Hebreus 9
KƗLӘ-MƗNDƗ KƗ SƗGƗ (BJVNT) vs VC
1 Kɨlə-mɨndɨ kɨ kəte ka, aw kɨ ndu-kun je kɨ tɔjɨ dɨje go rəbɨ kɔsɨ məkəsɨ nangɨ no̰ Luwə tɨ, ə se aw kɨ lo kaw-naa kɨ dɔnangɨ tɨ ne tɔ.
1 A primeira aliança, na verdade, teve regulamentos rituais e seu santuário terrestre.
2 Kəy kɨbɨ kɨ gangi mee joo e kɨ ra. Me kəy tɨ kɨ dɔsa̰y, kɨ ɓari-e lo kɨ ay njay, lo kɨndə lambɨ kɨ bajie e sɨri ɨsɨ me tɨ. Taa tabɨlə kɨ mapa kadɨ-kare kɨ dɨje adi Luwə e dɔ tɨ, ɨsɨ tɨ no̰o̰ tɔ.
2 Consistia numa tenda: a parte anterior encerrava o candelabro e a mesa com os pães da proposição; chamava-se Santo.
3 Nɨngə kəy kɨ ko̰ joo kɨ kɨbɨ gangɨ lo e ta tɨ, e lo kɨ ɓari-e lo kɨ ay njay ɨtə ndəgɨ lo je.
3 Atrás do segundo véu achava-se a parte chamada Santo dos Santos.
4 Lo kɨn tɨ ə dɨngɨri lo kɨ ra kɨ ɔr e tɨ. Nɨngə dɔ dɨngɨri tɨ ka kɨn ə, yɨbɨ kɨ ba̰yḛ ətɨ mbḭ e kɨ kɨlə por dɔ tɨ. Me lo tɨ kɨ ko̰ joo tɨ ka kɨn tɔ ə, sandukɨ kɨlə mɨndɨ kɨ gɨde e kɨ ra kɨ ɔr e tɨ. Me sandukɨ tɨ ka kɨn ə, ku madɨ kɨ man rosɨ mee e səm tɨ. Ku ka kɨn gɨde e kɨ ra kɨ ɔr tɔ. Ɓəy taa, me sandukɨ tɨ ka kɨn ka, kagɨ tɔsɨ lə Aro̰ kɨ ɨbə mbine e me tɨ tɔ. Ɓəy taa, me sandukɨ tɨ wa kɨ kare kɨn ə, mbal je kɨ ndangi ta je kɨ ɔjɨ dɔ kɨlə mɨndɨ tɨ e me tɨ tɔ.
4 Aí estava o altar de ouro para os perfumes, e a Arca da Aliança coberta de ouro por todos os lados; dentro dela, a urna de ouro contendo o maná, a vara de Aarão que floresceu e as tábuas da aliança;
5 Dɔ sandukɨ tɨ ka kɨn ə, tɔli kagɨ je joo kɨ toi tə *Malayka je kɨ ɓari-de nə serubḛ je, kɨ awi kɨ kɔsɨ-gon ngay ɨndəi-de dɔ tɨ. Malayka je ka kɨn naji bagɨde dɔ lo kadɨ-kare məsɨ tɨ kɨ ɔjɨ go kɨyə̰ go majal je lə dɨje kɔ. Nə ke ə, e dɔkagɨlo kɨ kadɨ dəw ɔr-n gɨn ta je kɨn pətɨ al ɓəy. Lambɨ kɨ bajie e sɨri|src="hk00264c.tif" size="col" loc="HEB 9.2" copy="Horace Knowles" ref="9.2"
5 em cima da arca, os querubins da glória estendendo a sombra de suas asas sobre o propiciatório. Mas não é aqui o lugar de falarmos destas coisas pormenorizadamente.
6 Kəy kɨbɨ ka kɨn e kɨ gangi lo joo. *NJé kɨjə nḛ məsɨ kadɨ-kare je uri me kəy tɨ kɨ dɔsa̰y kɨ ndɔ je kare kare pətɨ mba ra kɨlə ləde.
6 Assim sendo, enquanto na primeira parte do tabernáculo entram continuamente os sacerdotes para desempenhar as funções,
7 Nə me kəy tɨ kɨ ko̰ joo, nje kɨjə nḛ məsɨ kadɨ-kare kɨ bo kɨ karne ba par ə, a ur tɨ nja kare me ɓal tɨ kare. Lo kɨn tɨ ə a re kɨ məsɨ da mba kadɨ adɨ Luwə kadɨ-kare tɨ kadɨ ɨyə̰-n go majal je lə nje kɨjə nḛ məsɨ kare kɨ bo wa kɨn kɔ nɨm, taa ya̰ ndəgɨ kosɨ dɨje kɨ rai kɨ go me ndɨgɨ tɨ ləde al nɨm tɔ.
