Atos 16

Na Rorongo Ke Toke Eigna a Jisas Krais (BGT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Pol ma Sailas koro kidi vano i Debe gi oro vano i Listra. Sina mane ke vaututuni, na ahagna a Timoti, ke mono ngengeni. A idogna imanea na tinoni Jiu ke vaututuni, kari a tamagna na tinoni ke boi Jiu.
1 Chegou a Derbe e depois a Listra. Havia ali um discípulo, chamado Timóteo, filho de uma judia cristã, mas de pai grego,
2 Ma na komi tinoni kena vaututuni i Listra mi Ikonium kena ghaghana bohea a Timoti mena titionoa na komi fata ke toke eigna imanea.
2 que gozava de ótima reputação junto dos irmãos de Listra e de Icônio.
3 Pol ke magnahaghinia a Timoti keda taveti duadia kori rodia na taetaveti. Gi ena taveti au a Pol ke sogivaughithatha imanea. Na komi tinoni Jiu kori provins iangeni kena adoa a Timoti ke boi sogivaughithatha eigna a tamagna ke boi na mane Jiu. Gi keda boi sogivaughithatha a Timoti, na komi tinoni Jiu kedana boi ghaghana bohea imanea.
3 Paulo quis que ele fosse em sua companhia. Ao tomá-lo consigo, circuncidou-o, por causa dos judeus daqueles lugares, pois todos sabiam que o seu pai era grego.
4 Kori vido kena taveti tadia na komi meleha, imarea kena titionoa na ghaghanadia mara na vetula mi mara kena baubatu kori kiloau i Jerusalem eidia na komi vetula kedana leghura na komi tinoni.
4 Nas cidades pelas quais passavam, ensinavam que observassem as decisões que haviam sido tomadas pelos apóstolos e anciãos em Jerusalém.
5 Nidia na vaututuni na komi tinoni kiloau ke heta vano mua, me leuleghu dani kekeha tinoni kena vaututuni mena haghe kori kiloau.
5 Assim as igrejas eram confirmadas na fé, e cresciam em número dia a dia.
6 Pol, Sailas ma Timoti kena magnahaghinia kedana titionoa na Rorongo ke Toke kori provins i Esia, keana na Tarunga ke Tabu ke boi lubatira kori maghavu iangeni. Mena taveti thovohaliu vano tadia e rua na provins i Frijia mi Galesia.
6 Atravessando em seguida a Frígia e a província da Galácia, foram impedidos pelo Espírito Santo de anunciar a palavra de Deus na {província da} Ásia.
7 Kori vido kena mai gharania na provins i Misia, imarea kena magnahaghinia kedana vano kori provins i Bitinia, kari na Tarunga ke Tabu ke boi lubatira.
7 Ao chegarem aos confins da Mísia, tencionavam seguir para a Bitínia, mas o Espírito de Jesus não o permitiu.
8 Na vunegna iangeni, imarea kena taveti thovohaliua na provins i Misia mena ghieghilei jufu vano kori meleha i Troas. Ingengeni imarea kena padau inau a Luk.
8 Depois de haverem atravessado rapidamente a Mísia, desceram a Trôade.
9 Kori bongi a Pol ke mamaturungita me reghia sina manegna na provinis i Masedonia ke sokara me kae huhurua vaghagna iaani, “O mai hathavu i Masedonia mo hatheghami!”
9 De noite, Paulo teve uma visão: um macedônio, em pé, diante dele, lhe rogava: Passa à Macedônia, e vem em nosso auxílio!
10 Leghugna a Pol ke reghia na hava ke tate vania, ighami kiti kaikaliti saisami bali vano i Masedonia. Eigna ighami kiti adoa a God ke magnahaghinighami kitida titionoa na Rorongo ke Toke tadia na komi tinoni ingengeni.
10 Assim que teve essa visão, procuramos partir para a Macedônia, certos de que Deus nos chamava a pregar-lhes o Evangelho.
