Atos 9
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs VC
1 'Ana si kada nai, sa Sol nia dau 'ua gwana 'ana bae fifii lae sulia saungi lana toaa manata mamana 'ana Aofia. Nia ka lea ka dao siana waa foa ni gwau nai.
1 Enquanto isso, Saulo só respirava ameaças e morte contra os discípulos do Senhor. Apresentou-se ao príncipe dos sacerdotes,
2 Nia ka gania uri ka kwaifaolomai fuana uri nia lea ka ruufia beu ni ofu lae ki lao maefera baita 'i Damaskas. Lea nia ka dao tona ta waa ma ta ai 'ana toaa nai da lea suli Tala nai 'ana Aofia, nia ka daua waa nai ka talaia mai uri Durusalem uri daka alua laona lookafo.
2 e pediu-lhe cartas para as sinagogas de Damasco, com o fim de levar presos a Jerusalém todos os homens e mulheres que achasse seguindo essa doutrina.
3 Aia nia ka lea na kau lelea ka dao karangia naa 'i Damaskas, nia 'e tona boroi na kwesu nai fasi 'i salo ka laabata na faafi nia ma si kula nai kali nia ka folaa tiifau.
3 Durante a viagem, estando já perto de Damasco, subitamente o cercou uma luz resplandecente vinda do céu.
4 Nia tona ka 'asia naa 'i saegano ka rongo si baea nai 'e bae mai 'urii fuana, “Sol, Sol! 'Oe ilimatai nau uri tee?”
4 Caindo por terra, ouviu uma voz que lhe dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
5 Sa Sol ka ledi 'urii, “Aofia 'ae, ma 'oe sa tii nai?”
5 Saulo disse: Quem és, Senhor? Respondeu ele: Eu sou Jesus, a quem tu persegues. {Duro te é recalcitrar contra o aguilhão.
6 'O tatae 'i langi 'oko lea na kau lao maefera baita loko kada nai 'ua guu. Tara 'oe dao lokosee tii waa kai faarongo 'oe 'ana si doo ne 'oe 'oi ilia naa.”
6 Então, trêmulo e atônito, disse ele: Senhor, que queres que eu faça? Respondeu-lhe o Senhor:} Levanta-te, entra na cidade. Aí te será dito o que deves fazer.
7 Waa nai ki da lea kwaimani kau fai sa Sol nai, da taaro dasi bae naa. Kera da rongo gwada bae laa nai ma sui ka nao dasi suana gu ta waa.
7 Os homens que o acompanhavam enchiam-se de espanto, pois ouviam perfeitamente a voz, mas não viam ninguém.
8 'I seeri sa Sol 'e sulatatae mai nia sae kwakwasia maana ka nao si lilio naa. 'Uri nai guu kera daka dau 'i 'abana daka talai nia na kau uri Damaskas.
8 Saulo levantou-se do chão. Abrindo, porém, os olhos, não via nada. Tomaram-no pela mão e o introduziram em Damasco,
9 Sa Sol na maana 'e rodo ka nao si liotoi ta tii si doo suli olu fa dani. Nia ka nao si 'ani gu tasi fanga ka nao si kuufia gu tasi kafo.
9 onde esteve três dias sem ver, sem comer nem beber.
10 Aia tii waa ne satana sa 'Ananaeas nia too 'i Damaskas. Nia ta waa lau guu ne manata mamana 'ana sa Disas. 'Uri nai, na Aofia ka 'aili nia laona tii si fafaataia ka bae 'urii fuana, “Wala 'Ananaeas 'ae!”
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor, numa visão, lhe disse: Ananias! Eis-me aqui, Senhor, respondeu ele.
11 Na Aofia ka bae 'urii fuana, “'O tatae 'oko lea fasi luma kera sa Diudas. Luma nai loko 'e nii suli si tala loko da 'ailia 'ana ‘Si Tala 'O'olo’. Kada 'o dao 'i luma nai 'oko ledi fasi uri tii waa satana sa Sol. Nia waa 'i Tasis 'ana nai, ma sui ka dao lau gwana ka nii seeri. Sa wala nai 'e too 'i seeri ka foa ki 'ana mai
11 O Senhor lhe ordenou: Levanta-te e vai à rua Direita, e pergunta em casa de Judas por um homem de Tarso, chamado Saulo; ele está orando.
