Lucas 14
Ireclota Mene (BON) vs NAA
1 Yepä Sabade bimu cabu, yepä Parisea sigu babo biname te Yeesu ne teeme mete me ala tesoglicige deedei tääpume. Puga iyeta biname cina teebine ire jetwanisi,
1 Num sábado, ao entrar Jesus na casa de um dos principais fariseus para tomar uma refeição, eles o estavam observando.
2 ingle puga ge teeme opo gaabe yepä biname lui me ime piiyepu ernge ädreji ge.
2 E eis que diante dele se achava um homem hidrópico.
3 Yeesu puma cita ca cotre abiberäja biname piiyepu Parisea sigu biname bine itemlemige egä, “Mime cotre mene te lipu jiicenige, nää miiji gyene pita biname ne miiji me wawena Sabade bimu cabu, coo liiyepu?”
3 Então Jesus, dirigindo-se aos intérpretes da Lei e aos fariseus, perguntou:
4 Yepä, teepi nuuja mene lica jejisi. Yeesu piba pui pita biname ne ecatige, teebine miiji me jewenige, siige jityepige.
4 Eles, porém, não disseram nada. Então Jesus pegou na mão daquele homem, curou-o e o mandou embora.
5 Tabe piba peei biname bine jejemige egä, “Sabade bimu cabu weeme yepä me bägrä te, coo kau te, uugle cupicu bora me liba yaatramuge, tabe pui bimu cabu wata cuta saarpatuge, nää toraca?”
5 A seguir, Jesus lhes perguntou:
6 Siige, teepi äblicäco nuuja mene teebine jaji.
6 A isto nada puderam responder.
7 Yeesu biname bine jepänemige egä pui mete cabu lui cina deedei tääpume adnatäreji ge, teepi singi ge modamoda biname bime puupu cabu lenajame. Tabe peei name pi ai ngene ca agli mene teebibine jejemige egä,
7 Reparando como os convidados escolhiam os primeiros lugares, Jesus contou-lhes uma parábola:
8 “Yoo, biname te liba weebibine soriyomu tääpume ala tisoglicinuge, gone modamoda biname bime puupu cabu adnatera, ingle pama soriyomu ire atwi biname te nuuja biname ne cuta ala taasoglicuge, lui ge baborage weeme cabu ca.
8 — Quando alguém convidá-lo para um casamento, não sente no lugar de honra, pois pode haver um convidado mais importante do que você.
9 Tabe piba weeme yepä ne pa jaajepi egä, ‘Agesa babo biname, teebine ai miijirage puupu ecäri.’ Piba weeme yepä te ajiri cama puupu ne saabmaluge, läduge papa biname cina luma yaacrajuge.
9 Então aquele que convidou os dois dirá a você: “Dê o lugar a este aqui.” Então você irá, envergonhado, ocupar o último lugar.
10 Yepä, weebibine liba ala tisoglicinisi soriyomu tääpume, weene papa biname bime puupu cabu ladnatärinuye. Piba soriyomu ire atwi biname te weebibine pa jijipi egä, ‘Ayo, cäme biname, ai miiji puupu cabu adnatame.’ Piba weene miiji opo pa päbitipeye nuuja biname bime opo gaabe.
10 Pelo contrário, quando alguém convidá-lo, vá sentar no último lugar, para que, quando vier aquele que o convidou, diga a você: “Amigo, venha sentar num lugar melhor.” Isso será uma honra para você diante de todos os demais convidados.
11 Siige, lui biname te singi teeme ngii babo me wawename, tabe matikolä me pa läbitepi, piiyepu lui biname te teeme ngii ne teemämu matikolä me jaawenuge, tabe babo ngii ne pagege päpäna.”
11 Porque todo o que se exalta será humilhado; e o que se humilha será exaltado.
12 Piba Yeesu te pui mete yageyame ne jejige egä, “Maane liba biname bine ala tasoglecemute määme mete me niiye nänäjame, coo deedei äbitame, gone määme binamewale, coo dogwe biname taatu ala tasoglecemute, ingle teepi piba meebine cuta pagege ala asogleca määme mule ne awecnistame.
12 Depois Jesus disse ao que o havia convidado:
13 Yepä, maane liba biname bine babo deedei tääpume ala tasoglecemute, maane miiji owecumete biname piiyepu tääpe niiyaniya biname, irecu määsumäsu biname, cuta piiyepu ernge niiya biname ala tasoglecemute.
