Lucas 7
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs VC
1 Burina sa Disas nia falebaea fua konia nai sui, nia lea ka dao lao maefera baita 'i Kabaneam.
1 Tendo Jesus concluído todos os seus discursos ao povo que o escutava, entrou em Cafarnaum.
2 Aia, tii waa baita ni omee kera toaa Rom ki 'i seeri, nia too 'ana tii gwa waa ni rao, ma nia ka liosau 'asia naa 'ana gwa waa ni rao nia nai. Ma sui gwa waa ni rao nai ka matai baita karangi kai mae naa.
2 Havia lá um centurião que tinha um servo a quem muito estimava e que estava à morte.
3 Kada waa baita ni omee nai 'e rongo alinga 'ana dao lana kau sa Disas, nia ka odua mai waa baita kera toaa Diuda ki, ka saea kera lea mai daka faarongoa sa Disas uri lea ka guraa gwa waa ni rao nia nai.
3 Tendo ouvido falar de Jesus, enviou-lhe alguns anciãos dos judeus, rogando-lhe que o viesse curar.
4 Kera lae mai da dao tona sa Disas, daka bae kwai amasi fuana, daka 'urii, “Sa wala nee, nia bobola naa uri 'oko guraa gwa waa ni rao nia.
4 Aproximando-se eles de Jesus, rogavam-lhe encarecidamente: Ele bem merece que lhe faças este favor,
5 Sulia nia waa 'e liosau 'ani kameli toaa Diu ki ne, ma ka saungainia lau guu beu ni ofu laa kameli nee.”
5 pois é amigo da nossa nação e foi ele mesmo quem nos edificou uma sinagoga.
6 Sa Disas ka lea na kau fai kera. Lelea kau 'e dao karangia naa luma nia waa baita nai, daka suana sa wala nai odua lau mai tai waa kwaimani 'ana, uri toda lana sa Disas sulia taale. Waa nai ki daka faarongoa sa Disas 'ana bae lana waa baita nai, ne nia 'urii, “Wala arai 'ae, nao 'osi ulafu boroi 'amu 'ana lea lae mai. Sulia nau kusi faorana guu sae 'oko lea mai 'oko ruu 'i luma kani.
6 Jesus então foi com eles. E já não estava longe da casa, quando o centurião lhe mandou dizer por amigos seus: Senhor, não te incomodes tanto assim, porque não sou digno de que entres em minha casa;
7 Ma nau boroi kusi bobola lau guu fai lea lae mai uri todalamu. 'O saea boroi 'amua mai si baea fua gwa waa ni rao nau nee, uri nia ka 'akwaa 'ana.
7 por isso nem me achei digno de chegar-me a ti, mas dize somente uma palavra e o meu servo será curado.
8 Nau ku saitomana 'uri nai, sulia nia 'uri nau lau guu, ne lea waa baita nau odu nau uri ili lana doe, nau ku ilia naa. Ma ni nau boroi ku 'inito lau gu faafia waa ni rao ki, ne dau ilia lau guu si doo kui saea fuada uri ili lana. Lea nau ku bae 'urii fua ta waa ada, ‘'Oe lae ilia fasi doo 'urii,’ nia lea ka ilia naa. Ma nao lea ku bae 'urii fua ta waa lau, ‘Lae fasi mai see,’ nia ka lea na mai. Ma nao sae lea ku bae 'urii fua gwa waa ni rao nau nee, ‘'Oe lae ilia fasi doo 'urii,’ nia ka ilia naa, 'afitai ka nao lau.”
8 Pois também eu, simples subalterno, tenho soldados às minhas ordens; e digo a um: Vai ali! E ele vai; e a outro: Vem cá! E ele vem; e ao meu servo: Faze isto! E ele o faz.
9 Kada sa Disas nia rongoa si baea nai sa wala nai saea, nia ka kwele lau gu 'ana ai. Sui nia abulo ka lio fua konia baita nai da lea mai burina, ka bae 'urii fuada, “Ku faarongo kamolu, na kwai fiitooa ne sa wala ne too ai nee, doo dodolofia ta waa boroi lao fera nee 'i 'Israel ku suai 'ua 'ani nia ne!”
9 Ouvindo estas palavras, Jesus ficou admirado. E, voltando-se para o povo que o ia seguindo, disse: Em verdade vos digo: nem mesmo em Israel encontrei tamanha fé.
10 Aia, toa bae da laefia mai sa Disas uria gura lana gwa waa ni rao bae, da oli kau dao 'i luma daka suana gwa waa nai nia 'akwaa naa.
