Atos 27

Buk Baibel long Anuki (AUI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Raghanina touya gabudarina ikabi na Pestas inoghota da kaya touya Itali kubure, na biwa gawarina kana koyakoyagha badana, Pol da biwa kabikabi damdi mududi ivitowawonedi Roum iyo badana ghamana kana waghawagha Jiuliyas biidi. Jiuliyas na Sisa tounamani yana iyo wawayidi kadi bada ghamana.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Bi Masedoniya tomogha kana waghawagha Aristakas, yana kwanatu Tesalonika na toumii yawata. Bi Adramitiyam damdi yadi wagae kageru. Noko wagana iyanono kwanatu tupadi kikire Eisiya kubura kamone.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Raghani ibori na Saidon kwanatune kaverakanibu. Bi Jiuliyas na Pol biidi iviwawayamiise na ikayowiiyayeni da itarakapoka iyowogha inagho turaturana iyakitadi, da yana kayowana awaki na siyavereni.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Muriye, na nama katouya kayanagho bi yanunu waga iyatapitapi bodebodeni kiiravine, na Saipras nuwana kaviruroguroguveni kanagho.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Wasina bi Silisiya da Pampiliya kuburidi kikiridigha, bi yegii maghataragha kavera da Lisiya kubure Maira kwanatune koghata.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Bi nama Aleksandriya damdi yadi waga tana iyanono Itali kubure na iyo tomotomogha kadibada ibanani, na noko wagane ivigerumii.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Bi gabudara viya nuwatepamiiye kavera bi raghani iyawamiwamiri na ipiropiro kirakii da Nidus kwanatune kayaverakanibu yaininagha. Yanunu iragata da gerubana kayano kamogha na Krit nuwana kaviruroguroguveni kanagho da nuwa kana waghawagha Keip Salmon kaveratupiireni.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Wasina bi miimiikidigha Krit nuwana kikirinagha kavera da kapiika kubura sakwatuveni Gud Habas, nokona Lasea kwanatuna riirine.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Yama wagawaga ikabimii da raghani iguri da nada Wiiya Gabudarina ghamana ikovi bi touna raghanina yimatakira da yabarata bi yanunu kana gabudara iverakanibu nokona yegii yana wiireporepo gabudarina ikabi, na Pol, wawaya tupadi iwonawiiyoyowanedi
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 iwona bo, “Turaturagu, tagu anoghonoghosi da yada wagawaga mma da nabo inanagho na inabero kirakii: Waga kana sawara kouwana na taniwapewapeyana da wagana bada taniwapeni bi kate mududa tanarabobo.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Bi gegha, iyo tomotomogha kadi bada, Pol yana sisiya geiyawaiyaneni da noko kuburine kayadimakae. Gegha! Touna waga badadidi yawata sivisisiya da siviwaghasina.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Basuna noko kuburina na gegawara miisena da yanunu raghanidiye kowogha, na koroto muduna waga debane geyadikayowana da makewiiguri bi kayatouya magha kayimatipo da Krit nuwana kayakabi bi ririnagha kayagae kayanagho da Piniks kwanatuna kawasusune kayoghata bi yanunu kana gabudara tupana na name kayamakae. Piniks kwanatuna na kawasusu miisena Krit nuwana rogune na touna raghani nonowa nighorowa miisena yakenakena.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Wasina bi noko raghanine wareregubugubura yananawama yanunu idagu iyiyamsibesibe, na waga damdi noko sikita, na sinoghosi da metagha siyanoghonoghota na rubana siyabera da Piniks kwanatuna kayakabi. Na waga kana anika sitayinageeyeni bi Krit nuwana kikirina ririwosinagha kagae,
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 bi gegha, kavera da gerabarabana bi bogibogi ghamana kana waghawagha Nortistar katiiyamiima iiuvenatatabi koyama iyowogha.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Yanunu ibero kirakii da waga iyarurouvi na gerubana waga naghona yanunu matane kayatore, na kavibaguneni bi waga kakasiviviri da yanunu iiuvenakwavinimii.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Da nuwa gisina kana waghawagha Kauda nighorovinagha kanagho da kaveratupiireni, bi noko kamone kavibaga kirakii da waga kana wiitarawonawona wagana gisina katainageeyeni bi kaghiratawani da bagi.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Waga damdi noko sibera ikovi na urawa siyouna da waga ghamana borinagha siviruviviredi bi saghiratawatawani da bagi. Noko murine, na sinaghara kirakii da yanunu waga, Siritis rurerene iyitavenageeyeni, kiiravine na waga kukana da uravidi sikabitavetaveyana da noko kedane waga yanavera sividouvi bi yanunu iyatapitapikwavini na iyaveravera.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Raghani ibori na reporepo iyaruru kirakiiyemi kiiravine, na sidagu sawara, waga kamone siyitavena yowoyowoghana yegiiye.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Bi gabudara wiiarobine na bada waga kukana, uravidi bi kiidi da kate awaki sawaridi debane siyamakamake na siyitavena yowoyowoghana.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Raghani ibero kirakii na gabudara da kewokewo gekayakitatowogha bi kaverawapawapa da gabudara viya sikovi. Yanunu iragata kirakii da noghota tupadi sikovi da toumii kanarabobo.