Atos 27
Yennu Gbouŋ Mɔɔr (BIM) vs ARIB
1 Baa ji din tan lor a bin jii Pɔɔl ki saan nanɔ Rom, Itali tiŋ ni na, ki bi jii ŋɔɔ nan dansarkɔɔleeb, ki tur Rom lanjimanba saakɔɔ nna, ki u sann tee Julius, ki u be lanjimanba paabu nba ki bi yi Kpanbara Yudaanɔ Paabu na ni, ki u jii lanjimanba na,
1 E, como se determinou que navegássemos para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da corte augusta.
2 ki ti kur kɔɔ ŋaruŋ nba nyii Adramitium, kimaan ŋaruŋ maŋ poŋ teen siir nan wun nyi Siisarea ki saan Asia yent ni doi nba kpia mɔkgbeŋir na; ki Masedonia nirɔ Aristakus, wunba nyii Tesalonika na, chianit.
2 E, embarcando em um navio de Adramítio, que estava prestes a navegar em demanda dos portos pela costa da Ásia, fizemo-nos ao mar, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ki li tan yent sanyiɔk ni, ki ti baar Sidonn. Ki lanjimanba saakɔɔ Julius dia Pɔɔl fanu, ki chabɔ a wun saan Yiisaweira nba be leŋ na peŋ, ki bin turɔ u bonloŋa.
3 No dia seguinte chegamos a Sidom, e Júlio, tratando Paulo com bondade, permitiu-lhe ir ver os amigos e receber deles os cuidados necessários.
4 Ki ti tan nyii leŋ ki yaat saa, ki wouŋ fukit ki da tookit, ki ti pek kpian Saiprus tiŋ ki saa, ki tiŋ maŋ tia wouŋ na ki turit.
4 Partindo dali, fomos navegando a sotavento de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Taa puur mɔkgbeŋir na paak yoo nba, ki ti per Silisia nan Pamfilia tinii ki ji baar Maira doo, Lisia yent ni.
5 Tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Leŋe ki lanjimanba saakɔɔ na la ŋaruŋ nba nyii Aleksandria ki saa Itali tiŋ ni. Ki u te ki ti lɔɔr ŋaruŋ maŋ,
6 Ali o centurião achou um navio de Alexandria que navegava para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 ki saa soon-soon nna, ki li tan gbatit. Ti din jii daa saamewa, ki tan baar Kinidus doo boor, Kret tiŋ ni. Ki wouŋ na bia lek ki nyik tin saan taa saa siaminba po na. Li paak, ti din bɔkin ki gar Kret tiŋ maŋ poe. Li poe ki wouŋ din ki paari, ki ti tan kpian Salmone, Kret tiŋ ni, ki gar.
7 Navegando vagarosamente por muitos dias, e havendo chegado com dificuldade defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos a sotavento de Creta, à altura de Salmone;
8 Taa din saa na, li din paar bonchiann nan taa tan baar Kret doo nba yi Sinsetbonŋann na. Leŋ ki fɔk nan Lasea doo, Kret tiŋ ni.
8 e, costeando-a com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laséia.
9 Taa yukir bonchiann na, Juu teeb mɔloru dagbeŋir ji din gara, ki yoo nba ki ninbɔŋ tuu baar mɔkgbeŋir paak na tan baar; li paak ki Pɔɔl kpaanib a,
9 Havendo decorrido muito tempo e tendo-se tornado perigosa a navegação, porque já havia passado o jejum, Paulo os advertia,
10 “N yɔɔsnba, n mi nan ti sɔnu na ni, ninbɔŋ saa baarit bonchiann, li ki tee tiat nba be ŋaruŋ na ni, koo ŋaruŋ na kuukɔɔ paak kaa, ŋaan ti mɔŋ manfoa gbaa sii be daŋ ni.”
10 dizendo-lhes: Senhores, vejo que a viagem vai ser com avaria e muita perda não só para a carga e o navio, mas também para as nossas vidas.