10 Voltando para a casa do centurião os que haviam sido enviados, encontraram o servo curado.
11 Nao si tau 'asia guu 'i burina si doo nai, sa Disas nia ka lea naa uria maefera baita nai 'i Nein. Na waa kwairooi nia ki fai tii leaa baita daka lea lau gu kau fai nia.
11 No dia seguinte dirigiu-se Jesus a uma cidade chamada Naim. Iam com ele diversos discípulos e muito povo.
12 Kada nia lea kau ka dao maa maesakaa 'ana maefera baita nai, nia lio kau ka suana toaa nai da ngalia mai tii waa mae nai daka ruu na mai fainia uri maa. Na waa mae nai, nia tii fa wela wane saimamana nia guu gwa 'oruai nai 'i seeri. Ma toaa 'oro ki ne da too lao maefera baita nai daka lea kwaimani sui mai fai 'initai 'oru nai ma daka ngalia mai 'alakwa nia ne mae nai.
12 Ao chegar perto da porta da cidade, eis que levavam um defunto a ser sepultado, filho único de uma viúva; acompanhava-a muita gente da cidade.
13 Kada na Aofia 'e suana gwa 'oru nai, nia ka manatainia 'asia naa, ka bae 'urii fuana, “Nao 'osi angi lau.”
13 Vendo-a o Senhor, movido de compaixão para com ela, disse-lhe: Não chores!
14 Kada nia bae 'uri nai, nia fali kau ka dau tona naa gwegele nai fai waa mae nai. Ma na toa nai da ngali mai sa wala nai daka uu ngado fasi 'ada 'i seeri ma sa Disas ka bae 'urii talea waa nai, “'Oe waa daraa nee, nau ku saea fuamu, 'o tatae 'amua!”
14 E aproximando-se, tocou no esquife, e os que o levavam pararam. Disse Jesus: Moço, eu te ordeno, levanta-te.
15 Ma waa mae nai sulatatae ka gooru ka bae 'ua guu 'i seeri. Ma sa Disas ka odua ka lea na kau sia gaa nia.
15 Sentou-se o que estivera morto e começou a falar, e Jesus entregou-o à sua mãe.
16 Ma toaa nai ki sui guu da suai doo nai fuli, daka kwele 'asia naa ma daka mau lau gu 'ada. Ma daka bae 'urii 'ana faabaita lana God, “Tii brofet talingaia ne tatae naa fasi matangameli nee rowaa! Ma God naa ne lea mai ka 'adomi kolu toaa nia nee!”
16 Apoderou-se de todos o temor, e glorificavam a Deus, dizendo: Um grande profeta surgiu entre nós: Deus voltou os olhos para o seu povo.
17 Ma ununue sulia sa Disas, ka talofia sui naa lao bali lolofaa 'i Diudia fai maefera kakalia ki lau guu.
17 A notícia deste fato correu por toda a Judéia e por toda a circunvizinhança.
18 Na waa kwairooi sa Dion ki da unu sulia ilidoo lana sa Disas ki siana sa Dion. 'Uri nai sa Dion ka 'ailia mai ta roo waa 'ani kera siana.
18 Os discípulos de João referiram-lhe todas estas coisas.
19 Nia ka odua roo waa nai ki daru ka lea naa sia sa Disas na Aofia, uri daru ka leditona daru ka bae 'urii, “Nia sae 'oe naa 'oto ne Kraes bae meli maasia mai dao lamu, ma nao waa nai nii 'ua mai uri meli ka maasia 'ameli?”
19 E João chamou dois dos seus discípulos e enviou-os a Jesus, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
20 Aia, kada roo waa nai ki lea kau daru ka dao naa siana sa Disas, keeru daru ka bae 'urii, “Sa Dion Waa ni Faasiuabu ne odu kaaria mai uri miri ka ledi tomu 'urii, ‘Nia sae 'oe naa 'oto ne Kraes bae meli maasia mai dao lamu, ma nao waa nai nii 'ua mai, uri meli ka maasia 'ameli?’”
20 Chegando estes homens a ele, disseram: João Batista enviou-nos a ti, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
21 'Ana kada nai roo waa nai ki dao ai sia sa Disas, sa Disas guraa mataia 'e'ete 'oro ki sui gu 'ana faasia toaa 'oro ki ma ka taria lau guu anoedoo ta'aa ki faasia toaa 'oro ai. Nia ka 'ifingia lau gu maana waa maarodo ki daka lilio 'ana si kada nai.
21 Ora, naquele momento Jesus havia curado muitas pessoas de enfermidades, de doenças e de espíritos malignos, e dado a vista a muitos cegos.
