naa, kera daka ununu siana sa Disas sulia raoa ne kera lea daka ilia ki mai. Ma sa Disas ka talai kera fasi 'oroa ne da koni seeri, daka lea na kau taifili kera uri lao maefera nai 'i Betsaeda.
10 Os apóstolos, ao voltarem, contaram a Jesus tudo o que haviam feito. Tomando-os ele consigo à parte, dirigiu-se a um lugar deserto para o lado de Betsaida.
11 Sui boroi 'ana, 'oroa nai da rongo alinga ai ne sa Disas 'e nii seeri, kera daka lea kau 'i burina daka dao lau gu kau. Sa Disas ka ele gu 'ana sulia dao lada kau, ma ka bae na fuada sulia 'initoaa nia God, ma nia ka guraa lau guu toaa matai ki.
11 Logo que a multidão o soube, o foi seguindo; Jesus recebeu-os e falava-lhes do Reino de Deus. Restabelecia também a saúde dos doentes.
12 Lelea kau 'e dao 'i saulafi kada sato karangi suu naa, na akwala ma roo 'aboosol baki da lea mai siana dao daka bae 'urii, “'Oe odua konia nee da oli na 'ada uri daka nani fanga 'ada ma daka dao toi ta si kula ni maleu lae. Kolu too gu 'akolu 'ana kula gwau, kula nao ta waa si too gu ai ne!”
12 Ora, o dia começava a declinar e os Doze foram dizer-lhe: Despede as turbas, para que vão pelas aldeias e sítios da vizinhança e procurem alimento e hospedagem, porque aqui estamos num lugar deserto.
13 Sa Disas ka bae 'urii fuada, “Kaa nao, kamolu gu ne molu lea kau molu ka sangoni kera.”
13 Jesus replicou-lhes: Dai-lhes vós mesmos de comer. Retrucaram eles: Não temos mais do que cinco pães e dois peixes, a menos que nós mesmos vamos e compremos mantimentos para todo este povo.
14 Konia nee 'oro ka dao 'ana lima tooni wane.
14 {Pois eram quase cinco mil homens.} Jesus disse aos discípulos: Mandai-os sentar, divididos em grupos de cinqüenta.
15 Waa kwairooi nia ki kera lea daka ilia na si doo nai nia sae nai, ma toaa nai ki tiifau daka gooru na 'i saegano.
15 Assim o fizeram e todos se assentaram.
16 Sui sa Disas 'e dau 'ana lima fa beret nai ki fai roo kaa sakwari nai ki lao lofo 'abana, ka lio 'alaa uri salo ka bae tangoa God. Nia ka niia naa fa beret baki ma kaa sakwari baki, sui ka falea naa 'i 'abana waa kwairooi nia ki, daka tolingia naa fua konia nai.
16 Então Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, levantou os olhos ao céu, abençoou-os, partiu-os e deu-os a seus discípulos, para que os servissem ao povo.
17 Ma na konia nai daka fanga lelea daka abusu tiifau, ma bali 'ana fanga ka tio. Waa kwairooi sa Disas ki, daka konia fanga ne ore ki daka taungia 'ana tii taafuli kukudu ma roo kukudu sarenga ki.
17 E todos comeram e ficaram fartos. Do que sobrou recolheram ainda doze cestos de pedaços.
18 Tii si kada sa Disas foa 'ana taifilia ma waa kwairooi nia ki lea mai daka dao siana, nia ka ledi 'urii 'ani kera, “Nee wala, kamolu rongoa toaa neki da saea nau sa tii nee?”
18 Num dia em que ele estava a orar a sós com os discípulos, perguntou-lhes: Quem dizem que eu sou?
19 Kera luu nia daka bae 'urii, “Tai waa da saea ni 'oe sa Dion Waa ni Faasiuabu laa bae ne 'o oli lau mai nee. Ma tai toaa daka saea lau 'ada ni 'oe sa 'Ilaeja 'ana ne 'o oli lau mai nee. Ma tai toaa ki lau daka saea ni 'oe ta waa lau gu 'ana brofet baki mai nao ne 'oe mauri lau gwamu nee.”
