Atos 27
Anotogi Ngago Wik Yisu Kilisiyegi Langaira (BIG) vs NTLH
1 Togo teng puwiligu teni sikmakke ngalengale panga ngabelak Itali meibekke kangkira kozak kelawekke puwiligu Paulu kiling yombanu wigira nawili Rom Ami ngai wale narikki ngaibekki yeikta Yuliyasi meibekyegi iza mana. Ngai wale purikki yeikta Sisagi ngaimek meimek.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Teni mabuwili sik yereng Aramitiya meiraga wiriya namakke tameneng meiya. Sik pumak Asiya ngabelakpekki wizambekke kerelege yerengyengki kangweki mizi. Yombu sikmakke tameneng meiya naktau ngabelak Maseroniya meibekke yereng Tesalonika meiragabek logo yeikta Arisaka meibek.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Teni sikmakke ngalengale kanda wokpokko kusage iwek kola logo wangane pura sikmak Sairong yerengke wila wiya. Ami ngaibek Yuliyasigu Pauluyegi wazono miza logo pigi kewengkewiliyegi pakeli kuni pani kelemiya logo puwiliyaga watabi ni keya mizi kangkiyeng weiweki.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Teni pulaga sikmakki ngalengale kambela logo weik kebarekpokko sikmak ula yo keya to kelemi legi teni ilibu Saipira meileige kerelemek neing kolamowei kambela.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Pulaga teni panga kai wizambekke libulibu kuna logo ngabelak Silisiya keya Pambiliya meiyaugi yarek wala uwei kuna logo ngabelak Lisiya meibekke yereng Maira meirage wila wiya.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Yereng purage pulogo ami wigirawiliyegi ngaibokko sik panga Alesendere yerengka namak panga Itali ngabelakpekke kangweki mizirikki pakela logo pugu teniyegi pumakke tameneng mei, yeiya.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Teni pulaga sikmakki ngalengale kambela logo wok nayeng kaibekke yelakkelek kambela purik kebarekpek kozang uli kopong yawe yemane panu mizi kayimeige yereng Nainda meirage lewagela. Pulogo kebarekpokko teni waliya logo kang pumok neing pangazuwaga kunagi langai ono. Tegi teni pongo ilibu Kiriti meileige kerelemek neing kolamowei Salemoni lemengke saweliwei kambela.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Teni kaibekki kerelemek neing mereke kuna kapura kebarekpek kozang uli legi yawe yemane panu mizi kayimeige kabelak yeikta Wazono Wila Wiyirik meirikke lewagela, kabelak purik yereng Lasiya meiraga koweige ono.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Keya pulogo teni kebarekpek yeikweki yuke koya kapura kebarekpek ngoluk uli logo yuke koyimowei Yudawiligi wok Anotogo kaile puwiligiyeng tumulibokki kumula koya weik puwiligu ngeragi nani mizi pura weik yeik sa. Keya kaibek kaile panu kopong teng sikyeng kangkira weik yeik.
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 Tegi Paulugu puwiliyegi ngago ngai pera pelik yeiya, Yombanuwili, nogo kumulirik teni pelaga kangkirik kaile panugi logo sikmak keya watabi sikmakko wara piyendau kaile mizagi keya teni yongkambanuwiliyaga nawilirau kaiyaga nagi. Pilik legi teni pelege yoluweki, yeiya.