13 Pelo contrário, ao dar um banquete, convide os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos,
14 Pepu biname cina äblicäco määme miiji mule ne daremu wawena. Piba maane Acejiyame bau ca miiji daremu ne cire jääpänepete, tabe liba conocäco biname bine budre cabu ca cire yaarpinärepi.”
14 e você será bem-aventurado, pelo fato de não terem eles com que recompensá-lo. A sua recompensa você receberá na ressurreição dos justos.
15 Yepä te, pui biname cabu ca lui cina Yeesu cama deedei äbitininisi, Yeesu me ngene ca agli mene liba itecijige, teebine piba jejige egä, “Babo miijirage gyene teeme tääpume lui cina cabucewe je cire ladnatäripesi deedei tääpume Acejiyame luma biname bine yaawademuge.”
15 Ao ouvir tais palavras, um dos que estavam à mesa com Jesus lhe disse: — Bem-aventurado aquele que participar do banquete no Reino de Deus.
16 Yeesu teebine ai nuuja ngene ca agli mene piba jejige egä, “Yepä, biname te babo soriyomu ne jewenige. Tabe bucurage biname bine ala tesoglecmige pui soriyomu cabu otnime.
16 Jesus, porém, respondeu:
17 Iyeta liba amacetnäjäneji ge soriyomu tääpume, tabe piba teeme kaakesea biname ne jityepige ala asogläcneji biname bine jajanename egä, ‘Weene iyeta naaclege, cane bamacetnäjine soriyomu tääpume’.
17 À hora da ceia, enviou o seu servo para avisar aos convidados: “Venham, porque tudo já está preparado.”
18 Yepä, iyeta lui bine ituge ala asogleca, teepi yepäyepä gije abacitinisi teeme singi gaabe bine aboclomäjame. Niinäce biname te mene jityepige pui kaakesea biname cama soriyomu yageyame bau me egä, ‘Owecu, cane äblicäco gäne otni, ingle cane gawe ne bii jeletnine. Page cane miiji otni peei ne päpäname.’
18 Mas todos eles, um por um, começaram a apresentar desculpas. O primeiro disse: “Comprei um campo e preciso ir vê-lo; peço que me desculpe.”
19 Nuuja te mene jityepige egä, ‘Owecu, cane äblicäco gäne otni, ingle cane ten kau bine bii jeletnemine cäme kaakesea wawename. Cane page ädenine teeme kokre apicetnärame!
19 Outro disse: “Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; peço que me desculpe.”
20 Cuta nuuja te mene jityepige egä, ‘Owecu, cane äblicäco gäne otni, ingle cane coga ne bii bocatine.’
20 E outro disse: “Casei-me e, por isso, não posso ir.”
21 Yoo, pui kaakesea biname te tacne-nutige, iyeta pui mene teeme babo biname ne jejige. Puma cita ca pui mete yageyame te claabe me äbitige, teeme kaakesea biname ne piba jejige egä, ‘Maane wata ädi ai babo cewe iyeta gaabe cabu ta, siige puma cita ca biname bine sewademepi aimopo: owecumete biname piiyepu tääpe niiya biname, ernge niiya biname, irecu määsumäsu biname iyeta sewademepi.’
21 — O servo voltou e, contou tudo ao seu senhor. Então, irado, o dono da casa disse ao seu servo: “Saia depressa para as ruas e becos da cidade e traga para cá os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.”
22 Matikolä padare ingwe ca pui kaakesea biname te tacnenutige, jejige egä, ‘Babo biname, cine määme singi ne bii jewenisi, yepä puupu cuta pisi nyene.’
22 Mais tarde, o servo lhe disse: “Patrão, já fiz o que o senhor mandou, e ainda há lugar.”
23 Soriyomu yageyame te piba teebine jejige egä, ‘Maane cewe cabu ca asati iyeta gaabe cabu ta, biname bine jejemepi cewe äbäcname, siige cäme mete te piba tapanenige.
23 Então o senhor disse ao servo: “Saia pelos caminhos e atalhos e obrigue todos a entrar, para que a minha casa fique cheia.