19 Responderam-lhe: Uns dizem que és João Batista; outros, Elias; outros pensam que ressuscitou algum dos antigos profetas.
20 Sui sa Disas ka ledi lau 'urii 'ani kera, “Ma sui kamolu mone, molu saea nau sa tii nee?”
20 Perguntou-lhes, então: E vós, quem dizeis que eu sou? Pedro respondeu: O Cristo de Deus.
21 Sa Disas nia ka bae fifii 'ana waa kwairooi nia ki ka luia nao kera dasi faarongo 'ua ai sia ta waa.
21 Ordenou-lhes energicamente que não o dissessem a ninguém.
22 Nia ka bae 'urii fuada, “Nau, na 'Alakwa nia Wane, kwailiu lao fii laa baita 'oro. Na waa baita gwaungai neki ma waa baita ni foa neki, ma waa toolangaidoo neki 'ana taki ki, kera dai susubutai nau ma dai saumaeli nau. Nau kwai mae, sui lao oluna fa dani burina ku mae, God kai tafo nau lau gu 'ana faasia maea.”
22 Ele acrescentou: É necessário que o Filho do Homem padeça muitas coisas, seja rejeitado pelos anciãos, pelos príncipes dos sacerdotes e pelos escribas. É necessário que seja levado à morte e que ressuscite ao terceiro dia.
23 Sa Disas ka bae lau 'urii fuada sui guu, “Lea ta waa nia dooria kai lea mai 'i buriku, nia ka manata buro naa 'ani nia 'i tala'ana, ka noni maabe naa fua liu lae lao fii lae ki 'afa sato ki sui guu, talafana 'airarafolo nia ne ngalia uria mae lae 'i fafona.
23 Em seguida, dirigiu-se a todos: Se alguém quer vir após mim, renegue-se a si mesmo, tome cada dia a sua cruz e siga-me.
24 Waa ne dau ngasi faafia mauria nia, mauria nia kai nao'ana. Ma waa ne luka tiifau mai 'ana mauria nia fuaku, mauria nia kai tio tari.
24 Porque, quem quiser salvar a sua vida, perdê-la-á; mas quem sacrificar a sua vida por amor de mim, salvá-la-á.
25 Ta waa ka totoo boroi 'ana diana lana molaagali nee tiifau, lea nia 'i tala'ana 'e funu, dodoloa nia ka firi lau 'ana ta tii si doo ai.
25 Pois que aproveita ao homem ganhar o mundo inteiro, se vem a perder-se a si mesmo e se causa a sua própria ruína?
26 Ma waa ne noni susuala 'ani nau ma ka noni susuala 'ana si baea nau ki, nau na 'Alakwa nia Wane, kwai noni susuala lau gu 'ani nia kada ku dao mai fainia rara laa Maa nau fai nau, ma fainia talae 'ensel abu nia.
26 Se alguém se envergonhar de mim e das minhas palavras, também o Filho do Homem se envergonhará dele, quando vier na sua glória, na glória de seu Pai e dos santos anjos.
27 Aia nau ku faarongo mamana guu 'ani kamolu, bali 'amolu toaa ne molu uu 'i seki nee, tara molu kai mauri 'ua gu 'amolu molu ka suana naa God kai 'inito 'ana toaa nia ki.”
27 Em verdade vos digo: dos que aqui se acham, alguns há que não morrerão, até que vejam o Reino de Deus.
28 Bobola fainia kwaluna fa dani guu burina sa Disas bae sulia doo baki, nia ka talaia naa sa Bita, sa Dion, ma sa Demes, kera daka raa uri foa lae gwauna uo nai 'i seeri.
28 Passados uns oitos dias, Jesus tomou consigo Pedro, Tiago e João, e subiu ao monte para orar.
29 Aia, kada sa Disas nia foa 'ana 'i seeri, na maana ka tatala, ma na maku nia ki ka kwakwaosiererea ma ka waasinasina 'asia naa.