11 Ighami kiti hahaghe kori vaka i Troas miti hathavu vano kori moumolu i Samotres. Sina dani leghugna iangeni ighami kiti torongaghi i Niapolis.
11 Embarcados em Trôade, fomos diretamente à Samotrácia e no outro dia a Neápolis;
12 Gi iti au kori vaka miti taveti thonga vano kori meleha i Filipai. Filipai sina meleha ke nagho kori provins i Masedonia. Mara Rom kena turughua mena vunaghi pungusia na meleha iangeni. Ighami kiti mono ngengeni rua tolu dani.
12 e dali a Filipos, que é a cidade principal daquele distrito da Macedônia, uma colônia {romana}. Nesta cidade nos detivemos por alguns dias.
13 Kori Sabat ighami kiti taveti au kosigna na meleha miti vano tagna sina bea. Ighami kiti toatogha kitida pada ngengeni nidia na vido bali tarai na komi tinoni Jiu. Kekeha vaivine puhi kena hathatano ngengeni mi ghami kiti nohe miti turughu titiono itadia.
13 No sábado, saímos fora da porta para junto do rio, onde pensávamos haver lugar de oração. Aí nos assentamos e falávamos às mulheres que se haviam reunido.
14 Sikei itadia kena rorongo itamami, na ahagna a Lidia. Iia sina vaivinegna i Taiatira ke boi Jiu kari e ghaghana bohea a God. Nigna na agutu na bali salemuagna na pohe ke mela ke vahotha puala. Kori vido iia ke vaovarongo tagna Pol, a God ke hangavia na ghaghanagna eigna keda thaothadoghagna me vaututunia na rorongogna a Jisas a Pol ke velera.
14 Uma mulher, chamada Lídia, da cidade dos tiatirenos, vendedora de púrpura, temente a Deus, nos escutava. O Senhor abriu-lhe o coração, para atender às coisas que Paulo dizia.
15 Iia ma arahai kena mono kori vathegna kena siuvitabu. Gi a Lidia ke kae huhurughami vaghagna iaani, “Na vunegna koti adoa inau ku vaututunia a God, oti atu moti mono kori vathegu.” Iia ke kae huhurughami miti ghieghilei hiia.
15 Foi batizada juntamente com a sua família e fez-nos este pedido: Se julgais que tenho fé no Senhor, entrai em minha casa e ficai comigo. E obrigou-nos a isso.
16 Tagna sina dani, kori vido kiti ghoi vano tagna na vido bali tarai, ighami kiti reghia sina vaivine seka. Sina tidatho ke haghevia mi iia ke tangomana na veleagna na hava keda tate mai ivughei valiha. Arahai kena vunaghigna na vaivine iaani kena hatia na rongo hutu eigna sethe na tinoni kena volira kori vido iia ke velera na hava keda tate mai.
16 Certo dia, quando íamos à oração, eis que nos veio ao encontro uma moça escrava que tinha o espírito de Pitão, a qual com as suas adivinhações dava muito lucro a seus senhores.
17 Iia ke leghughami ighami ma Pol me ghuu heta vaghagna iaani, “Mara iraani kena agutu vania a God ke thaba puala. Imarea kena veleghamu na hava kotida eia gi a God keda vahavighamu.”
17 Pondo-se a seguir a Paulo e a nós, gritava: Estes homens são servos do Deus Altíssimo, que vos anunciam o caminho da salvação.
18 Tagna sethe na dani na vaivine iangeni ke talu eia na puhi iaani. Gi a Pol ke toa nigna puala na rongoviagna. Me rei vano tagna me haghore vania na tidatho ke haghevia, “Kori ahagna Jisas Krais, inau ku velegho eigna koda au sania!” Kori vido vamua iangeni, na tidatho ke au sania.
18 Repetiu isto por muitos dias. Por fim, Paulo enfadou-se. Voltou-se para ela e disse ao espírito: Ordeno-te em nome de Jesus Cristo que saias dela. E na mesma hora ele saiu.