11 Ŋaan lanjimanba saakɔɔ na baka din taan kaa linba ki Pɔɔl pak na po, u din fiin ŋaruŋ na saakɔɔ nan li daanɔ na poe.
11 Mas o centurião dava mais crédito ao piloto e ao dono do navio do que às coisas que Paulo dizia.
12 Ŋaan ŋaruŋ maŋ nba din see siaminba na din ki ŋan nan tin set leŋ sakoouko, li paak, bi bonchiann ji din yaa bin ŋaan ki bin fiir leŋ ki saan, a li pasiar bi saa baar Fiiniks-a. Leŋ din tee Kret tiŋ dooe, ki ŋaruŋ sinsetboor be ki took yonbaa po, ki bi loon bii be leŋ sakoouk.
12 E não sendo o porto muito próprio para invernar, os mais deles foram de parecer que daí se fizessem ao mar para ver se de algum modo podiam chegar a Fênice, um porto de Creta que olha para o nordeste e para o sueste, para ali invernar.
13 Li yoo na ki bi la wouŋ da niigaŋ po soon-soon nna, ki bi ji dukin a li tee wounŋauŋ nba saa te ki bin fit nyann baa dukii biaŋinbae, ki bi ji fiir ki dat kutkpiatir nba so ŋaruŋ ki sent na, ki kɔɔn ŋaruŋ maŋ ni, ki yaan jak bi sɔnu ki saa, ki bɔɔk Kret mɔk-kpiŋ.
13 Soprando brandamente o vento sul, e supondo eles terem alcançado o que desejavam, levantaram ferro e iam costeando Creta bem de perto.
14 Li ki yukiri ki wonpaaruk nba nyi yonput po na fikit tiŋ na ni, ki da siik mɔkgbeŋir na ni,
14 Mas não muito depois desencadeou-se do lado da ilha um tufão de vento chamado euro-aquilão;
15 ki tan baar wurrr ŋaruŋ na paak ki tutir, ki li ji paar bonchiann nan nirɔ n fit kan ŋaruŋ maŋ ki took wouŋ na; ki ti tat nyik wouŋ na tooku, ki wouŋ na ji tut ŋaruŋ maŋ ki saa nann,
15 e, sendo arrebatado o navio e não podendo navegar contra o vento, cedemos à sua força e nos deixávamos levar.
16 ki li jiit, ki ti saa baar ki gar tinbik nba ki bi yi Kɔda na boor. Taa gaar yoo nba ki tinbik maŋ gɔɔr wouŋ na ki u barik, ki ti gbaa gɔɔr burgbetir nba tuuk ŋaruŋ paak na,
16 Correndo a sota-vento de uma pequena ilha chamada Clauda, somente a custo pudemos segurar o batel,
17 ki bi ji dat burgbetir na ki kɔɔn ŋaruŋ na ni, ki bia lor ŋaruŋ na ŋmiit kenkema ki lint. Bi din tiin jaŋmaanii, ki mi a bi tan saa kpet kpian Libia tiŋ, siaminba ki nyun ki sumii, ki li tee ninbɔŋ boor na. Ŋanne ki bi sikin ŋaruŋ chinchenn na ki ji nyik ki wouŋ na yaan jiib ki saa.
17 o qual recolheram, usando então os meios disponíveis para cingir o navio; e, temendo que fossem lançados na Sirte, arriaram os aparelhos e se deixavam levar.
18 Wonpaaruk nba din mantik da na, ki li yent sanyiɔk ni, ki bi piin ki nyint jika ŋaruŋ maŋ ni,
18 Como fôssemos violentamente açoitados pela tempestade, no dia seguinte começaram a alijar a carga ao mar.
19 ki li sanyafannuk, ki bi jii bi mɔŋ nii ki nyinn ŋaruŋ maŋ bona, ki lu mɔkgbeŋir na ni.
19 E ao terceiro dia, com as próprias mãos lançaram os aparelhos do navio.
20 Li din jii daa bonchiann ki sanpagbant dɔkin sanpaapo, ki ti ki fit la yonnu koo ŋmaabira, ki wouŋ na lek bia da nan paŋ. Ki ti ji ki mɔk dindann nan ti saa tinni.