29 Enquanto orava, transformou-se o seu rosto e as suas vestes tornaram-se resplandecentes de brancura.
30 Ma tona boroi kera suana roo waa baki, sa Mosis fai sa 'Ilaeja dao daru ka bae kwaimani naa fainia sa Disas.
30 E eis que falavam com ele dois personagens: eram Moisés e Elias,
31 Keeru daru sakatafa mai fainia rara laa nai daru ka bae na sulia lea lana faasia molaagali ne kai ali'afu Durusalem.
31 que apareceram envoltos em glória, e falavam da morte dele, que se havia de cumprir em Jerusalém.
32 Aia, sa Bita fai roo waa baki da uu kwaimani fai nia, maada mamaleua ka legwesi kera daka maleu naa. Kada kera ada naa, kera daka suana sa Disas nia waasinasina 'asia naa, ma nia ka suana gu 'ana roo waa baki daru uu kwaimani fainia.
32 Entretanto, Pedro e seus companheiros tinham-se deixado vencer pelo sono; ao despertarem, viram a glória de Jesus e os dois personagens em sua companhia.
33 Kada nai roo waa nai ki daru safali lea naa fasi sa Disas, sa Bita ka bae 'urii fua sa Disas, “Wala arai 'ae, nia diana 'asia naa ne kolu nii na 'i see. Kameli kai tolea olu babale ki seki ne, babala fuamu, babala fua sa Mosis, ma oluna doo fua sa 'Ilaeja.” (Sa Bita, nia tona ka bae ata gu 'ana nai.)
33 Quando estes se apartaram de Jesus, Pedro disse: Mestre, é bom estarmos aqui. Podemos levantar três tendas: uma para ti, outra para Moisés e outra para Elias!... Ele não sabia o que dizia.
34 Kada sa Bita bae gwana 'uri nai, na dasa dao ka koko na faafi kera. Na olu waa kwairooi nai ki daka mau lau gwada kada dasa nai koko faafida.
34 Enquanto ainda assim falava, veio uma nuvem e encobriu-os com a sua sombra; e os discípulos, vendo-os desaparecer na nuvem, tiveram um grande pavor.
35 Ma kera ka rongoa tii si lingeewane ka talo mai 'i lao dasa nai ka bae 'urii, “Sa Wala nena 'Alakwa nau na, na Waa fifilia nau 'ua guu. Kamolu too molu ka rongo sulia bae lana!”
35 Então da nuvem saiu uma voz: Este é o meu Filho muito amado; ouvi-o!
36 'I burina si lingeewane nai bae mai 'uri nai, kera lio kau daka suana sa Disas 'e uu na taifilia. Sui kera daka taarongainia si doo nai ki da suai nai, ka nao dasi faarongoa lau ta waa ai 'ana kada nai.
36 E, enquanto ainda ressoava esta voz, achou-se Jesus sozinho. Os discípulos calaram-se e a ninguém disseram naqueles dias coisa alguma do que tinham visto.
37 'Afa dani 'i burina guu si doo nai fuli, sa Disas fainia olu waa kwairooi nia ki daka koso na mai fasi gwauna uo nai kula nai sa Disas tatala ai. Ma toaa 'oro nai lea mai daka dao siana sa Disas.
37 No dia seguinte, descendo eles do monte, veio ao encontro de Jesus uma grande multidão.
38 Ma tii waa faasia lao konia nai ka 'ai ka bae mai 'urii, “Waa ni faa toolamai 'ae, nau ku dooria 'oko taria anoedoo ta'aa nee fasi 'alakwa nau nee, sulia nia tii fa 'alakwa 'autania nau nai naa ne.
38 Eis que um homem exclamou do meio da multidão: Mestre, rogo-te que olhes para meu filho, pois é o único que tenho.
39 Na anoedoo ta'aa nee lea kada nia olofia wela nee, nia ka 'asi nia 'i saegano ka 'oto'otorai talingai ka ararai baita ma fakana ka ngingisula tiifau. Ma doo nai ka tauwela nia 'asia naa, ma kada 'e ade 'uri nai 'ani nia, 'e 'afitai ka sui 'ali'ali faasi nia.
39 Um espírito se apodera dele e subitamente dá gritos, lança-o por terra, agita-o com violência, fá-lo espumar e só o larga depois de o deixar todo ofegante.
