Marcos 4
Yennu Gbouŋ Mɔɔr (BIM) vs NAA
1 Ŋanne ki Yiisa yaan piin ki want niib Yennu maan, Galilii mɔkgbeŋir kpiŋ, ki nibur baar u boor. Waa la ki nigbanu na yabit na, ki u kɔɔ burgbetsiar ni, ki sik nyun ni, ŋaan ki niib na biar see gbingbann.
1 Jesus começou a ensinar outra vez à beira-mar. E uma numerosa multidão se reuniu em volta dele, de modo que entrou num barco, onde se assentou, afastando-se da praia. E todo o povo estava à beira-mar, na praia.
2 U din yiimm barjokite ki wantib barii bonchiann.
2 Assim, ensinava-lhes muitas coisas por parábolas e, durante o seu ensino, dizia:
3 U din yin a, “Jasɔɔ din doo u kpaab a wun saa bur tan.
3 — Escutem! Eis que o semeador saiu a semear.
4 Waa din buur na, ki bonboorii na yenn-nba yat baa sɔnjouk ni, ki nɔɔnii wei tɔkir.
4 E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho, e vieram as aves e a comeram.
5 Ki leer mun baa tanpuut paak, siaminba ki tant ki yabi. Tant nba ki yab na, ki li pia ki kpaat yiama,
5 Outra parte caiu em solo rochoso, onde a terra era pouca, e logo nasceu, visto não ser profunda a terra.
6 ŋaan yonnu nba tan faar yoo nba, ki li jɔɔk. Laa din ki fit sikin jiina na paak, li kur din kpoe.
6 Saindo, porém, o sol, a queimou; e, porque não tinha raiz, secou-se.
7 Ki leer mun baa kunkonii jiina ni, ki tan lakin pia ki kpaat nan kunkonii na, ŋaan ki kunkonii na ŋmabirir ki li ki fit nan.
7 Outra parte caiu entre os espinhos; e os espinhos cresceram e a sufocaram, e não deu fruto.
8 Ŋaan ki leer mun baa tinŋaŋ ni, ki pia, ki kpaat fanu, ki nan naanŋauŋ, ki yenn nba nan bin piintaa-taa, ki leer nba mun nan piinloob-loob, ki siab mun nan kobik kobik.”
8 Outra, enfim, caiu em boa terra e deu fruto; a semente brotou, cresceu e produziu a trinta, a sessenta e a cem por um.
9 Yiisa nba yin barjouk na ki gbenn yoo nba, ki u yet a “Wunba mɔk tuba ki saa gbat, wun gbiint.”
9 E Jesus acrescentou:
10 Li poorpoe ki nisiab nba din tuu be Yiisa peŋ, ŋamm nan u poorpoweiteeb piik nan banlee na baar u boor, yoo nba ki u be u kuukɔɔ na, ki tan boiɔ barjokit na paak.
10 Quando Jesus ficou só, os que estavam junto dele com os doze começaram a lhe fazer perguntas a respeito das parábolas.
11 Ki u yetib a “Yimm ŋarin, Yennu fiit woonin ni barii nba jiin u naan po na ki wanniwa, ŋaan binba ki be nani na ŋarin gbia bonsiar kura barjokit nie,
11 Jesus disse a eles:
12 a ‘Bin got ŋaan daa laat,
12 para que, vendo, vejam e não percebam; e, ouvindo, ouçam e não entendam; para que não venham a converter-se e sejam perdoados.
13 Ŋanne ki Yiisa boib a, “I ki bann barjouk na paaki-i? Nlee ki i ji saa mi bann barjoklia paaki?
13 Então Jesus lhes perguntou:
14 Tanburtɔɔ na tee nan wunba piak Yennu maan nae.
14 O semeador semeia a palavra.
15 Ki nisiab naan bonboorii nba baa sɔnjouk paak na; bi-i gbat Yennu maan yoo nba, ŋaan Sintaanii tuu baar ki nyinnir bi para nie yiama.