19 Kori vido arahai kena vunaghigna na vaivine iangeni kena adoa nidia na puhi bali oho rongo ke teo ghohi, imarea kena thotira a Pol ma Sailas mena sarakira vano tagna na vido bali haidu ma na bali makete eigna kedana fatera mara puhi i Filipai.
19 Vendo seus amos que se lhes esvaecera a esperança do lucro, pegaram Paulo e Silas e levaram-nos ao foro, à presença das autoridades.
20 Imarea kena velera mara puhi, “Rua na mane Jiu iaani koro vadiadikala na ghaghanadia na komi tinoni kori melehada.
20 Em seguida, apresentaram-nos aos magistrados, acusando: Estes homens são judeus; amotinam a nossa cidade.
21 Iromara koro veleghita eigna katida eia na komi fata ke boi jino kori nida na komi vetula ighita mara Rom.”
21 E pregam um modo de vida que nós, romanos, não podemos admitir nem seguir.
22 Ma na mavitu kena mono ngengeni kena sikei duadia arahai kena vunaghigna na vaivine iangeni mena sokara pungusira Pol ma Sailas. Mi mara puhidia i Filipai kena velera mara na pulis eigna kedana resu au rodia na poko bali thabuhira.
22 O povo insurgiu-se contra eles. Os magistrados mandaram arrancar-lhes as vestes para açoitá-los com varas.
23 Leghugna kena thabu diadikalara kori ghai, imarea kena bora haghe kori vathe tatari. Gi mara puhi kena veleagna na mane ke reireghia na vathe tatari eigna keda kaekalera toetoke.
23 Depois de lhes terem feito muitas chagas, meteram-nos na prisão, mandando ao carcereiro que os guardasse com segurança.
24 Imanea ke leghua na hava kena veleagna, me bora haghe kori chogho i kora vano. Gi e vangasia na naedia varihotaghigna e rua na pava hutu.
24 Este, conforme a ordem recebida, meteu-os na prisão inferior e prendeu-lhes os pés ao cepo.
25 Kori hotaghi bongi, a Pol ma Sailas koro tarai moro salea na komi hymn vania God. Ma na komi tinoni kena mono duadia kora i vathe tatari kena vaovarongo itadia.
25 Pela meia-noite, Paulo e Silas rezavam e cantavam um hino a Deus, e os prisioneiros os escutavam.
26 Sa fata vano keari, na agnu hutu ke pukuni kaikahia na vathe tatari. Na komi hagethagna gougovu ke hangavi ma na komi sen ke vangasira mara gougovu kori vathe tatari ke sikili horu itadia.
26 Subitamente, sentiu-se um terremoto tão grande que se abalaram até os fundamentos do cárcere. Abriram-se logo todas as portas e soltaram-se as algemas de todos.
27 Na mane ke reireghia na vathe tatari ke rarai hadi me reghia na komi hagethagna na vathe tatari ke hangavi. Imanea ke toatogha da imarea kena mono kori vathe tatari kena ghogho au gougovu. Na vunegna iangeni, imanea ke thagia au nigna na ghau me kaikaliti bali vathehea ghehegna.
27 Acordou o carcereiro e, vendo abertas as portas do cárcere, supôs que os presos haviam fugido. Tirou da espada e queria matar-se.
28 Keana a Pol ke ghuu vano itagna, “O saghoi vathehegho ghehemu! Ighami gougovu iti mono vamua eeni!”
28 Mas Paulo bradou em alta voz: Não te faças nenhum mal, pois estamos todos aqui.
29 Ma na mane ke reireghia na vathe tatari ke kaea na lui gi e raghe haghe kora me torongaghi tuturu naghodia a Pol ma Sailas. Imanea ke aiariri eigna ke mataghu.
29 Então o carcereiro pediu luz, entrou e lançou-se trêmulo aos pés de Paulo e Silas.
30 Gi imanea ke talangira au kori vathe tatari a Pol ma Sailas me huatira, “Mara puhi, na hava kuda eia gi a God keda vahaviu?”