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Noko raghani gurina murine nama waga debane wawaya gesiyakamtowoghana kiiravine, na Pol igeghomiiri da naghodiye imiiri bi iwonedi bo, “Kokita, tagu awonemi da Krit getayakuyovenina bi gegha da, yagu sisiya kowaiyanatawani. Noko kiiravine kata yami waga ivibero da yami sawara kovitavena yowoyowoghana.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Bi kata awonewonemi da gekonanagharana. Waga kawagha inamonu bi getana iiyabo inarobobona.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 God na yagu Bada bi taguna yana bagibagi wawayina bi nubabasuve yana aneya tana ipiika tagu biidi.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Bi aneyina iwonegu bo, ‘Pol, gekunanagharana, tam Sisa naghone kunamiiri da initupawamiwamirem. Noko kiiravine God yam rupari iwaiyaneni na tam da wawaya tupadi iiyawogha waga debane na iniyawiimi.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Yagu wawaya, noko kiiravine yami noghota ivimaragata. Tagu, God iitumaghaneni da awaki iwonegu na inatubugha.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Bi gegha da yanunu na inatapitapida da nuwa tana kikirine inakasibareda.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Taparoro bata sikovi nubabasune patana Mediteriyen Yegiine reporepo da yanunu iyatapitapi kwavinimii, da pomkambasune na waga damdi damidi sikabi da nada tepae kayageegee.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Na touna kiiravine yegii yanawiiwautapu siruba da iyowogha awaki patana. Bi sikabibanani da yanayowogha 40 mitas naboni. Bi simakae raghani gisina bada siruba mayeni bi sikabibanani da yanayowogha 30 mitas naboni.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Waga damdi sinaghara kirakii bi sinoghosi da reporepona waga siyiitavenageeyeni akima debadiye. Noko kiiravine anika yadi 4 waga murinama sivitavena yowoyowoghana da siyatainatawani. Bi sirupari da yadiwiina raghani iyabori yaiyainagha.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Wasina bi waga damdi sivimatipo da waga siyaverakuyoveni kiiravine, na wiitarawonawona wagana siruwiiyoyoyi iyowogha yegiiye, bi siviyaba da ware anika viya waga naghonama wiitavena yowoyowoghana biidi.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Bi Pol, wiiyogha badana da iyo tomotomoyidi iwonedi bo, “Memeda waga damdi sinaverawiitaveda, na tami tupami konarabobo.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Noko biidi na iyo tomotomoyidi wiitarawonawona wagana uravidi mekodi sitayina tawatawani na sivikasiyaraghana da ikaruvenataveni.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Raghani iyarurutorewosi na Pol, wawaya tupana iwonena kirakiiyedi da siyakam. Iwonedi bo, “Tami nuwanuwami irugawogawowori bi kovinuwapoya na getana awaki koyakam da taparoro bata sikovi.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Tagu yaguwiina koyakam da koyimaragata. Kate getanarabobona. Kate getanakabi kwarakwara towoghana.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Pol tupadi naghodiye ivisisiya ikovi na bred ikabi da God biidi ivikiikiiwa bi pinimina ikiyagima da kam idaguni.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Na wawaya tupadi waga debane mmko sikita, na yadinoghota ivimaragata da tupadi bada yawata sikam.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Nama waga kamone na tupamii yama 276.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Bi tupadi sikamdona murine, na waga bagibagi damdi wit waga kamonama sivikanibuveni bi yegiiye siviyowoyeni da waga iyatekateka.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Raghani ibori na waga damdi kubura sikita, na gesiyakitarutavenina. Bi gegha da kawasusu tana sikita ere kikirina, na sinoghota da siyimatipo bi memeda waga siyakawaraviviri siyaveruveni nabo da kikire iyitavenageeyeni.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Noko biidi waga bagibagi damdi anika uravidi sivikasiyaraghana bi bada waga kana yabiyabi woena sirupami da siyawoe. Bi kuka gisina waga naghone sitayinageeyeni da yanunu iyatapi iyayowogha kikire.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Bi gegha, kavera gegurina bi rurereye kavitavenageeyemii. Da waga naghona ikarapasi yaiyainagha da geiyidaguna, bi reporepo ghamanakidi waga murina siyarurouvi na siyagawogawowori.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Bi iyo tomotomoyidi sivigiugerogerora da biwa kabikabi wawayidi tupadi siyikasunughana, basuna siyayeka siyayowogha kikire na kate bi siyakayovera.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Bi wiiyogha badana geyanawiina da Pol siyakasunuyi, noko biidi na kadibabara ikabi na iyo tomotomoyidi iwonedi da gesiyikasunughana, bi gamone na iiyawogha yeka sakovi na siyikapoka yegiiye da siyarere kikire.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Bi wawaya muduna wagae na yadi keda siyinogha waga kiidi sepisepidiye siyakabikikita bi siyayeka kikire. Wasina bi noko kedane na wawaya tupamii kayeka kikire kakabigae da kayawa.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.