12 lelea nia ka suana tii fafaataia. Laona fafaataia nai ne, nia suana tii waa satana sa 'Ananaeas 'e dao ka fale 'aba faafi nia, uri maana nai 'e rodo ka ta'aa naa nai ka diana lau gwana.”
12 {Este via numa visão um homem, chamado Ananias, entrar e impor-lhe as mãos para recobrar a vista.}
13 'I seeri sa 'Ananaeas 'e luu nia ka 'urii, “Aofia 'ae, nau ku rongo mai si faarongoa 'oro suli sa wala nai. Kera da saea nia waa 'e ilia doo ta'aa 'oro ki 'asia naa 'ana toaa 'oe ki lao fera 'i Durusalem nai.
13 Ananias respondeu: Senhor, muitos já me falaram deste homem, quantos males fez aos teus fiéis em Jerusalém.
14 Nia lea na mai seki Damaskas farana si baea kera waa baita ni foa ki nai, uri ka karoa toaa ne kera foa satamu nee.”
14 E aqui ele tem poder dos príncipes dos sacerdotes para prender a todos aqueles que invocam o teu nome.
15 Aofia ka bae 'ana 'urii fua sa 'Ananaeas, “'O lea 'amua kau! Sa wala nai nau ku fili nia sui naa bae uri nia na doo nau ni rao lae fuaku naa. Nia ne kai faarongo talo suli nau fuana toaa nao lau Diu ki fai waa 'inito kera ki ma fua toaa 'Israel ki lau guu.
15 Mas o Senhor lhe disse: Vai, porque este homem é para mim um instrumento escolhido, que levará o meu nome diante das nações, dos reis e dos filhos de Israel.
16 Ni nau kwai faatainia na nonifii laa baita ne nia kai liu 'i laona fai raoa nai 'ana faatalongai lana sataku.”
16 Eu lhe mostrarei tudo o que terá de padecer pelo meu nome.
17 'Uri nai sui, sa 'Ananaeas ka lea naa. Nia 'e lea kau dao 'e ruu laona luma nai, ka alu 'aba naa faafi sa Sol ma ka bae 'urii, “Sol! Wala toolaku 'ae, sa Disas na Aofia ne odu nau ku lea mai siamu. Nia lau gu ne faatai mai fuamu suli taale 'ana lea lamu mai uri seki. Nau, nia odu nau mai siamu uri maamu ka lilio lau gwana ne, ma uri 'oko too 'ana Anoedoo Abu.”
17 Ananias foi. Entrou na casa e, impondo-lhe as mãos, disse: Saulo, meu irmão, o Senhor, esse Jesus que te apareceu no caminho, enviou-me para que recobres a vista e fiques cheio do Espírito Santo.
18 Tona boroi 'i seeri, si doo mala si 'eeforadoe doo nai ka 'asia na kau fasi maana sa Sol, ma na maana ka folaa ka lilio lau gwana. Nia 'e sulatatae 'i langi ka lea ka siuabu naa.
18 No mesmo instante caíram dos olhos de Saulo umas como escamas, e recuperou a vista. Levantou-se e foi batizado.
19 Nia ka fanga lau gwana, ma burina nia fanga ka sui, nonina ka tetede lau gwana.
19 Depois tomou alimento e sentiu-se fortalecido. Demorou-se por alguns dias com os discípulos que se achavam em Damasco.
20 Nia ka nao si mamatakere lau, nia 'ali'ali ka falebaea ki naa lao beu ni ofu laa kera ki ma ka bae na sulia sa Disas ne nia 'Alakwa God.
20 Imediatamente começou a proclamar pelas sinagogas que Jesus é o Filho de Deus.
21 Toaa nai ki sui guu da rongo doo nai nia bae sulia daka kwele lau gwada ma daka bae 'urii, “Tee sae sa wala nee lau gu bae nia tatae fai fualangaa bae lao fera fuu 'i Durusalem, fua faafunui lana toaa ne da manata mamana 'ana sa Disas! Nia lea lau gu mai seki uri karo lana toaa manata mamana nee ne, uri ka talai kera kau siana waa baita ni foa ki!”
21 Todos os seus ouvintes pasmavam e diziam: Este não é aquele que perseguia em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus? Não veio cá só para levá-los presos aos sumos sacerdotes?
22 Ma God ka nii fai sa Sol ma na bae lana ka too 'ana rigitaa baita. Nia 'e bae ka faatainia 'ua guu si baea laona kekeda laa Abu ki mai 'i nao sulia sa Disas na Kraes, ma ka faataaroa naa toaa Diu nai lao maefera baita 'i Damaskas.