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Kapura ami wigirawiliyegi ngaibek ngago Paulugu kai puragi kiriwei mizi ono, segeya pi yombu sikmakki ngaibek keya mangobokko kai puragi kiriwei miza.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Purik kabelak purik teng kabeneng keya kebarek yemanebek uli puraga koyagi langai onorik, legi yombanuwiliyaga kolokngagonowili panga wizambekke ngalengale kangweki kela logo puwiligu kumularik puwili ilibu Kiritileige yereng Piniki meiragi lewagela purik pulogo teng kabeneng keya kebarek yemanebek uli pura yolu purik pangka miza. Piniki pulumeng sikyeng kanda wila wiyi lemeng logo kebarekpekka kungke lemeng.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Pulaga kebarek songono yezingei nak pongo moleiga uli logo yombanuwiligu kumularik puwili kazing yaka puwiligu kangkiweki mizimok neing kangki miza. Tegi puwili ngayeng sikmak kebangkeliweki yenge kaibekke wezamelarik ulumiya logo Kiriti ilibuleigi kerelemek neing mereke kolamowei kambela.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Kapura pungezige mabulogo kebarek kozang yemane panubek yeikta Kebarek Paka Yongoleiga Ulibek meibek paka ilibuleigi ngabelakka uli yo.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Kebarekpokko sikmak ula logo sikmak pangka kebarekpekke kunagi langai ono. Tegi teni yaka pangkagi nobiyeng miza purik wizamiya logo sikmak ngezemak kebarekpokko wageliwei kai kambela.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Pulaga teni ilibu koru yeikta Kota meileigi pongo moleigi kerelemek neing kunawekke kebarekpek songono uli. Pulogo teni sikmakki sik songono panumak paka sikmakke ngalege ulumiya wiyiweki mizageya koya.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Puwili pumak sikmakki ngalege ulumiya wiyawekke waliya logo sik yemanemak liyora nelegi yombuwiligu sikmak ngezemak wiyengko kozang panu wigira. Puwili kulili panu purik panga ngabelak Libiyabekki mereke pulogo kanda sikmak kingyengke sawela nelegi puwili selamak wila mela logo kebarekpokko teni wageliwei kai kambelibene.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Kobo keya kebarek unatubayau lewageya purikku sik tonugumak kozang uli, legi wangane pura puwili waleraga watabi sikmakko warayeng weik sikmakka panga kaibekki wezameli.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Pilik miza logo wangane pura puwili watabi sikmakki ngai kangyeng mele ngezewiligiyengko kaibekki wezameli.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Teni pilik kunarik wok kolokngagonoyengke tonugurau yokmek keya pelewewili pakela ono wizigeya teni talegi kang miza. Keya kebarekpek yemane panu ulageya wilibek, legi teni ibengki mamiza.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Togo yombanuwili wok kolokngagono nayeng ngeragi nani miza logo Paulu puwiligi wirege luweza logo pelik yeiya, Yombanuwili, ini nogo Kiriti ilibulei wiyagi ono kaiya puragi kerewiya kesak teni yawe yemane kaile perarau yolok ono, ma watabi mabiyeng suwei mizi kak ono.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Kapura kerewiyi, ini kozang koyizo. Teni pewili nakki wik yolugirik yeikki ono, sikmak keke yeikki.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Purik yaka kusage Anoto nogobek keya ne piyegi yawe mizibokki angela nakko neyegi kanda
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 pelik neiya, Paulu, kulili mizi nagani. Ni ibengki ono, ni Romwiligi King Ngaibek Sisagi wirege luwezagi logo pugu ngagozak nigi puragi kerewiyiweki. Keya Anotogo niyegi wazono pugura waligeleniyagi logo ni kiling weik sikmakke ngalengale kayima puwili wik yolugi, mena neiya.
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Tegi ini mabuwili kozang koyizo. Purik nogo Anotoyegi ngizi panu kumuli purik kalike mizagi piyeng pugu neyegi kozak neiya mabilik mizagi.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Kapura teni kiling sikmak panga kai wizambekke libuge ilibu naleigi kerelege wezayagi, yeiya.