40 Nau ku leditona mai waa kwairooi 'oe ki uria daka taria anoedoo ta'aa nee faasi nia ma sui ka nao dasi ilia guu.”
40 Pedi a teus discípulos que o expelissem, mas não o puderam fazer.
41 Sa Disas ka bae 'urii, “Kamolu toaa nee, kamolu abu faamamane ma kamolu toaa ta'ae. Nau kwai too fai kamolu ka nao si tau kamolu na 'ana ne. Sae bobola fainia dao 'uri nai, molu ka faamamane nau naa nai, ma sui ka nao. Talaia mai 'alakwa 'oe seki!”
41 Respondeu Jesus: Ó geração incrédula e perversa, até quando estarei convosco e vos aturarei? Traze cá teu filho.
42 Kada wela nai kai lea 'ua gu 'ana mai sia sa Disas, na anoedoo ta'aa nai dao ka olofia lau guu. Ma nia ka 'asia naa 'i saegano, ka lebelebe naa. Sa Disas ka ngatafia anoedoo ta'aa nai, ma nia ka sigi faasia wela nai. Nia ka too diana naa, sa Disas ka odua ka oli na kau sia maa nia.
42 E quando ele ia chegando, o demônio lançou-o por terra e agitou-o violentamente. Mas Jesus intimou o espírito imundo, curou o menino e o restituiu a seu pai.
43 Ma konia nai daka kwele 'asia naa 'ana tetedea baita nia God.
43 Todos ficaram pasmados ante a grandeza de Deus. Como todos se admirassem de tudo o que Jesus fazia, disse ele a seus discípulos:
44 “Nao kamolu si manata buro 'ana doo neki ku saea ki fuamolu nee. Nau 'Alakwa nia Wane, totoo dai fale nau 'i 'abana malimae nau ki.”
44 Gravai nos vossos corações estas palavras: O Filho do Homem há de ser entregue às mãos dos homens!
45 Ma sui boroi 'ana sa Disas ka bae 'uri nai, waa kwairooi nia ki da ulafusia 'ua gu 'ada si doo ne nia bae kekerofana nai. God 'e saufinia faasi kera, ma kera daka mau lau gu 'ada 'ana ledi lana sa Disas uria si manataa nai.
45 Eles, porém, não entendiam esta palavra e era-lhes obscura, de modo que não alcançaram o seu sentido; e tinham medo de lhe perguntar a este respeito.
46 Waa kwairooi sa Disas ki totoo lea daka olisusuu 'i matangada faafia tii ada ne kai baita fuada sui.
46 Veio-lhes então o pensamento de qual deles seria o maior.
47 Sui ma sa Disas 'e saitomana gu 'ana doo ne nii lao manata lada, nia ka 'ailia mai tii kaa wela tu'uu nai ka lea mai, nia ka faa uua 'i matangada,
47 Penetrando Jesus nos pensamentos de seus corações, tomou um menino, colocou-o junto de si e disse-lhes:
48 sui ka bae 'urii fuada, “Lelea 'oe gwalea mai kaa wela tu'uu 'urii sulia ne 'oe faamamane nau, 'oe gwale nau lau guu. Ma lelea 'oe gwale nau, 'oe gwalea lau guu God waa ne fale nau mai. Lelea 'oe faatu'uu 'oe 'i tala'amu 'i matangamolu tiifau, tama 'oe ne 'o baita fuamolu tiifau.”
48 Todo o que recebe este menino em meu nome, a mim é que recebe; e quem recebe a mim, recebe aquele que me enviou; pois quem dentre vós for o menor, esse será grande.
49 Sa Dion ka bae 'urii, “Wala arai 'ae, kameli suana tii waa nia taria lau guu anoedoo ta'aa ki 'ana mamanaa 'oe, ma meli ka luia nao si ilia, sulia nia nao lau waa 'ani kameli toa ne meli lea 'i burimu nee.”
49 João tomou a palavra e disse: Mestre, vimos um homem que expelia demônios em teu nome, e nós lho proibimos, porque não é dos nossos.