15 Estes são os da beira do caminho, onde a palavra é semeada: quando a ouvem, logo Satanás vem e tira a palavra semeada neles.
16 Nisiab mun naan bonboorii nba baa tanpuut paak nae; bi tuu gbat ki gaar maan maŋ nan parpeenne,
16 E estes são os semeados em solo rochoso, os quais, ouvindo a palavra, logo a recebem com alegria.
17 ŋaan maan maŋ ki fit siik baa jiina bi para ni fanu, li paak bi ki diar ki yukii; yoo nba ki niib dintib fara, koo mukisuk tan baarib maan maŋ paak, bi tuu lue yiama.
17 Mas eles não têm raiz em si mesmos, sendo de pouca duração. Quando chega a angústia ou a perseguição por causa da palavra, logo se escandalizam.
18 Ki nisiab mun bia naan bonboorii nba baa kunkonii jiina ni na. Bi-i gbat maan maŋ,
18 Os outros, os semeados entre os espinhos, são os que ouvem a palavra,
19 ŋaan tingbouŋ na daamii, nan mɔkint loomm, nan bonbooru booru lomm tuu kɔɔ nyakin maan maŋe ki li kan nami.
19 mas as preocupações deste mundo, a fascinação da riqueza e outras ambições aparecem e sufocam a palavra, e ela fica infrutífera.
20 Ŋaan nisiab ŋarin tee nan bonboorii nba tuu baa tinŋaŋ ni nae. Bi gbia maan maŋ ki gaan, ki li naan. Siab naan piintaa-taa, ki siab naan piinloob-loob, ki siab mun bia naan kobik kobik.”
20 Os que foram semeados em boa terra são aqueles que ouvem a palavra e a recebem, frutificando a trinta, a sessenta e a cem por um.
21 Ki u bia boib a, “Sɔɔ mi ki kɔɔ nan fitir ŋaak ni, ki chibin ŋmaŋ li paak, koo ki gurir gado lɔuŋ ni-i? Aaii. See ki u jiir ki tɔɔn bonsiar nba dɔkii paak.
21 Jesus também lhes disse:
22 Barii nba kur woo, see ki li tan woot nyii paanu, ki linba kur mun liik, see ki li likit.
22 Porque não há nada oculto, senão para ser manifesto; e nada escondido, senão para ser revelado.
23 Wunba mɔk tuba ki saa gbat, wun gbiint.”
23 Se alguém tem ouvidos para ouvir, ouça.
24 Ki u bia yetib a, “Gbiintir man yaa gbia linba na fanu. Yaa bikii biaŋinba ki teen, nnae ki Yennu saa bikin ki turi, ki lin gar nna.
24 Então lhes disse:
25 Wunba gbat ki gaar bonŋann, ŋɔɔe saa ŋamm gaar ki pukin, ŋaan wunba ki gbiintir, u saa kɔŋ waan nba ki u mɔk nawa.”
25 Pois ao que tem, mais será dado; e, ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
26 Ki Yiisa bia ŋamm yet a, “Yennu naan tee nan nirɔ nba tuu bur tan u kpaab ni,
26 Jesus disse ainda:
27 ki kɔɔ gɔɔn nyiɔk, ki tan fiir sanyiɔk ni, ki sɔɔ bonboorii na kura pia ki kpaata; ŋaan ki u ki mi laa tee biaŋinba ki pia kpaatiri.
27 Ele dorme e acorda, de noite e de dia, e a semente germina e cresce, sem que ele saiba como.
28 Tiŋ nae tuu te ki bonboorii maŋ pia ki kpaatir ki bia naan bin. Nyakire tuu nyi sinsinn, li poor po ki fouŋ n wei, ki ji teen bin.