22 'Uri nai guu, sa Disas ka bae 'urii fuadaru, “Muru oli 'amuru kau lea dao, muru ka faarongoa sa Dion 'ana doo neki sui guu kamuru tala rongoa ma muru ka tala suai gu kau nee. Kamuru, muru tala suai gu ne toaa maarodo ki kera lilio lau, ma toaa 'aemae ki kera ka fali lau, ma toaa furoa ki kera ka diana lau, ma toaa alinga boko ki alingada ka 'ifi lau nee. Ma toaa mae ki boroi kera daka mauri lau gu 'ada, ma toaa siofaa ki kera ka rongoa naa si faarongoa diana nee ku bae sulia.
22 Respondeu-lhes ele: Ide anunciar a João o que tendes visto e ouvido: os cegos vêem, os coxos andam, os leprosos ficam limpos, os surdos ouvem, os mortos ressuscitam, aos pobres é anunciado o Evangelho;
23 'E diana tasa fuana toaa neki nao dasi ote kera 'ani nau faafia doo neki ku ilia nee.”
23 e bem-aventurado é aquele para quem eu não for ocasião de queda!
24 'I burina roo waa kwairooi sa Dion ki daru oli naa, sa Disas ka bae na sulia sa Dion fua konia nai ka ledi 'urii 'ani kera, “Kada bae kamolu lea kau molu ka fafurongoa bae lana sa Dion lao fera kwasi loko, tee bae kamolu lea kau uri suai lae? Kamolu lea kau uri suai lae nia waa fiitooa nia 'igi'igi gu 'ana mala ta 'aba rade bae koburu saulia ka gelo kwailiu bae, ma nao 'utaa? Nia nao lau ta waa manata lana 'uri nai bae!
24 Depois que se retiraram os mensageiros de João, ele começou a falar de João ao povo: Que fostes ver no deserto? Um caniço agitado pelo vento?
25 Ma nao kamolu suana nia ta waa fua ofi lae 'ana si maku kwanga ki ne liu lada maadiua ki bae, ma nao 'utaa? Nia nao lau gu ta waa 'uri nai bae. Na waa suadoo ki 'ana ne dai ofi asi maku 'uri nai ki, ma dai too lao beu diana tasa neki 'ua guu fua waa 'inito ki!
25 Mas que fostes ver? Um homem vestido de roupas finas? Mas os que vestem roupas preciosas e vivem no luxo estão nos palácios dos reis.
26 Ma lea nia nao lau waa 'uri nai, tee 'ana bae molu lea kau uri suai lae? Ma nao nia na brofet 'oto? Iuka, tee mone! Nia na brofet mamane 'ua gu bae! Ma nia ka 'initoa ka talua lau brofet baki sui gu mai 'i nao.
26 Mas, enfim, que fostes ver? Um profeta? Sim, digo-vos, e mais do que profeta.
27 Tee sa Dion naa bae da kekeda mai sulia lao kekeda laa Abu ki, bae God nia bae 'urii suli nia, ‘Suai fasi, nau kwai falea kau na waa ni faarongo nau kai eta dao kau 'i nao 'ani 'oe, uria ka ade akau 'ana tooe maasi 'oe.’”
27 Este é aquele de quem está escrito: Eis que envio o meu mensageiro ante a tua face; ele preparará o teu caminho diante de ti {Ml 3,1}.
28 Sui sa Disas ka bae lau 'urii fuada, “Ku faarongo kamolu, sa Dion nia 'initoa ka talua sui naa toaa ne da futa lao molaagali. Sui boroi 'ana, ta waa mala nia boroi 'ana ne God 'inito 'ani nia, waa nai kai 'initoa ka talua lau sa Dion.”
28 Pois vos digo: entre os nascidos de mulher não há maior que João. Entretanto, o menor no Reino de Deus é maior do que ele.
29 Aia, na toaa 'oro nai ki sui guu da fafurongoa bae lana sa Disas nai, ka lea boroi 'ana waa ni koni lana malefo 'ana takisi ki, kera saitomana ne taala nia God taifilia gu ne 'o'olo ma ka mamana. Ma kera daka lukasia abulo ta'aa laa kera ki ma sa Dion ka faasiuabu kera sui guu.
29 Ouvindo-o todo o povo, e mesmo os publicanos, deram razão a Deus, fazendo-se batizar com o batismo de João.
30 Ma Faarisii ki fai waa ni toolangaidoo lae 'ana taki ki, daka ote kera guu lea sulia taala nai 'ana luka lae 'ana abulo ta'aa laa kera ki uri sa Dion ka faasiuabu kera.
