Lucas 15
Fanamaket Baibel (BJP) vs ARA
1 Nenge aunbiing, foron tom kep takiis turan foron tom tel sinang laulau, ri tikii ri taptapiek turim la isi ongen Iesu.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Isau le foron Farasi turan foron tom fafausum ini nagogon ri ka belbel orek aragii, “Kaltu igii i fatala bin turan foron tom tel sinang laulau ke ka ien turim tura ri.”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Ke Iesu ka fas ri ini orek fatoftof igii:
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Male tikas lo gam imel e nenge mar e sipsip kia ma neng lo ri ka rong, ke gam wol arafah?Ka tafe sipsip ae i rong tah|src="Luk 15.4-7 GS.tif" size="col" ref="15:4" Biil in la koseng isiu e sangful ini siu aiwa na falifu foes ma ik im isi neng ae i rong tah, papang na aunbiing ik tafe u?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Ke aunbiing in tafe u, in laes ma ik kusep pes u
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 una maleh. Namih, ik kam turim foron tala turan fanu ae fatat u ma ik fas ri aragii, ‘Gamen laes turang, wara le ia ka tafe ta u e sipsip kiak ae i rong tah.’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ia fas gam, in fasih sabin arae. Laes bae na kukulii in laumet kanaka aunbiing nenge tom tel sinang laulau i kiliis liu kia, na laes isi isiu e sangful ini siu e tom tortores ae biil ri dar ti sokiliis na liu kiri.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Ke, male nenge fifin imel e nenge sangful e siliwa kia ma ka farong neng, ke gam wol arafah? Biil in fasok ti lam, ik sa palgan fel kia ke ik im rokap isi, papang na aunbiing in tafe ta u tom?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Aunbiing in tafe u, ik kam turim foron tala turan fanu ae fatat u ma ik fas ri aragii, ‘Gamen laes turang, wara le ia ka tafe ta nenge siliwa kiak ae ia farong ta u.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Ia fas gam, imel sabin e matngan laes arae na fatpoton foron angelo ke God, aunbiing nenge tom tel sinang laulau i sokiliis liu kia.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Iesu ka tara sabin aragii, “Imel e nenge kaltu, ae iwu e kalalik tamat kia.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Fawu u e kalalik kia ka fas tama aragii, ‘Tata, ta u mang e foron tier ae le kiak tina foron minmaram.’ Pesu, temruh ka tem foron minmara lo ruh.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 “Fale biing nami sau, fawu u e kalalik ka kep foron tier ae kia ke ka la una nenge maleh tapak ma ka langre foron minsik kia na matngan liu ae biil i tortores.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Aunbiing ka farop tikii ta foron tier kia, nenge tara taul fitol ka tapiek na maleh ae, ma ka tipes bilbiling.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Pesu, ka la ma ka patep isi nenge kaltu tina falifu ae. Ke kaltu ae ka wuun ufu una falifu kia, isi fenfen boh.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 I ier isi ien sani sau ae i fen foron boh la ini, isau le biil tikas i fen u ini ti tier.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 “Aunbiing ka tapiek e rokap na wolwol sing i, ka tarah, ‘Foron tom foim tikii ke tata, ifuun e inen ari. Isau le iau, ia ka met aiak aga.
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Ian aptih ma iak fis usuf tata ke iak fas u aragii: Tata ia ka tel ta sinang laulau na mata God ke na matam sabin.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Biil mang ia tortores isi ok foteng iau le, ia kem kalalik. On tel iau sau arae nenge tom foim kiam.’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Ke ka aptih ma ka fis usuf tama.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 “Ke ke kalalik ka tara sing i aragii, ‘Tata, ia ka tel ta sinang laulau na mata God ke na matam sabin. Biil mang ia tortores isi ok foteng iau le, ia kem kalalik.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Isau le, tama ka fas foron fafauun kia aragii, ‘Sangar! Kep ti rokap na kaen uga ma gamek fakilkiliis u ini. Gamek luun ti ring na katngan lima ke gamek fakau su na iun keke.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Gam kep natun bulmakau ae i sut rokap uga ma gamek siimete u. Keren ien turim ma kerek laes.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Wara le keng kalalik igii, i met tah ma igii ka liu fis sabin. I rong tah ma igii ia ka tafe u sabin.’ Ke ri ka tipes laes turim.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Isau le kalalik famu kia tinawii biitom na mok. Aunbiing ka la fatat fel, ka ongen kinen seksek ke niguui.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Ke ka tawi pes nenge kalalik ma ka diik u aragii, ‘Sani i tara aragii?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 “Kalalik ae ka fas u aragii, ‘Tuamlik ka fis tah, ke tamam ka siimete natun bulmakau ae i sut rokap, wara le i somangat pes ke kalalik ae i fis ini liu rokap.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 “Aunbiing ka ongen u, ka kut e bala ma biil i ier isi kau. Pesu, temruh ka suuh ke ka famomo pes u isi in kau.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Isau le ka kiliis tama aragii, ‘Ongen u, ifuun e bet ia foim ta kiam arae nenge fafauun ma biil ia ongen ufu ta ti orek kiam, ke biil tom o ta ta ti fabiro meme usuf iau, isi iak laes turim turan foron talang.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Isau le aunbiing kem kalalik ae i langre ta foron minmaram lon foron tamfaes ka tapiek, o ka siimete natun bulmakau tom ae i sut rokap aia.’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 “Tama ka kiliis u aragii, ‘Keng kalalik, o kiis la turang na foron aunbiing tikii ke foron minmarang tikii kiam.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Isau le, i rokap le keren gesges ma kerek laes, wara le tuamlik i met tah ma igii ka liu fis sabin. I rong tah ma igii ia ka tafe u.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.