50 Sa Disas ka bae 'urii fuada, “Nao molu si luia, sulia waa nao si susubutai kamolu, nia waa fai kamolu.”
50 Mas Jesus lhe disse: Não lho proibais; porque, o que não é contra vós, é a vosso favor.
51 Nia dao naa 'ana kada sa Disas karangi kai oli naa uri salo. 'I seeri, nia ka manata fifii naa uri lea lae uri maefera baita 'i Durusalem.
51 Aproximando-se o tempo em que Jesus devia ser arrebatado deste mundo, ele resolveu dirigir-se a Jerusalém.
52 Ma nia ka odua tai waa daka lea uri dao lae 'ana maefere ki 'i nao uri ade akau lae 'ana doo ki sui nia kafi dao kau. Kera lea kau daka dao naa 'ana tii maefera nai toaa Samaria ki.
52 Enviou diante de si mensageiros que, tendo partido, entraram em uma povoação dos samaritanos para lhe arranjar pousada.
53 Sui ma toaa nai daka luia nao nia si dao siada, sulia nia waa Diu ma ka lea 'ana uria 'i Durusalem.
53 Mas não o receberam, por ele dar mostras de que ia para Jerusalém.
54 Ma kada roo waa kwairooi nai sa Disas ki, sa Demes fai sa Dion, daru suana toaa nai da luia fera kera ki 'uri nai, keeru ka bae 'urii fuana sa Disas, “Wala Aofia, kaari dooria miri kai gania God uri ka faa fakana mai ta era uri ka sarufia toaa nee daka funu 'ada, ma nao 'utaa?”
54 Vendo isto, Tiago e João disseram: Senhor, queres que mandemos que desça fogo do céu e os consuma?
55 Ma sui sa Disas abulo ka ngatafi keerua faafia.
55 Jesus voltou-se e repreendeu-os severamente. {Não sabeis de que espírito sois animados.
56 Sui kera daka lea nada uri ta maefera lau.
56 O Filho do Homem não veio para perder as vidas dos homens, mas para salvá-las.} Foram então para outra povoação.
57 Kada kera lea naa sulia taale, tii waa ka bae 'urii fuana sa Disas, “Nau kwai lea naku fai 'oe uria 'i fai boroi 'ana 'oe kai lea uria.”
57 Enquanto caminhavam, um homem lhe disse: Senhor, seguir-te-ei para onde quer que vás.
58 Sa Disas ka bae 'urii fuana, “Nia nao si walude ne wala! Na giri kwasi ki da too 'ana kilu ni tio kera ki, ma saaro ki kera too lau guu 'ana 'oikakada ni tio kera ki. Sui ma nau 'Alakwa nia Wane, ne nao gu 'aku ta kula ni too.”
58 Jesus replicou-lhe: As raposas têm covas e as aves do céu, ninhos, mas o Filho do Homem não tem onde reclinar a cabeça.
59 Sui sa Disas ka bae lau 'urii fuana ta ruana waa, “'Oe lea mai buriku.”
59 A outro disse: Segue-me. Mas ele pediu: Senhor, permite-me ir primeiro enterrar meu pai.
60 Sa Disas 'e luua ka bae 'urii, “Lukasia toaa da mae ki da tala saufini kera na kau 'i tala 'ada wala. 'Oe, 'oko lea naa uria faatalongai lana 'initoaa God.”
60 Mas Jesus disse-lhe: Deixa que os mortos enterrem seus mortos; tu, porém, vai e anuncia o Reino de Deus.
61 Aia, ta waa lau ka bae 'urii fuana sa Disas, “Wala Aofia 'ae, nau kui lea naku burimu ne. Sui ta, 'oe maasi nau oli ku alualu fasi 'aku 'ana toaa nau 'i fera.”
61 Um outro ainda lhe falou: Senhor, seguir-te-ei, mas permite primeiro que me despeça dos que estão em casa.
62 Sa Disas ka bae 'urii fuana, “Waa ne dooria kai lea 'i buriku ma sui ka manata oliburi lau gu 'ana uri doo nia ki, nia nao si faorana God kai 'inito fuana.”
62 Mas Jesus disse-lhe: Aquele que põe a mão no arado e olha para trás, não é apto para o Reino de Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.