30 Os fariseus, porém, e os doutores da lei, recusando o seu batismo, frustraram o desígnio de Deus a seu respeito.
31 Sa Disas ka bae lau 'urii fuada, “Kamolu saitomana doo ne kwai faabolatai kamolu toaa abu faamamane nee 'i tari'ina fainia? Kamolu molu mala 'ana kaala wela tu'uu
31 A quem compararei os homens desta geração? Com quem se assemelham?
32 da gooru 'i maana usie ma ta bali ada ka bae 'urii kau fua ruana ta bali, ‘Kamolu nee, meli ka ufi 'au boroi uri elee fuamolu, molu ka ote kamolu ni wae guu! Ma sui meli ka sili'aeweo ki boroi 'ana liodila lae fua molu, ka nao molu si doori liodila guu!’
32 São semelhantes a meninos que, sentados na praça, falam uns com os outros, dizendo: Tocamos a flauta e não dançastes; entoamos lamentações e não chorastes.
33 Nia 'uri nai, kada sa Dion Waa ni Faasiuabu lae 'e dao mai ka ili raoa, nia ka abufanga, ka abu si kuufia waen. Aia 'i seeri, kamolu ka saea nia waa 'e too 'ana anoedoo ta'aa.
33 Pois veio João Batista, que nem comia pão nem bebia vinho, e dizeis: Ele está possuído do demônio.
34 Aia, ma sui kada nau 'Alakwa Nia Wane, ku dao mai nao kusi abufanga ma kusi abu guu 'ana kuufi lana waen. 'I seeri, kamolu ka bae 'amolu 'urii, ‘Suana fasi 'amolu waa fangaoe ma kuuoe loko wala! Nia na ruana kera toaa neki ni koni malefo lae 'ana takis fai toaa ilidoo garo neki naa loko!’
34 Veio o Filho do Homem, que come e bebe, e dizeis: Eis um comilão e beberrão, amigo dos publicanos e libertinos.
35 Sui boroi 'ana ta, toaa ne da roo lau 'ada sulia manataa lae nia God ne da faatainia nia mamana.”
35 Mas a sabedoria foi justificada por todos os seus filhos.
36 Tii waa 'ana Faarisii ki satana sa Saemon nia kwailaefi mai uri sa Disas lea ka fanga 'i luma kera. Sa Disas lea kau dao 'i luma nai, nia gooru ka gege kau daka fanga naa.
36 Um fariseu convidou Jesus a ir comer com ele. Jesus entrou na casa dele e pôs-se à mesa.
37 Aia, da fanga gu 'ada 'uri nai lio boroi, tii wela keni too lau gu 'ana maefera nai ka dao lau gu kau. Wela keni nai 'e rongo alinga 'ana sa Disas kai lea kau uri fanga lae 'i luma nia Faarisii nai. 'Uri nai, ni wala nai ka ngalia mai tii bii waiwai fungu 'alamaa nai moko lana diana 'asia naa, ka lea mai fainia ka dao.
37 Uma mulher pecadora da cidade, quando soube que estava à mesa em casa do fariseu, trouxe um vaso de alabastro cheio de perfume;
38 Nia ruu mai luma lea ka uu 'i buri sa Disas karangia 'aena. Nia ka angi 'i seeri, na kafona maana ka gwinifia naa 'aena sa Disas. Ma nia liu ka usua naa kafona maana fasi 'aena sa Disas 'ana ifuna 'i tala'ana. Nia ka nonoia lau guu 'aena sa Disas ki, ma ka kistainia naa waiwai moko diana nai fua fafo 'aena ki, ka gwaia ki nai.
38 e, estando a seus pés, por detrás dele, começou a chorar. Pouco depois suas lágrimas banhavam os pés do Senhor e ela os enxugava com os cabelos, beijava-os e os ungia com o perfume.
39 Kada Faarisii ne 'ailia kau sa Disas uri fanga lae luma kera 'e suai, nia ka manata 'urii, “Sa wala nee, lea sae nia ta brofet mamana nee, doo nia ka filoa gu 'ana kwaini ai 'urii ne. Na wela keni abulo lana ta'aa 'asia naa ne too kai dau tona nonina nee, ma sui ka nao si filoa guu!”
39 Ao presenciar isto, o fariseu, que o tinha convidado, dizia consigo mesmo: Se este homem fosse profeta, bem saberia quem e qual é a mulher que o toca, pois é pecadora.