20 Não aparecendo por muitos dia nem sol nem estrelas, e sendo nós ainda batidos por grande tempestade, fugiu-nos afinal toda a esperança de sermos salvos.
21 Li din yukir bonchiann ki bi ki dii, ki Pɔɔl tan fiir set ki yet a, “N yɔɔsnba, i-i daaŋi bonni sak n mɔb, ki ki nyii Krete tiŋ ni, li bo sii ŋan. I bo tan kii laat ninbɔŋ ki di fara na booru.
21 Havendo eles estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Senhores, devíeis ter-me ouvido e não ter partido de Creta, para evitar esta avaria e perda.
22 Ŋaan mɔtana, ii sak n mɔb kii mɔk parcheenn man. I sɔɔ nan yenɔkɔɔwa kan kpo; ŋaruŋ na kɔɔe saa biir.
22 E agora vos exorto a que tenhais bom ânimo, pois não se perderá vida alguma entre vós, mas somente o navio.
23 Kimaan Yennu nba ki n tee u yɔɔ ki jiantirɔ na, u malaka won baar n boor nyiɔk,
23 Porque esta noite me apareceu um anjo do Deus de quem eu sou e a quem sirvo,
24 ki tan betin a ‘Pɔɔl, daa tiin jaŋmaanii. See ki bi tan jiia ki saan nana Kpanbar Siisa boor. A paake ki Yennu yaa wun tinn niib kur nba be nana ŋaruŋ na ni.’
24 dizendo: Não temas, Paulo, importa que compareças perante César, e eis que Deus te deu todos os que navegam contigo.
25 “Li paak, n yɔɔsnba, ii mɔk parcheenn man, kimaan n teen Yennu yada nan li kpan sii tee nan waa betin nae.
25 Portanto, senhores, tende bom ânimo; pois creio em Deus que há de suceder assim como me foi dito.
26 Wouŋ na lek saa tutit nan paŋ, ki daamiit, ki te ki tin baar tinsiak nba ki nyun lintira.”
26 Contudo é necessário irmos dar em alguma ilha.
27 Laa din tan teen nyɔtunmuna piik nan ŋanna ki wouŋ na lek da, ki saa nant mɔkgbeŋir nba ki bi yir Adria na paak, ki tansuunii ki ŋaruŋ kanna na ji mi a ti per tiŋe.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós ainda impelidos pela tempestade no mar de Ádria, pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros a proximidade de terra;
28 Ŋanne ki bi jii bonbikinkar, a bin bikin ki laan li sumii amii li ki sumii, ki bikin ki sɔɔ li sumii baar taapauŋ kobik nan piinleewa. Ki li yann waaminna, ki bi yaan bikin, ki sɔɔ li sumiiu ji tee taapauŋ piinyiae.
28 e lançando a sonda, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, e tornando a lançar a sonda, acharam quinze braças.
29 Ki jaŋmaanii kɔɔb, kimaan bi dukii a bi ŋaruŋ na tan saa kpet do tana paak. Li paak ki bi ji jii kutkpiata ŋanna nba so ŋaruŋ ki sent na, ki lu nyun ni, ki gaan ŋaruŋ maŋ poorpo, ŋaan lek ji mei Yennu a lin yent sanyiɔk.
29 Ora, temendo irmos dar em rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, e esperaram ansiosos que amanhecesse.
30 Ŋanne ki ŋaruŋ kanna na ji loon bin bot ŋaan nyik ŋaruŋ na, ki sikint burgbetir na nyun paak, ŋaan ji tee ser ki li tee nan bi yaa bin sikin kutkpiata ŋaruŋ maŋ tɔɔnn poe na.
30 Procurando, entrementes, os marinheiros fugir do navio, e tendo arriado o batel ao mar sob pretexto de irem lançar âncoras pela proa,
31 Ŋaan ki Pɔɔl yet lanjimanba nan bi saakɔɔ na a, “Ŋaruŋ kanna na-i kaa ŋaruŋ na ni, i sɔɔ kan tinni.”