30 Depois os conduziu para fora e perguntou-lhes: Senhores, que devo fazer para me salvar?
31 Romara koro veleagna, “O vaututunia a Lod Jisas, ma a God keda vahavigho ighoe ma arahai kena mono kori vathemu.”
31 Disseram-lhe: Crê no Senhor Jesus e serás salvo, tu e tua família.
32 Gi oro titionoa na rorongogna eigna a Lod Jisas itagna mi tadia na komi tinoni kena mono kori vathegna.
32 Anunciaram-lhe a palavra de Deus, a ele e a todos os que estavam em sua casa.
33 Toke ke talu bongi mua, na mane iangeni ke hatira vano romara me lumi vararaha na ngesodia. Govu, gi imanea ma na komi tinoni gougovu kori vathegna kena siuvitabu.
33 Então, naquela mesma hora da noite, ele cuidou deles e lavou-lhes as chagas. Imediatamente foi batizado, ele e toda a sua família.
34 Leghugna iangeni imanea ke hatia a Pol ma Sailas duagna, mena vano kori vathegna. Gi e hera ghadia. Ma na mane iangeni duadia na komi tinoni gougovu kori vathegna kena totogo puala eigna kena vaututunia a God.
34 Em seguida, ele os fez subir para sua casa, pôs-lhes a mesa e alegrou-se com toda a sua casa por haver crido em Deus.
35 Kori vuevugheigna hadi, mara puhidia i Filipai kena vetulara mara na pulis eigna kedana vano velea na mane ke reireghia na vathe tatari vaghagna iaani, “O lubatira mamaluha a Pol ma Sailas.”
35 Quando amanheceu, os magistrados mandaram os lictores dizer: Solta esses homens.
36 Gi na mane ke reireghia na vathe tatari ke veleagna Pol, “Mara puhi kena veleu eigna kuda lubatighamu mamaluha iroghamu Sailas. Na vunegna iangeni, roghamu tangomana koroda taveti au ikeagaieni. Oro taveti kori soleana.”
36 O carcereiro transmitiu essa mensagem a Paulo: Os magistrados mandaram-me dizer que vos ponha em liberdade. Saí, pois, e ide em paz.
37 Keana a Pol ke velera mara na pulis, “Mara puhi irangeni kena thabuhighami naghodia na mavitu kari ena boi kidi fateghami. Iangeni e boi jino kori na vetula eigna roghami na sitijen gna i Rom. Kari imarea kena boghami haghe kori vathe tatari. Mi ikeagaieni mara puhi kena magnahaghinighami kuruda bughoro muru au kori meleha iaani. Boi tangomana keda ai! Imarea ghehedia kedana mai mena hatighami au kori vathe tatari!”
37 Mas Paulo replicou: Sem nenhum julgamento nos açoitaram publicamente, a nós que somos cidadãos romanos, e meteram-nos no cárcere, e agora nos lançam fora ocultamente... Não há de ser assim! Mas venham e soltem-nos pessoalmente!
38 Mara na pulis kena tabiru vano tadia mara puhi mena titionoa na hava ke velea Pol. Kori vido kena rongovia Pol ma Sailas koro sitijen gna i Rom, imarea kena mataghu.
38 Os lictores deram parte dessas palavras aos magistrados. Estes temeram, ao ouvir dizer que eram romanos.
39 Imarea kena vano mena kaera eigna koroda talutavogha na hava kena eia itadia. Mena talangira au kori vathe tatari me kaera eigna koroda taveti sania na meleha iangeni.
39 Foram e lhes falaram brandamente. Pedindo desculpas, rogavam-lhes que se retirassem da cidade.
40 Leghugna a Pol ma Sailas koro taveti au kori vathe tatari, iromara koro vano kori vathegna a Lidia, moro haidu duadia na komi tinoni kena vaututuni. Romara koro vaheta na ghaghanadia eigna kedana talu leghua vamua a Jisas. Govu, gi oro taveti au i Filipai.
40 Saindo do cárcere, entraram em casa de Lídia, onde reviram e consolaram os irmãos. Depois partiram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.