40 Sui ma sa Disas ka luua na 'ana sa Saemon ma ka bae 'urii, “Nau ku dooria sae lana tii si doo fuamu, 'oe sa Saemon.”
40 Então Jesus lhe disse: Simão, tenho uma coisa a dizer-te. Fala, Mestre, disse ele.
41 Sa Disas ka bae na 'urii fuana, “Totoo ta, roo waa nai ki lea daru ka ngali langa 'ana malefo ki sia tii waa ni falelanga laa nai. Ta waa ka ngali langa 'ana lima talangia ki, aia ma ta ruana waa ka ngali langa 'ana lima akwala ki guu.
41 Um credor tinha dois devedores: um lhe devia quinhentos denários e o outro, cinqüenta.
42 Totoo lelea, keeru sui guu daru si bobola naa fai duu lana malefo kera nai ki. 'I seeri, na waa bae falelanga 'ana malefo baki fuadaru ka manatai keeru na 'ana ka saea tio boroi 'ana duu lana ki. 'Uri nai, tii guu 'ana roo waa nai ki ne bobola fainia kai liosau baita ka tasa 'ana waa ni falelanga laa nai, ka talu keeru sui?”
42 Não tendo eles com que pagar, perdoou a ambos a sua dívida. Qual deles o amará mais?
43 Sa Saemon 'e luua ka bae 'urii, “Na waa bae ngali langaa nia baita ka talu keeru sui naa na, ma sui waa ni falelangaa bae ka manata luke nia gu 'ana.”
43 Simão respondeu: A meu ver, aquele a quem ele mais perdoou. Jesus replicou-lhe: Julgaste bem.
44 Sui, sa Disas abulo ka lio kau uri wela keni bae ka bae lau gu 'urii fua sa Saemon, “'Oe suana wela keni nee. Kada ne ku dao mai lao luma 'oe nee, 'oe nao 'osi faa gu tasi kafo uri taufi lana 'aeku ai. Aia ma ni wala nee, nia ne taufia na 'ana 'aeku 'ana si kafo 'i maana, ma ka usua na 'ana 'aeku 'ana ifuna 'i tala'ana.
44 E voltando-se para a mulher, disse a Simão: Vês esta mulher? Entrei em tua casa e não me deste água para lavar os pés; mas esta, com as suas lágrimas, regou-me os pés e enxugou-os com os seus cabelos.
45 'Oe nao 'osi nonoi nau guu 'ana iagori lae suli nau ne ku dao mai luma kamu. Aia ma ni wala nee, 'ita bae nau ku dao mai nia nonoia 'aeku ka nao si luka 'ua mone 'ana ai nai.
45 Não me deste o ósculo; mas esta, desde que entrou, não cessou de beijar-me os pés.
46 Ma 'oe nao 'osi kanoa gu gwauku 'ana ta waiwai. Aia, ma ni wala nee nia gwaia na 'ana 'aeku ki 'ana waiwai moko diana nee.
46 Não me ungiste a cabeça com óleo; mas esta, com perfume, ungiu-me os pés.
47 Nia 'uri nai nau ku faarongo 'oe, na abulo ta'aa laa 'oro neki wela keni nee nia ilia ki mai, God 'e manata lukea naa faasi nia, ma ka adea nia ka suaku ka diana 'asia naa. Ma sui ta, waa ne nau ku manata lukea faasia si abulo ta'aa laa tu'uu gu 'ana, nia suaku si diana 'asia guu.”
47 Por isso te digo: seus numerosos pecados lhe foram perdoados, porque ela tem demonstrado muito amor. Mas ao que pouco se perdoa, pouco ama.
48 Sui sa Disas ka bae na 'urii fua wela keni nai, “Nau ku manata lukea abulo ta'aa laa 'oe ki.”
48 E disse a ela: Perdoados te são os pecados.
49 Kada nai, toaa nai da fanga kwaimani lau gu fai sa Disas daka rakesasui nia naa, daka bae 'urii 'i matangada kwailiu, “Ma sa wala nee sa tii 'ana nee? Ma tee abulo ta'aa lae ki boroi nia ka manata lukea gu 'ana nee!”
49 Os que estavam com ele à mesa começaram a dizer, então: Quem é este homem que até perdoa pecados?
50 Sa Disas ka bae 'urii lau fua wela keni nai, “Manatamu ka enoeno 'ana, oli 'oko lea 'amua. God nia faamauri 'oe naa, sulia 'oe faamamane nau.”
50 Mas Jesus, dirigindo-se à mulher, disse-lhe: Tua fé te salvou; vai em paz.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.