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Wok meleyau keya pongo ingenazikka mangobektau ono piyengke kusage kai Ariya meibekke kebarekpokko teni ngoluk iza orowei kai kuna. Kusa libuge sikmak oroweiwiligu teni weik ngabelak muneng nangezige mereke lewagelaweki mizi nobiyeng miza.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Tegi puwili kaibekki kulakkarik talik miziweki wi nakka watabi songono kuneng nayeng tariya logo kaibekke wezamela logo pakela kapura kaibekki kulakkarik yokolong panu. Pulaga ngalengale kambela logo tek nangezi kuna logo puwiligu mabilik miza logo weik kaibekki kulakkarik songono.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Togo puwili kulili purik sik tonugumak king yemaneyengko ula nelegi, puwili ngayeng sikmak kebangkela wiziyagi piyeng mangobektau ono sikmakki yeke kukka ngane miza logo yenge kaibekke wezamela logo anoto puwili ngezewiligiwiliyegi nguk namizi wangkotibene waberek mizageya koya.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Pulaga sikmak orowei nawili sikmakka kazigi nobiyeng miza logo puwili sik songonomak kaibekke yungke werege sa kelemiya logo puwili ngaigu ngayeng sikmak kebangkela wiziyagi piyeng yeke sikmakki orozarikka ngane miza logo yenge kaibekke wezameliweki mizagi nobiyeng kelemiya.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Kapura Paulugu puwiligu mizi piyengki iwaka legi pugu wagela amiwili keya puwiligi ngaibekyegi pelik yeiya, Tamizeige sikmak orowei pewili sikmakke ngalege yolu ono purik inirau wik yolugi ono, yeiya.
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Pilik kai legi wagela amiwiligu sik songonomakki wi ngane mizayeng ngela mela logo sik songonomak yeik kambela.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Wokpok wangkotiweki mizageya keya Paulugu kozang pelik kelegele yeiya, Ini mabuwili ngeragi nayeng nagirikki kai. Ini wok meleyau keya pongo ingenazikka mangobektau ono piyeng wilek ngelek kumula logo yeik yolu logo wok piyeng ini ngeragi nayeng nani.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Tegi nogo iniyegi wameik panu yei, ini kozanda weiya logo wik yoluweki ngeragi nayeng nagirikki kai, purik ini yombanuwiliyaga nak ibengki ono, keya kebi nganelek kebi inuguyengka naktau walagi ono, yeiya.
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Pulaga Paulu perek nayeng weiya logo puwiligi wirege Anotoyegi wazono meiya logo sikila logo weik na.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Togo puwili mabuwili kozang sa logo ngeragi na.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Teni yombanu sikmakke ngalege pulogo mabuwili sangkelarik 276.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Keya pumok mamok ngeragi na logo pangka wizigeya, waleleige sikmak lalang sibene puwili pandi wit wire kikyeng panga kaibekke wezamela.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Yokpek lewagela logo sikmak oroweiwiligurau ngabelakpek pakela kapura kerelege lemengki iwaka ono. Kapura puwiligu kele kai taneng kaingimbek kiling nak pakela logo pulogo sikmak kuniweki kozak kela, tamizeige pangka purik puwili sikmak panga kaingimbekke pulogo orowei kunagi, kela.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Togo puwili ngayeng yaka sikmakka ngane miza piyeng yenge kaibekke mabulogo ngela wiya. Keya puwili wi yaka sikmakki orowei kai kangyengke kozang tiyayendau wila mela.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Kapura sikmak kaibekke rip lewagelarikki ngalengale menewei kuna logo sikmakki yeke orozarikke narik kozang uluwakiya. Keya kaibekki ngalengale tagoneige kebarek unatubabek kaibekke uli yongomo miza logo purikku sikmakki yeke kukke narik nalege sugusugu miza mela.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Togo wigirawili panga kerelege kuna logo kazi kang nelegi wagela amiwiligu kazing puwiligu wigirawili yelagi namekke kozak kela.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Kapura ami wigirawiliyegi ngaibokko Pauluyegi sawela logo pi wik wezamiweki keli legi pugu puwili waliya wazaya. Segeya pugu yombanu wizambekke kaigesa iwaka puwiliyegi sikmakka tabotera panga kaibekke wala logo panga kerelege kambelibene yeiya.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Keya nawili kalika kiriwei wezayela yengelei waleyengka kebangkeliwei keya sikmakka liya wale nayengka kebangkeliwei miza.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.