7 no segundo entra apenas o sumo sacerdote, somente uma vez ao ano, e ainda levando consigo o sangue para oferecer pelos seus próprios pecados e pelos do povo.
8 NDɨl kɨ ay njay ndo-je kɨ takul nḛ je kɨn kadɨ dɔkagɨlo je pətɨ kɨ me kəy kɨ dɔsa̰y kɨn to nɨngə, ta rəbɨ kur me lo tɨ kɨ ay njay njay ɨtə made je kɨn e kɨ tḛḛ al ɓəy.
8 Com o que significava o Espírito Santo que o caminho do Santo dos Santos ainda não estava livre, enquanto subsistisse o primeiro tabernáculo.
9 Nḛ kɔjɨ je kɨn əi ndɨl nḛ je kɨ dɔkagɨlo tɨ kɨ ɓone. Kɔr me nə: kadɨ-kare je kɨ nḛ məsɨ je kɨ j-ɨsɨ j-adi Luwə kɨn asi kadɨ rai adɨ me dəw kɨ nje ra kɨlə kadɨ Luwə kɨn asɨ-naa bərəre al.
9 Isto é também uma figura que se refere ao tempo presente, sinal de que os dons e sacrifícios que se ofereciam eram incapazes de justificar a consciência daquele que praticava o culto.
10 Təkɨ rɔjetɨ, nḛ je kɨn əi ndu-kun je kɨ ɔjɨ dɔ nḛ kuso ə se nḛ ka̰y kɨ kujɨ nḛ ra je kɨ ɔjɨ dɔ kay rɔ kɨ man par. Nḛ je kɨn əi kujɨ nḛ ra lə dɨje kɨ dɔnangɨ tɨ ne. NDade to kɨ mbata dɔkagɨlo kɨ ndə̰y be par, bɨtɨ dɔkagɨlo tɨ kɨ Luwə a ɨndə-n gɨn ndu-kun je kɨ sɨgɨ. Sandukɨ kɨlə mɨndɨ|src="co00887c.TIF" size="col" loc="HEB 9.4" copy="Graham Wade" ref="9.4"
10 Culto que consistia unicamente em comidas, bebidas e abluções diversas, ritos materiais que só podiam ter valor enquanto não fossem instituídos outros mais perfeitos.
11 Nə Kɨrɨsɨ re tə nje kɨjə nḛ məsɨ kadɨ-kare kɨ bo mba kadɨ adɨ-je nḛ majɨ je kɨ toi ne ngata. Kɨrɨsɨ ur me kəy kɨbɨ tɨ kɨ bo ngay nɨm, asɨ-naa bərəre nɨm tɔ. E kəy kɨbɨ kɨ dɨje ə rai kɨ jide al nɨm, taa e kəy kɨ goto dɔnangɨ tɨ ne nɨm tɔ.
11 Porém, já veio Cristo, Sumo Sacerdote dos bens vindouros. E através de um tabernáculo mais excelente e mais perfeito, não construído por mãos humanas {isto é, não deste mundo},
12 Kɨrɨsɨ ur me kəy tɨ kɨ ay njay njay ɨtə made je ka kɨn nja kare ba par. Ur me kəy tɨ ka kɨn kɨ məsɨ bal bɨyə̰ ə se kɨ məsɨ ngan mangɨ je al, nə kɨ məsɨne wa. E kɨ rəbɨ kɨn ə, Kɨrɨsɨ gangɨ-n dɔje nja kare ba par ratata dɔ majal je tɨ.
12 sem levar consigo o sangue de carneiros ou novilhos, mas com seu próprio sangue, entrou de uma vez por todas no santuário, adquirindo-nos uma redenção eterna.
13 Təkɨ rɔjetɨ, kɨ go nḛ jibəl ɓe tɨ, dɨje a tɔli bal bɨyə̰ je kɨ ngan mangɨ je, ə a sɨkəi məsɨde je kɨ bu ngon ko̰ mangɨ kɨ kɨlə por dɔ tɨ dɔ dɨje tɨ kɨ rai majal. Rai nḛ je kɨn be mba kadɨ dɨje ka kɨn təli kɨ kay njay gogɨ kɨ go nḛ jibəl ɓe tɨ.