24 Cane meebine naajenine egä pui niinäce ala asogläcneji biname bime cabu ca, nuuja te lica cäme deedei pa läbitepi!’”
24 Porque digo a vocês que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.”
25 Bucurage biname cina Yeesu cama otninisi. Tabe teeme bau me atatrongtige, jejemige egä,
25 Grandes multidões acompanhavam Jesus, e ele, voltando-se, lhes disse:
26 “Biname te liba cäme bau otni, tabe miiji teeme mage babe, coga bägrä, nanigane, cuta piiyepu teemämu, iyeta ingwe me acrana, tabe liba singi cäme biname me äbitame.
26 — Se alguém vem a mim e não me ama mais do que ama o seu pai, a sua mãe, a sua mulher, os seus filhos, os seus irmãos, as suas irmãs e até a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Tabe miiji teeme nuuja singi bine abmalame. Yoo, cane baarge uli cabu budre lipu pagege päpäna, tabe cuta miiji amacetnäjäneji lenaja mäpu cämiji pi päpäname. Lui te singi lica cebine pepu pana ingwe äcwime, tabe äblicäco cäme abiberäja bägrä me lenajame.
27 E quem não tomar a sua cruz e vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 Yoo, niinäce cängena ngene jotwanani weeme yepä te, liba singi gyene cäme abiberäja bägrä me äbitame. Pui lui epu pana gyene biname liiyepu, lui te singi cabu me lecarage mete ne rarangame. Tabe niinäce ladnatuge, rarekaake poto cidi me mage ngene jwaatwananuge liba teeme rarekaake ibibi gyene pui mete ne ämlitame.
28 Pois qual de vocês, pretendendo construir uma torre, não se assenta primeiro para calcular a despesa e verificar se tem os meios para a concluir?
29 Tabe umle ge egä teeme rarekaake liba ibibi lica ge, tabe miiji mete kaake ne abmala. Piba iyeta biname lui cina päpäna, teepi teebine ngange pa yääcwäcnepesi egä,
29 Para não acontecer que, tendo lançado os alicerces e não podendo terminar a construção, todos os que a virem zombem dele,
30 ‘Ai biname te mete ne gije jebacitige rara-ngame, yepä tabe ibibi lica gyene ämlitame!’
30 dizendo: “Este homem começou a construir e não pôde acabar.”
31 Yoo, pepu pana gyene gawe mope biname te liba singi cubu iicaname nuuja gawe mope biname cama. Tabe niinäce ladnatuge, mage ngene jwaatwananuge egä teeme ten tausen cubu biname liba ibibi gemi cubu iicaname nuuja twenti tausen cubu biname cama lui cina saaclenuge.
31 Ou qual é o rei que, indo para combater outro rei, não se assenta primeiro para calcular se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 Tabe liba ngene jwaatwananuge egä, ‘Cine äblicäco gemi!’ piba mename biname bine pa jäätyepemepi pui nuuja mope biname bau me, tabe liba cudecewe gyene, teebine ätemlame egä, ‘Mine miiji conocäco ngene atwanena pa jääpänago, piba poode ne wawename.’
32 Caso contrário, estando o outro ainda longe, envia-lhe uma embaixada, pedindo condições de paz.
33 Yoo, pepu pana gyene weeme tääpume. Weene miiji cängena ngene atwanena niinäce gaabe me egä weene nää toraca singi gemi iyeta abmalame cäme tääpume? Weene liba singi lica gemi, weene piba äblicäco cäme abiberäja bägrä me lenajame.”
33 Assim, pois, qualquer um de vocês que não renuncia a tudo o que tem não pode ser meu discípulo.
34 “Yoo, ätrunga biname bime miijirage kaakesea pisi nyene ai gawecewe cabu, cuta caapereniiye tääpume miiji kaakesea pisi nyene, yepä teeme mite te liba lapiruge, siige ingwe ca äblicäco caapereniiye ne wawena mite me.
34 — O sal é certamente bom; mas, se o sal se tornar insípido, como lhe restaurar o sabor?
35 Piba mite cäco teeme nuuja kaakesea lica birige, cuta gawe tääpume teeme kaakesea lica. Biname cina papa yaajarusi. Weeme liba tablame piti nemi ätecijame, itecijinege umle äbitame.”
35 Não presta mais nem para a terra nem para o monte de estrume; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.