22 Saulo, porém, sentia crescer o seu poder e confundia os judeus de Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 Burina tai fa dani 'oro 'e sui, toaa nai Diu kera daka kwai ala faafi naa uri saumaeli lana sa Sol.
23 Decorridos alguns dias, os judeus deliberaram, em conselho, matá-lo.
24 Sui ma, sa Sol ka rongo alinga gwana 'ana si lio kera nai. Kera daka uu arongainia naa maana maesakaa nai ki 'ana fera baita nai 'ana rodo ma dani, uri lea nia liu seeri ki kera daka saungia ka mae naa.
24 Estas intenções chegaram ao conhecimento de Saulo. Guardavam eles as portas de dia e de noite, para matá-lo.
25 Sui 'ana tii fa rodo, na toa da lea buri toolangaidoo laa sa Sol ki kera daka taungi nia laona tii wai sui daka faakosoa uri saegano suli si malesufua salafana labu nai.Nununa wane ki da sifolangai sa Bol 'i laona kukudu uri saegano.|src="LB00333B_765x578_497x376.jpg" size="col" ref="'Aks 9:25"
25 Mas os discípulos, tomando-o de noite, fizeram-no descer pela muralha dentro de um cesto.
26 Si kada sa Sol 'e oli mai ka dao 'i Durusalem, nia ka sasi uri ofu kwaimani lae fai toaa manata mamana ki. Sui kera daka mau lau gwada 'ani nia suli nao dasi faamamanea 'ua ne nia waa lea naa buri sa Disas.
26 Chegando a Jerusalém, tentava ajuntar-se aos discípulos, mas todos o temiam, não querendo crer que se tivesse tornado discípulo.
27 Sui boroi 'ana, sa Baanabas ka talai nia lea daru ka dao siana 'aboosol ki. Sa Baanabas ka faarongo kera lau guu ne sa Sol 'e dao tona mai Aofia, ma na Aofia ka bae fuana suli tala nai lea uri Damaskas. Sa Baanabas ka unu lau gu sulia ne sa Sol nia bae rakea mai sulia sa Disas fua toaa lao maefera baita 'i Damaskas.
27 Então Barnabé, levando-o consigo, apresentou-o aos apóstolos e contou-lhes como Saulo vira o Senhor no caminho, e que lhe havia falado, e como em Damasco pregara, com desassombro, o nome de Jesus.
28 'Uri nai guu, sa Sol ka too kwaimani naa fai kera ma ka liu sakwadoloa naa lao fera 'i Durusalem 'ana bae rakea lae sulia satana Aofia.
28 Daí por diante permaneceu com eles, saindo e entrando em Jerusalém, e pregando, destemidamente, o nome do Senhor.
29 Nia ka falebaea ki ma ka olisusuu ki fai toaa Diu ki ne da bae 'ana bae laa 'i Gris. Ma kera daka sasi uri saumaeli lana sa Sol.
29 Falava também e discutia com os helenistas. Mas estes procuravam matá-lo.
30 Si kada toafuta nia ki bali God da rongo alinga ai, kera daka talaia sa Sol daka lea uri fafo asi uri 'i Sisaria. Dao 'i seeri kera daka fale nia ka lea naa uri Tasis.
30 Os irmãos, informados disso, acompanharam-no até Cesaréia e dali o fizeram partir para Tarso.
31 'Uri nai guu, na lolofaa nai ki 'i Diudia, ma 'i Galilii, ma 'i Samaria daka aroaro lau gwada fua figua nia God. Na Anoedoo Abu ka faatetede kera ma ka faanonisasala kera naa. Kera da 'oro daka 'oro naa, ma daka too naa 'ana sae'inito lae 'ana God lao tooa kera ki.
31 A Igreja gozava então de paz por toda a Judéia, Galiléia e Samaria. Estabelecia-se ela caminhando no temor do Senhor, e a assistência do Espírito Santo a fazia crescer em número.
32 Si kada sa Bita 'e liufia laona fera nai sui, nia lea ka dao tona toaa God 'ana kula da saea 'i Lida.
32 Pedro, que caminhava por toda parte, de cidade em cidade, desceu também aos fiéis que habitavam em Lida.
33 Kada nia dao seeri, nia ka dao tona tii waa satana sa 'Aeneas. Na waa nai na 'afumae kwaea ka nao si fali suli kwalu fa ngali ki sui naa.