13 Pois se o sangue de carneiros e de touros e a cinza de uma vaca, com que se aspergem os impuros, santificam e purificam pelo menos os corpos,
14 Re nḛ kɨn e kɨ rɔjetɨ kadɨ məsɨ da je awi kɨ tɔgɨ nɨngə, məsɨ Kɨrɨsɨ, tɔge a ɨtə məsɨ da je sa̰y ngay ɓəy. Nə Kɨrɨsɨ wa un rɔne adɨ Luwə tə nḛ kadɨ-kare kɨ ay njay kɨ tɔgɨ lə NDɨl kɨ nje kɨsɨ ratata. Məse ka kɨn a togɨ nga̰meje adɨ ay njay mba kadɨ jɨ ra nḛ je kɨ majal kɨ a aw səje koy tɨ al. NGata nɨngə, j-a j-asɨ kadɨ j-a ra kɨlə j-adɨ Luwə kɨ nje kɨsɨ kəm ba.
14 quanto mais o sangue de Cristo, que pelo Espírito eterno se ofereceu como vítima sem mácula a Deus, purificará a nossa consciência das obras mortas para o serviço do Deus vivo?
15 Be ə, Kɨrɨsɨ e nje ka mbo̰ dɨje tɨ kɨ Luwə kɨ rəbɨ kɨlə mɨndɨ kɨ sɨgɨ. MBa kadɨ njé je kɨ Luwə ɓar-de ɨngəi nḛ nduwə kɨ a to ratata kɨ Luwə un-n mɨndɨne adɨ-de. Nḛ kɨn a ra nḛ, tadɔ Kɨrɨsɨ oy nɨngə məse taa dɨje ɨlə-de taa ta nḛ je tɨ kɨ majal kɨ ɨsɨ rai nḛ dɔkagɨlo tɨ kɨ əi gɨn tɔgɨ tɨ lə kɨlə mɨndɨ kɨ kəte.
15 Por isso ele é mediador do novo testamento. Pela sua morte expiou os pecados cometidos no decorrer do primeiro testamento, para que os eleitos recebam a herança eterna que lhes foi prometida.
16 J-ɨngə kadɨ re dəw ra makɨtɨbɨ kɨlə mɨndɨ kɨ ɔjɨ dɔ ləbɨ nḛ nduwə tone tɨ nɨngə, majɨ kadɨ dəwe ka kɨn a oy ɓəy taa, noje je a ləbi-naa nḛ nduwə.
16 Porque, onde há testamento, é necessário que intervenha a morte do testador.
17 Təkɨ rɔjetɨ, re dəw e kɨ dɔ ne taa ɓəy ɓa, nda makɨtɨbɨ kɨlə mɨndɨ kɨ ɔjɨ dɔ nḛ nduwə goto. Lokɨ dəwe ka kɨn oy ngata nɨngə ndae to.
17 Um testamento só entra em vigor depois da morte do testador. Permanece sem efeito enquanto ele vive.
18 Be tɔ ə, kɨlə mɨndɨ kɨ kəte ka, lo kadɨ aw kɨ tɔgɨ ra kɨlə kəte goto no̰ məsɨ tɨ kɨ a̰y.
18 Por essa razão, nem mesmo o primeiro testamento foi inaugurado sem uma efusão de sangue.
19 Lokɨ *Mojɨ ɔr me ndu-kun je pətɨ təkɨ ndangɨ-n me makɨtɨbɨ je tɨ kɨ mi no̰ kosɨ *Isɨrayəl je tɨ pətɨ nɨngə, un məsɨ ngan mangɨ je kɨ məsɨ bal batɨ je kɨ pote-de kɨ man jine tɨ. Nɨngə un baji kagɨ madɨ kɨ ul njukɨ kɨ ətɨ majɨ ngay kɨ ɓari-e nə ijopɨ. Baji kagɨ ka kɨn e kɨ ɓɨr gɨne kɨ kɨbɨ kɨ rai kɨ bəl batɨ je adɨ sɔl lɔm lɔm ə kər njɨr njɨr tɔ. Nɨngə kagɨ ka kɨn ə, ɨlə me məsɨ tɨ ɓa sɨkə dɔ makɨtɨbɨ je tɨ kɨ ndangi ndu-kun je me tɨ nɨm taa dɔ kosɨ dɨje tɨ nɨm tɔ.
19 Moisés, ao concluir a proclamação de todos os mandamentos da lei, em presença de todo o povo reunido, tomou o sangue dos touros e dos cabritos imolados, bem como água, lã escarlate e hissopo, aspergiu com sangue não só o próprio livro, como também todo o povo,
20 Dɔkagɨlo sɨkə məsɨ tɨ, Mojɨ ə nə: «E kɨn e məsɨ kɨlə mɨndɨ kɨ Luwə un ndune dɔ tɨ adɨ səsi, kadɨ ɨtəli rɔsi go tɨ.»
20 dizendo: Este é o sangue da aliança que Deus contraiu convosco {Ex 24,8}.
