Lucas 19
Ireclota Mene (BON) vs NVT
1 Yeesu peema cita ca Yeriko cewe me abacitige, piiyepu gaabe ta isuplingtenige.
1 Jesus entrou em Jericó e atravessava a cidade.
2 Cewe cabu puga ge täks rarekaake uutecrena babo biname, ngii Sakaiyo, tabe lui mage dogwe biname ge.
2 Havia ali um homem rico chamado Zaqueu, chefe dos cobradores de impostos.
3 Yoo, Sakaiyo baborage singi Yeesu ne irecu ca päpäname, yepä äblicäco ge, biname tomi name pi, ingle tabe tuube biname ge, piiyepu pui niinäce gaabe biname cina teebine jilyengisi.
3 Tentava ver Jesus, mas era baixo demais e não conseguia olhar por cima da multidão.
4 Tabe peei name pi niinäce gaabe me uuwamige, sukumuro piigi uli ne jegelige Yeesu ne puma cita ca päpäname, tabe peei gaabe cabu liba tädige.
4 Por isso, correu adiante e subiu numa figueira-brava, no caminho por onde Jesus passaria.
5 Yeesu liba teeme mameta me atyaramtige, cabu me ire acitige, jepänige, piba jejige egä, “Sakaiyo, wata täini! cane määme mete cabu page nanajenige.”
5 Quando Jesus chegou ali, olhou para cima e disse: “Zaqueu, desça depressa! Hoje devo hospedar-me em sua casa”.
6 Siige, Sakaiyo wata täinige, babo gege cama teebine teeme mete me ecanige.
6 Sem demora, Zaqueu desceu e, com alegria, recebeu Jesus em sua casa.
7 Iyeta biname liba peei ne jepänisi, Yeesu ne jiicetnisi egä, “Ai biname te singi conocono biname ne ädärame. Tabe teeme mete cabu me cuta abacitenige!”
7 Ao ver isso, o povo começou a se queixar: “Ele foi se hospedar na casa de um pecador!”.
8 Mete je Sakaiyo abujängtige, Yageyame ne jejige egä, “Babo biname, cebine näteciji. Cane cebo iyeta cäme gwidape cabu ca pa yääcäremepene owecumete biname bine, cuta piiyepu cane liba nuuja biname bime rarekaake angletneja mule ca itu yaawadanemepene, cane fooa rarekaake bine pa yaawecnepene tuwängle me iyeta yepäyepä tääpume.”
8 Enquanto isso, Zaqueu se levantou e disse: “Senhor, darei metade das minhas riquezas aos pobres. E, se explorei alguém na cobrança de impostos, devolverei quatro vezes mais!”.
9 Piba Yeesu teebine jejige egä, “Yoo, Acejiyame te ai mete biname bine teeme niiya cabu ca page bisecräremige, ingle Sakaiyo lui Abrahamo me kaakesaare lui ituge apesera, yepä page bii tacnenutige teeme ingle cabu me.
9 Jesus respondeu: “Hoje chegou a salvação a esta casa, pois este homem também é filho de Abraão.
10 Yoo, cane lui Acejiyame bau ca ätyepäneji gäne biname me äbitame, cane ai tääpume tädujine: apesäreji biname bine ärngemame teeme niiya mule cabu ca äsecrerame, piba Acejiyame bau me waadename.”
10 Porque o Filho do Homem veio buscar e salvar os perdidos”.
11 Siige, gaabe cabu biname cina Yeesu me mene itecijemige. Tabe mameta ge atyaramta Yerusalema cewe cabu me, piiyepu biname cina apu jengemige egä Acejiyame me biname bine waadena padare mametarage gyene gije abacitame. Tabe singi biname bine umle wawename egä waadena padare te camurage gyene, yepä kaakesea pisi nyene ai awagrija padare cabu wawename.
11 A multidão estava atenta ao que Jesus dizia. Então, como ele se aproximava de Jerusalém, contou-lhes uma parábola, pois o povo achava que o reino de Deus começaria de imediato.
12 Tabe peei name pi ai ngene ca agli mene teebibine jejemige egä, “Yoo, yepä babo biname te enajuji. Tabe abyemärige cudecewe gawe me otnime mope biname me ngii puma cita ca päpäname, piba teeme gawe me acnenutame.
