Apocalipse 6
Na Rorongo Ke Toke Eigna a Jisas Krais (BGT) vs NVT
1 Gi inau ku reghia na Dathei Sip ke hatia aua na vasikeigna na bali vavangasigna tadia e vitu na bali vavangasigna na pepa viviloho. Mu rongovia sikei tadia e vati na fata ke havi ke mono sethe na mata kori tonodia ke haghore, ma na haghoregna ke vaghagna na gumu. Imanea ke velea, ‘Mai!”
1 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o primeiro dos sete selos do livro. Então ouvi um dos quatro seres vivos dizer com voz de trovão: “Venha!”.
2 Inau ku rei vano mu reghia na hos ke pura ke au mai, ma ahai ke nohe popogna ke tangolia na baghe. Imarea kena hea na kepi vunaghi mi manea ke taveti au vaghagna na soldia bali rihura nigna na komi thevuioka.
2 Quando olhei, vi um cavalo branco. Seu cavaleiro carregava um arco, e sobre sua cabeça foi colocada uma coroa. Ele saiu batalhando para conquistar vitórias.
3 Kori vido na Dathei Sip ke hati aua na varuagna na bali vavangasigna, inau ku rongovia na varuagna na fata ke havi ke velea, “Mai!”
3 Quando o Cordeiro abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivo dizer: “Venha!”.
4 Gi sina hos mua ke au mai, na hos ke mela. Ahai ke nohe popogna, a God ke hea na mana bali hati aua na soleana kori maramagna eigna na komi tinoni kedana veivaivatheheghi. Ma God ke hea imanea na ghau ke hutu.
4 Então surgiu um cavalo vermelho. Seu cavaleiro recebeu uma grande espada e autoridade para tirar a paz da terra. E houve guerra e matança em toda parte.
5 Kori vido na Dathei Sip ke hati aua na vatolugna na bali vavangasigna, inau ku rongovia na vatolugna na fata ke havi ke velea, “Au mai!” Inau ku rei vano mu reghia na hos ke jongo. Ahai ke nohe popogna ke tangolia kori limagna na sikele bali sikelea na vanga.
5 Quando o Cordeiro abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivo dizer: “Venha!”. Quando olhei, vi um cavalo preto. Seu cavaleiro tinha na mão uma balança.
6 Ma na ohai haghore ke au mai hotaghidia e vati na fata ke havi me velea vaghagna iaani, “O vadiadikalara na komi vanga eigna keda vahotha na voligna. Na komi tinoni kori maramagna kedana agutu sina dani doudolu bali voliagna sina disi flaoa ke iso. Keda boi rae toke na flaoa, imarea tangomana kedana volira e tolu na disi ke iso. Kari o saghoi diadikalara na komi ghai olev ma na komi ghai grep.”
6 E ouvi uma voz dentre os quatro seres vivos dizer: “Uma medida de trigo ou três medidas de cevada custarão o salário de um dia, mas não desperdice o azeite nem o vinho”.
7 Kori vido na Dathei Sip ke hati aua na vavatigna na bali vavangasigna, inau ku rongovia na haghoregna na vavatigna na fata ke havi ke velea, “Mai!”
7 Quando o Cordeiro abriu o quarto selo, ouvi o quarto ser vivo dizer: “Venha!”.
8 Inau ku rei vano mu reghia na hos, na kalagna ke vaghagna na tonogna na tinoni ke thehe. Na ahagna ahai ke nohe popogna, “Thehe.” Ma na melehadia arahai kena thehe ke leghua. A God ke hera romara na mana bali vathehera sina thevugna na komi tinoni kori maramagna. Romara tangomana koroda vathehera tagna na rihu, ma na rofo, ma na komi thagi vahaghi. Iromara tangomana koroda vathehera mua kori vetularagna na komi fata kaukagu ke asi.
8 Quando olhei, vi um cavalo amarelo. Seu cavaleiro se chamava Morte, e o mundo dos mortos o seguia. Eles receberam autoridade sobre um quarto da terra para matar pela espada, pela fome e pela doença e por meio de animais selvagens.
9 Kori vido na Dathei Sip ke hati aua na valimagna na bali vavangasigna, inau ku reghia na olta ma na tarungadia arahai kena thehe ghohi kena mono saragna. Irangeni na tarungadia na komi tinoni kena vathehera eigna imarea kena vaututunia mena titiono aua na haghoregna a God.
9 Quando o Cordeiro abriu o quinto selo, vi sob o altar as almas de todos que haviam sido mortos por causa da palavra de Deus e por seu testemunho fiel.
10 Ma na komi tarunga irangeni kena haghore heta vaghagna iaani, “Lod God, ighoe ko mana puala. Ighoe ko tabu mo tutuni. Ingiha gi koda fatera na komi tinoni kori maramagna mo vaparara eigna kena vatheheghami?”
10 Clamavam ao Senhor em alta voz e diziam: “Ó Soberano Senhor, santo e verdadeiro, quanto tempo passará até que julgues os habitantes da terra e vingues nosso sangue?”.
11 Gi a God ke hera na komi tarunga irangeni na pohe pura ke teve me velera, “Oti pitu sina vido me ghieghilei jufu na maghavu imarea kedana vagovua na vatheheragna kekeha ara kulamiu kiloau kena agutu vaniu.”
11 Então a cada um deles foi dada uma veste branca, e lhes foi dito que descansassem mais um pouco até que se completasse o número de seus irmãos, seus companheiros no serviço, que se juntariam a eles depois de serem mortos.
12 Leghugna ku dorovia na Dathei Sip ke hati aua na vaonogna na bali vavangasigna, na agnu hutu ke kaikahi. Na aho ke jongo vaghagna na pohe ke jongo, ma na vula ke mela vaghagna na ghaughabua.
12 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o sexto selo, e houve um grande terremoto. O sol ficou escuro como pano negro, e a lua inteira se tornou vermelha como sangue.
13 Na komi vaitughu kena sikili horu kori maramagna vaghagna na sagharogna na sa'au ke sikili kori vido ke mai na ghuri ke hutu.
13 Então as estrelas caíram do céu como figos verdes de uma figueira sacudida por um forte vento.
14 Na maaloa ke viviloho vaghagna na matha me taveti au tagna ke mono, ma na komi suasupa ma na komi moumolu kena riu tagna kena mono.
14 O céu foi enrolado como pergaminho, e todas as montanhas e ilhas foram movidas de seu lugar.
15 Gi na komi king kori maramagna, ma na mara puhi, ma na komi vunaghidia mara na soldia, ma arahai kena padarongo, ma arahai kena thaba, ma na komi tinoni seka, ma na komi tinoni kena boi seka, imarea iraani kena polo tadia na komi luma mi tadia na komi ghahira hutu tadia na komi suasupa.
15 Então os reis da terra, os governantes, os generais, os ricos, os poderosos, os escravos e os livres, todos se esconderam em cavernas e entre as rochas das montanhas.
16 Imarea kena haghore heta vanira na komi suasupa ma na komi ghahira vaghagna iaani, “Oti sikili mai itamami moti pologhami tagna imanea ke nohe kori sapei vunaghi moti pologhami mua tagna na dikatagna na Dathei Sip!
16 E gritavam às montanhas e às rochas: “Caiam sobre nós e escondam-nos da face daquele que está sentado no trono e da ira do Cordeiro!
17 Eigna rodia na maghavu bali vaparaghami ke jufu mai ghohi me teo ahai ke tangomana keda sokara pungusia.”
17 Pois chegou o grande dia de sua ira, e quem poderá sobreviver?”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.