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ŋanne ki lanjimanba na pot pot ŋmiit nba ki bi lor burgbetir maŋ, ki te ki li baa nyun ni.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Tɔn, ki li yaan tan per yentu, ki Pɔɔl bet bi kura a bin di jeet, ki yet a, “Dinna li pukii daa piik nan ŋannae na ki i mɔk jaŋmaanii ki ki dii siari.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis em jejum, não havendo provado coisa alguma.
34 Li paak, n barimie ki i lek di jeet, kimaan li tee linba saa te ki i ŋamm la paŋe. I sɔɔ kan la daŋi.”
34 Rogo-vos, portanto, que comais alguma coisa, porque disso depende a vossa segurança; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Pɔɔl nba pak nna, ki u jii boroboro, ki tur Yennu niipoouk bi numm ni, ki ŋmit dii.
35 E, havendo dito isto, tomou o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo-o começou a comer.
36 Ŋanne ki bi para ji chee, ki bi kura jak jeet na ki di.
36 Então todos cobraram ânimo e se puseram também a comer.
37 Ti kur kann din tee kobiinlee nan piinlore nan banloobo.
37 Éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Sɔɔ kur nba dii jeet na ki jaŋ yoo nba, ki bi jii boroboro dii nba tenn ŋaruŋ maŋ ni na ki lu mɔkgbeŋir na ni, a ŋaruŋ na n fukit.
38 Depois de saciados com a comida, começaram a aliviar o navio, alijando o trigo no mar.
39 Laa tan yent sanyiɔk, ki ŋaruŋ kanna na la tiŋ na ki ki banni, ŋaan la lɔtuk nna mɔkgbeŋir na kpiŋ, ki li mɔk gbingbanŋann, ki bi bikin a li-i saa fit, bin te ki ŋaruŋ na n saan kɔɔ leŋ ki fer tant ni.
39 Quando amanheceu, não reconheciam a terra; divisavam, porém, uma enseada com uma praia, e consultavam se poderiam nela encalhar o navio.
40 Ŋanne ki bi ji pot ŋmiit na, ki kutkpiata maŋ baa nyun ni, ŋaan bia lot ŋmiit nba lor daat nba ki bi dia kan ŋaruŋ na, ki ji fit donn chinchenn ŋaruŋ na numm po, a wouŋu da kii saa namm. Ŋanne ki bi tan per gbingbann,
40 Soltando as âncoras, deixaram-nas no mar, largando ao mesmo tempo as amarras do leme; e, içando ao vento a vela da proa, dirigiram-se para a praia.
41 ki ŋaruŋ na tɔɔnn po fer tiŋ ni. Li tɔɔnn po nba fer tiŋ ni biaŋinba na, ki ŋaruŋ na gbar saanu, ki nyunpana ji lia li poorpo nan paŋ ki li yakit yakit.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam o navio; e a proa, encravando-se, ficou imóvel, mas a popa se desfazia com a força das ondas.
42 Tɔn, ki lanjimanba na ji loon bin kpi dansarkɔɔra na kur, a nna-i kaa, li pasiar bin duk poot ki chiar bot.
42 Então o parecer dos soldados era que matassem os presos para que nenhum deles fugisse, escapando a nado.
43 Ŋaan ki lanjimanba maŋ saakɔɔ na ŋarin loon ki wun tinn Pɔɔl. Li paak, ki u tiab a bi daa kpibi, ŋaan tur mɔb a binba kur mi nyunduku, bin yukir baa nyun na ni sinsinn ki duk poot.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, estorvou-lhes este intento; e mandou que os que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra;
44 Ŋaan binba biar ki ki mi duku na n mun soor ŋaruŋ daat koo ŋarin-yaka ki wɔb ki duk poot. Ti kura ji din teen nnae ki tinn.
44 e que os demais se salvassem, uns em tábuas e outros em quaisquer destroços do navio. Assim chegaram todos à terra salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.