12 Disse ele: “Um nobre foi chamado a um país distante para ser coroado rei e depois voltar.
13 Camuge abyemera, tabe ten kaakesea bägrä bine tesoglecemige, teebibine yepäyepä gol rarekaake ecäranemige, jejemige egä, ‘Cane liba biiri, cäme looye cabu je weene kaakesea tewenepeye ai rarekaake babo me wawename.’
13 Antes de partir, reuniu dez de seus servos e deu a cada um deles dez moedas de prata, dizendo: ‘Invistam esse dinheiro enquanto eu estiver fora’.
14 Yoo, teeme gawe biname cina teebine mage jimugetnisi, peei name pi poto teeme biname bine teeme ingwe jityepemisi mene cama egä, ‘Cine singi lica ai biname te cime mopeyame tääpume lenajame.’
14 Seu povo, porém, o odiava, e enviou uma delegação atrás dele para dizer: ‘Não queremos que ele seja nosso rei’.
15 Peei mene ngänuge, tabe mopeyame ngii ne jepänige, piba tacnenutige. Teeme atyaramta ingwe ca tabe wata mene jejemige pui kaakesea bägrä bine, lui cina teeme ten gol rarekaake bine itu sewademumesi, teepi teeme bau otnime. Tabe singi teeme bau ca umle äbitame pui niinäce rarekaake ca teepi lija rarekaake bine bii tepänemumesi.
15 “Depois de ser coroado, ele voltou e chamou os servos aos quais tinha confiado o dinheiro, pois queria saber quanto haviam lucrado.
16 Yoo, niinäce kaakesea bägrä te tädige, jejige egä, ‘Babo biname, cane ten gol rarekaake bine cuta tepänemumene pui yepä cabu ca.’
16 O primeiro servo informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu dez vezes a quantia recebida.
17 Babo biname teebine jejige egä, ‘Maane miiji tewenumete. Maane miiji kaakesea bägrä gäte! Ai ingle naace gyene maane kaakesea cängena tewenumete matikolä gwidape ire atwime, peei name pi page cane ten cewe bine määme ire atwi cabu pa yaacranemepene.’
17 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você é um bom servo. Foi fiel no pouco que lhe confiei e, como recompensa, governará dez cidades.’
18 Piba nuuja pui kaakesea bägrä te tädige, jejige egä, ‘Babo biname, cane faib gol rarekaake bine cuta tepänemumene pui yepä rarekaake ca maane lui itu näcärepete.’
18 “O servo seguinte informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu cinco vezes a quantia recebida’.
19 Babo biname pui kaakesea bägrä ne jejige egä, ‘Yoo miiji, cane piba faib cewe bine määme ire atwi cabu pa yaacranemepene.’
19 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você governará cinco cidades.’
20 Piba nuuja pui kaakesea bägrä te tädige, jejige egä, ‘Babo biname, agesa määme gol rarekaake. Cane cumä tääpume cäbletääpe cabu yäämlitune.
20 “O terceiro servo, porém, trouxe de volta apenas a quantia recebida e disse: ‘Senhor, escondi seu dinheiro para mantê-lo seguro.
21 Cane wälu ge määme tääpume, pui name pi cäbletääpe pläsu ngalebora simlitumene. Cane umle gäne maane mage kokre babo biname gäte. Maane ime kaakesea lica jaawenemute, yepä maane gwidape yaawadanemute nuuja biname bime kaakesea cabu ca, piiyepu maane calwacupi deedei yaawademute maane te luma gije lica ätema.’
21 Tive medo, pois o senhor é um homem severo. Toma o que não lhe pertence e colhe o que não plantou’.
22 Babo biname te teebine jejige egä, ‘Maane niiyarage kaakesea bägrä gäte! Määmerage mene te meebine naaitnäjige! Maane umle gäte egä cane kokre cama babo biname gäne, lui te gwidape yaawadanemune nuuja biname bime kaakesea cabu ca, piiyepu calwacupi deedei bine yaawademune cane te luma gije lica yäätemune.
22 “‘Servo mau!’, exclamou o senhor. ‘Suas próprias palavras o condenam. Se você sabia que sou homem severo, que tomo o que não me pertence e colho o que não plantei,
23 Yoo, maane piba ngena name pi cäme rarekaake lica acita rarekaake ire atwi mete cabu? Piba cane cerämu rarekaake cire jääpänejine pui niinäce rarekaake me kaakesea cabu ca.’