28 A terra por si mesma frutifica: primeiro aparece a planta, depois, a espiga, e, por fim, o grão cheio na espiga.
29 Dii maŋ-i beer yoo nba, kpaarɔ na ji tuu piin li jaamue nan u dijaanjuk, kimaan jaanu yoo ji baare na.”
29 E, quando o fruto já está maduro, logo manda cortar com a foice, porque chegou a colheita.
30 Linba na poor po ki Yiisa boib a “Ti daa saa bikin Yennu naan nan lannpoe? Ti saa yin barjouk lanne ki lin yent niib nunii po?
30 Disse mais:
31 Li tee nan kanperik binn nba ki sɔɔ jii ki bur kpaab ni, ki li waar ki gar tingbouŋ na bonboorii kur,
31 Ele é como um grão de mostarda, que, quando semeado, é a menor de todas as sementes sobre a terra;
32 ki li tan pia ki kpaat ki ji yab bonchiann, ki mɔk yiingbeŋa; ki nɔɔnii ji tia tiat li yiinii na paak.”
32 mas, uma vez semeada, cresce e se torna maior do que todas as hortaliças; cria ramos tão grandes, que as aves do céu podem se aninhar à sua sombra.
33 Yiisa din yin barjokit bonchiann nan linba na na, ki nyint Yennu maan ki teen niib, baa saa fit bann biaŋinba.
33 E com muitas parábolas semelhantes Jesus lhes expunha a palavra, conforme podiam compreendê-la.
34 U din ki mi pak namm maan ki li ki tee barjokiti. Ŋaan u din tuu tan ŋamm wann u poorpoweiteeb barjokit maŋ kur paak, yoo nba ki bi tuu biar be bi kuukɔɔ na.
34 E sem parábolas não lhes falava; tudo, porém, explicava em particular aos seus próprios discípulos.
35 Li daar daajoouk ki Yiisa bet u poorpoweiteeb a, “Ŋaant man ki tin poot mɔkgbeŋir na pootir.”
35 Naquele dia, sendo já tarde, Jesus disse aos discípulos:
36 Li yooe ki bi nyik nibur na, ki kɔɔ waa kar burgbetir nba na ni; ki ŋamm nan ŋɔɔ lakin saan. Ŋaan burgbetlia bia din be leŋ.
36 E eles, despedindo a multidão, o levaram assim como estava, no barco; e outros barcos o seguiam.
37 Baa be burgbetir maŋ ni ki ki mi yiitian, ŋamm tan sɔɔ wonpaaruk fikite, ki nyunpana piin liat ki kɔɔ burgbetir maŋ ni, ki li tan yaa lin gbee.
37 Ora, levantou-se grande temporal de vento, e as ondas se arremessavam contra o barco, de modo que o mesmo já estava se enchendo de água.
38 Li yoo Yiisa din dɔɔ burgbetir maŋ poor po ki kpaak yukpakitir ki gɔɔnt. Ŋanne ki u poorpoweiteeb fiinɔ ki yaa, “Chanbaa, taa yaa ti kpo na, a baka kaa ti po-o?”
38 E Jesus estava na popa, dormindo sobre o travesseiro. Os discípulos o acordaram e lhe disseram: — Mestre, o senhor não se importa que pereçamos?
39 Ki u fiir set ki tian wonpaaruk na paak, ki bia bet nyunpana na mun a “Dɔɔt soon nna.” Ki wonpaaruk maŋ nyik, ki nyun na mun ji dɔɔ ki muu dik dik.
39 E ele, despertando, repreendeu o vento e disse ao mar: O vento se aquietou, e tudo ficou bem calmo.
40 Ŋanne ki u boi u poorpoweiteeb maŋ a “Bee ki i tiin jaŋmaanii? I daa ki teen Yennu yada-a?”
40 Então Jesus lhes perguntou:
41 Ki jaŋmaanii soorib bonchiann, ki bi boi bi leeb a “Niboor bee na? Wouŋ nan nyunpana gbaa saak u mɔbe.”
41 E eles, possuídos de grande temor, diziam uns aos outros: — Quem é este que até o vento e o mar lhe obedecem?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.