21 Be tɔ ə, sɨkə-n məsɨ ka kɨn dɔ kəy kɨbɨ tɨ kɨ dɔ nḛ ra kɨlə je tɨ pətɨ kɨ me tɨ tɔ.
21 E da mesma maneira aspergiu o tabernáculo e todos os objetos do culto.
22 Təkɨ rɔjetɨ, kɨ go ndu-kun tɨ, nḛ je ngay a təli kɨ kay njay kɨ takul məsɨ par. Nɨngə kɨ kanjɨ məsɨ kɨ sɨkə, kɨyə̰ go majal je a goto tɔ.
22 Aliás, conforme a lei, o sangue é utilizado, para quase todas as purificações, e sem efusão de sangue não há perdão.
23 Nḛ je kɨ tɨti-naa kɨ nḛ je kɨ rɔjetɨ kɨ dɔra̰ tɨ pətɨ sɔbɨ kadɨ e kɨ təl-de kɨ kay njay tɨ kɨ rəbɨ kɨn. Nɨngə kɨ ɔjɨ dɔ nḛ je kɨ rɔjetɨ kɨ me dɔra̰ tɨ wa ka, gei nḛ kadɨ-kare məsɨ kɨ majɨ ɨtə məsɨ da je sa̰y.
23 Se os meros símbolos das realidades celestes exigiam uma tal purificação, necessário se tornava que as realidades mesmo fossem purificadas por sacrifícios ainda superiores.
24 Təkɨ rɔjetɨ, Kɨrɨsɨ ur me kəy kɨbɨ tɨ kɨ dɨje rai kɨ jide kɨ e ndɨl e kɨ rɔjetɨ kɨ me dɔra̰ tɨ kɨn al. Nə e aw me dɔra̰ tɨ, ɔjɨ rɔne ta kəm Luwə tɨ, ɨsɨ əl sie ta kɨ mbata ləje.
24 Eis por que Cristo entrou, não em santuário feito por mãos de homens, que fosse apenas figura do santuário verdadeiro, mas no próprio céu, para agora se apresentar intercessor nosso ante a face de Deus.
25 Jəju aw me dɔra̰ tɨ mba kadɨ adɨ rɔne kadɨ-kare tɨ Luwə nja ba̰y ba̰y al. Nə nje kɨjə nḛ məsɨ kadɨ-kare kɨ bo ur me kəy tɨ kɨ ay njay ɨtə made je ka kɨn kɨ ɓal je kare kare pətɨ, kɨ məsɨ da je.
25 E não entrou para se oferecer muitas vezes a si mesmo, como o pontífice que entrava todos os anos no santuário para oferecer sangue alheio.
26 Re e be al ə, Kɨrɨsɨ a ɨngə ko̰ nja ba̰y ba̰y lo kɨlə ngɨrə dɔra̰ kɨ dɔnangɨ tɨ nu. Nə təkɨ rɔjetɨ, Kɨrɨsɨ re nja kare ba dɔkagɨlo kɨ dɔbəy tɨ, mba kadɨ bɔr majal kɔ, kɨ takul darɔe kɨ un adɨ Luwə nḛ məsɨ tɨ.
26 Do contrário, lhe seria necessário padecer muitas vezes desde o princípio do mundo; quando é certo que apareceu uma só vez ao final dos tempos para destruição do pecado pelo sacrifício de si mesmo.
27 Nɨngə e kɨ kɨndə dɔ dana kəte, kadɨ dəw kɨ ra ra a oy nja kare par, nɨngə go koye tɨ, Luwə a gangɨ ta dɔe tɨ.
27 Como está determinado que os homens morram uma só vez, e logo em seguida vem o juízo,
28 Be tɔ ə, Kɨrɨsɨ adɨ rɔne nja kare ba par, mba kadɨ bɔr majal lə kosɨ dɨje. Nɨngə a ɔjɨ rɔne kɨ ko̰ joo ɓəy, nə ke ə, e kɨ mba bɔr majal al ngata, nə kɨ mba kadɨ ajɨ njé je kɨ ɨsɨ ngɨnəi ndɔ təl-e.
28 assim Cristo se ofereceu uma só vez para tomar sobre si os pecados da multidão, e aparecerá uma segunda vez, não porém em razão do pecado, mas para trazer a salvação àqueles que o esperam.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.