23 por que não depositou meu dinheiro? Pelo menos eu teria recebido os juros.’
24 Babo biname te piba teeme gome kaakesea bägrä bine jejemige egä, ‘Peei gol rarekaake ne teeme bau ca juutecreye, teebine ecäreye lui te ten gol rarekaake cama gyene.’
24 “Então, voltando-se para os outros que estavam ali perto, o rei ordenou: ‘Tomem o dinheiro deste servo e deem ao que tem dez moedas.
25 Kaakesea bägrä cina teebine jejisi egä, ‘Babo biname, pui biname me ten gol rarekaake piti nemi!’
25 “‘Mas senhor!’, disseram eles. ‘Ele já tem dez!’
26 Babo biname te jejige egä, ‘Cane weebibine jijenininine egä biname lui teeme kaakesea cabu ca kuu piti nemi, teebine cuta gaabe pa yääcärepene cerämu kuu waadename, yepä biname lui me kaakesea kuu cäco gyene, cuta teeme lui matimati gwidape piti nemi, peei bine teeme bau ca pa yääyeblingemepene.
26 “Então o rei respondeu: ‘Sim, ao que tem, mais lhe será dado; mas do que nada tem, até o que tem lhe será tomado.
27 Yoo, cäme cubuyame poto cidi me, lui cina singi lica cane teeme mope biname tääpume lenaja, teebibine aima sewademeye, eglecemeye cäme opo gaabe!’”
27 E, quanto a esses meus inimigos que não queriam que eu fosse seu rei, tragam-nos aqui e executem-nos na minha presença’”.
28 Yeesu peei mene jejemige, piba teeme niinäce gaabe me ädige Yerusalema gaabe cabu.
28 Depois de contar essa história, Jesus prosseguiu rumo a Jerusalém.
29 Tabe liba mameta atyaramta neeneni matimati cewe cabu me, ngii Betepage piiyepu Betaniya, lui puga ge Olibi Uli podo cabu jage, teeme neeneni abiberäja bägrä bine niinäce gaabe me jäätyepige.
29 Quando chegou a Betfagé e Betânia, próximo ao monte das Oliveiras, enviou dois de seus discípulos.
30 Camuge ätyepa tabe teebibine jaajige egä, “Äte, iclege niinäce gaabe me, lui cewe peese. Weene liba abaciteniye, piba jepäneniye mamye dongki ne ägräräneji gyene, pui papa cabu biname te camu ge adnata. Peei ne tiibirepeye, aima secanepeye.
30 “Vão àquele povoado adiante”, disse ele. “Assim que entrarem, verão amarrado ali um jumentinho no qual ninguém jamais montou. Desamarrem-no e tragam-no para cá.
31 Biname te liba weebibine itemlenige egä, ‘Ngenome jiibireniye?’ piba teebine jejepeye egä, ‘Yageyame te singi gyene teeme tääpume.’”
31 Se alguém perguntar: ‘Por que estão soltando o jumentinho?’, respondam apenas: ‘O Senhor precisa dele’.”
32 Siige, teepi aaclige, iyeta gwidape bine ibibi jepänemäsi Yeesu lipu jaajige.
32 Eles foram e encontraram o jumentinho, exatamente como Jesus tinha dito.
33 Egä cäro teepi pui mamye dongki ne jiibiräsi, dongki yageyame cina teebibine äätemlisi egä, “Weene dongki ne ngeno me jiibireniye?”
33 E, enquanto o desamarravam, seus donos perguntaram: “Por que estão soltando o jumentinho?”.
34 Teepi piba jejemäsi egä, “Yageyame te singi gyene teeme tääpume.”
34 Os discípulos responderam: “O Senhor precisa dele”.
35 Siige, teepi mamye dongki ne Yeesu bau me ecanäsi, teeme cäbletääpe bine papa cabu eretnemäsi, Yeesu ne piba itityäräsi acenutame mamye dongki papa cabu.
35 Então trouxeram o jumentinho e lançaram seus mantos sobre o animal, para que Jesus montasse nele.
36 Yeesu liba ädenige, biname cina teeme cäbletääpe bine gaabe cabu eretnemisi teeme otni tääpume.
36 À medida que Jesus ia passando, as multidões espalhavam seus mantos ao longo do caminho diante dele.