33 Ali achou um homem chamado Enéias, que havia oito anos jazia paralítico num leito.
34 Ma sa Bita ka bae 'urii fuana, “'Aeneas 'ae, sa Disas Kraes nia gura 'oe nai. Tatae 'i langi 'oko lukumia 'amua ifitai 'oe.” Si kada nai 'ua guu, sa 'Aeneas ka tatae naa 'i langi.
34 Disse-lhe Pedro: Enéias, Jesus Cristo te cura: levanta-te e faze tua cama. E levantou-se imediatamente.
35 Na toaa nai da too 'i Lida ma 'i Saron nai da suana doo nai, kera sui guu daka manata mamana naa 'ana Aofia.
35 Viram-no todos os que habitavam em Lida e em Sarona, e converteram-se ao Senhor.
36 'I Dioba lau guu na tii ai nai 'e nii ai, satana ni Tobita ('ana baea Grik, kera 'aili nia 'ani Dokas). Ai nai, 'ana kada ki sui guu nia ilia doo diane ki ma ka 'adomia toaa siofaa ki.
36 Em Jope havia uma discípula chamada Tabita - em grego, Dorcas. Esta era rica em boas obras e esmolas que dava.
37 Sui otofana si kada nai, nia ka matai baita lelea nia ka mae naa. Toaa nai seeri daka taufia nonina lea sui, kera daka ngali nia 'alaa lea daka alu nia ka tio 'ana lao kadaluma nai 'i langi.
37 Aconteceu que adoecera naqueles dias e veio a falecer. Depois de a terem lavado, levaram-na para o quarto de cima.
38 Si kada na toaa manata mamana ki da rongo sa Bita 'e dao ka nii Lida, kera daka odua ta roo waa 'ani kera uri lea daka dao siana, suli 'i Dioba 'e nii karangia gwana 'i Lida. Keerua daru lea kau uri daru ka bae 'urii fua sa Bita, “'Oe lea 'ali'ali fasi mai siameli wala.”
38 Ora, como Lida fica perto de Jope, os discípulos, ouvindo dizer que Pedro aí se encontrava, enviaram-lhe dois homens, rogando-lhe: Não te demores em vir ter conosco.
39 'I seeri sa Bita ka lea kwaimani 'ua gu mai fai keerua 'ana si kada nai. Si kada nia lea mai ka dao, kera daka talaia naa sa Bita uri kadaluma nai 'i langi. 'Aini 'initai 'oru nai sui guu da uu kali sa Bita 'i seeri lao kadaluma nai da angi daka faatainia 'aini maku nai ni Dokas 'e taia ki mai kada 'e mauri 'ua.
39 Pedro levantou-se imediatamente e foi com eles. Logo que chegou, conduziram-no ao quarto de cima. Cercavam-no todas as viúvas, chorando e mostrando-lhe as túnicas e os vestidos que Dorcas lhes fazia quando viva.
40 Sui sa Bita ka odu kera tiifau daka ruu 'ada 'i maa. 'Uri nai sui, nia ka booruru ka foa naa lelea sui, nia ka abulo kau talea noniidoo nai ka bae 'urii, “Tobita 'ae, tatae 'amua!” Na wela keni nai 'e kwakwasia mai maana 'e suana sa Bita, nia ka sulatatae mai ka gooru naa.
40 Pedro então, tendo feito todos sair, pôs-se de joelhos e orou. Voltando-se para o corpo, disse: Tabita, levanta-te! Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 Sa Bita 'e dau 'i 'abana ka tatae nia ka uu naa 'i langi. Sui nia ka 'ailia mai toaa manata mamana nai fainia 'aini 'oru nai ki ka saea fuada ni Dokas 'e mauri lau gwana.
41 Ele a fez levantar-se, estendendo-lhe a mão. Chamando os irmãos e as viúvas, entregou-lha viva.
42 Daka unutainia naa doo nai fua lao fera nai Dioba sui gwana. Ade uri nai, toaa nai ki da rongo doo nai daka manata mamana naa 'ana Aofia.
42 Este fato espalhou-se por toda Jope e muitos creram no Senhor.
43 Sa Bita ka too lau siana sa Saemon 'i Dioba suli tasi kada lau. Saemon, nia waa ni saungai lana doo ki 'ana 'ungana buluka.
43 Pedro permaneceu ainda muitos dias em Jope, em casa dum curtidor, chamado Simão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.