37 Tabe liba Yerusalema mameta me tatyaramtige Olibi Uli podo cabu ca, gaabe te luma täinige Yerusalema abacitame, puga teeme bucurage abiberäja bägrä cina gije abacitinisi Acejiyame ne eso ceerame gege cama, piiyepu teebine babo tage ca ewepyeräjisi iyeta miijirage ciitaca mule tääpume, teepi lui bine ituge päpäna Yeesu bau ca.
37 Quando ele chegou próximo à descida do monte das Oliveiras, seus seguidores começaram a gritar e a cantar enquanto o acompanhavam, louvando a Deus por todos os milagres maravilhosos que tinham visto.
38 Teepi jiicemisi egä, “Acejiyame te cime mope biname miiji naawenege lui te Yageyame me ngii cabu tädenite! Mime poode pisi nyene cabucewe je. Acejiyame lui caburage gyene, jamyacu apaclyera te täduge teeme cabu ca.”
38 “Bendito é o Rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória nas maiores alturas!”.
39 Piba poto Parisea sigu biname pui tomi cabu ca Yeesu ne jejisi egä, “Abiberäja Biname, määme bägrä bine jejemi bojä agime!”
39 Alguns dos fariseus que estavam entre a multidão disseram: “Mestre, repreenda seus seguidores por dizerem estas coisas!”.
40 Yeesu teebibine jejemige egä, “Cane weebibine jijenininine egä ai biname liba bojä äbitininisi, piba gaabe wajwa lui kula cina ala pa labayipesi!”
40 Ele, porém, respondeu: “Se eles se calarem, as próprias pedras clamarão!”.
41 Yeesu babo cewe Yerusalema mametarage me ädige, cewe ne liba jepänige, tabe owecu cama ele engenige pui cewe biname cina lipu mäpu ne ciige cirege päpäna.
41 Quando Jesus se aproximou de Jerusalém e viu a cidade, começou a chorar.
42 Tabe jiicemige egä, “Yerusalema cewe biname, miiji page weene umle cama icrajeji lipu gyene poode ne päpäname, yepä page ämlitäneji gyene weeme päpäna cabu ca!
42 “Como eu gostaria que hoje você compreendesse o caminho para a paz!”, disse ele. “Agora, porém, isso está oculto a seus olhos.
43 Yoo, bimu cina cire saaclepi weeme cubuyame cina piba weebibine cire jiwaclomtipesi; teepi gawe ca caale cire jaawenepesi, iyeta poto ta pepu weeme bau me cire saaclenepi.
43 Chegará o tempo em que seus inimigos construirão rampas para atacar seus muros e a rodearão e apertarão o cerco por todos os lados.
44 Teepi weeme cewe ne pa jiibyagecepesi cuta piiyepu iyeta biname bine cewe caale ngalebora lui cina yaacrajuge; licarage yepä raranga kula ne teeme puupu cabu cire yaabmalepesi, ingle weene padare ne lica opo ewatneniye Acejiyame liba weeme bau me otni weebibine niiya cabu ca äsecrerame.”
44 Esmagarão você e seus filhos e não deixarão pedra sobre pedra, pois você não reconheceu que Deus a visitou.”
45 Yeesu ädige iiwäreja mete caale ngalebora me, puma gije abacitige aletnaletna biname bine äyecrejame,
45 Então Jesus entrou no templo e começou a expulsar os que ali vendiam,
46 teebibine jejemige egä, “Acejiyame te jiicenige Oogäräneji mene cabu egä, ‘Cäme mete lui irecu ätumuta mete tääpume cirege lenaja,’ yepä weene te itu setatrongärumeye epu puupu me eromaame cina luma lämletneräjininusi!”
46 dizendo: “As Escrituras declaram: ‘Meu templo será casa de oração’, mas vocês o transformaram num esconderijo de ladrões!”.
47 Yoo, piba iyeta bimu gaabegabe Yeesu biname bine yaabiberäjemuge iiwäreja mete caale bora puutucu je. Modamoda iiwäreja biname, cotre abiberäja biname, piiyepu nuuja mope biname cina singi ge teebine aglime,
47 Jesus ensinava todos os dias no templo, mas os principais sacerdotes, os mestres da lei e outros líderes do povo planejavam matá-lo.
48 yepä teepi padare ne lica jepänisi peei ne wawename, ingle iyeta biname cina baborage singi teeme mene ätecijame.
48 Contudo, não conseguiam pensar num modo de fazê-lo, pois o povo ouvia atentamente tudo que ele dizia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.