Lucas 17
Yù bilin ni Namarò nga meyannung kâ Apu Kesu Kiristu: Yù bagu nga tarátu ni Namarò sù ira nga mangikatalà kâ Apu Kesu Kiristu (ATT) vs NTLH
1 Á kinagi ni Apu Kesu sù ira makituddu kuna, “Negagángay yù awayyá na tolay nga malliwâ. Ngam makállállà ira nga mamápáyâ ánna mangirudduák ta malliwâ yù ira kábulud da. Bay e! Kábbi ira!
1 Jesus disse aos seus discípulos:
2 Ta más napiá nakuan nu igakkâ da yù ággilingán ta mangì sù bullo nayù tolay, á itabbà da ta bebay tapè matay, tapè awán ta mangituddu ta narákè sù ira kapángnguruk kâ Namarò.
2 Seria melhor para essa pessoa que ela fosse jogada no mar com uma grande pedra de moinho amarrada no pescoço do que fazer com que um destes pequeninos peque.
3 Magimuguk kayu laguk, ta arán naw tudduán ta narákè yù ira ikáttole naw. Á nu malliwâ yù kabbulun naw, gammán naw. Á nu mabbabáwi ta liwâ na, pakomán naw.
3 Tenham cuidado! Se o seu irmão pecar, repreenda-o; se ele se arrepender, perdoe.
4 Á nu ajjan yù tolay nga mameppitu nga malliwâ nikayu ta tangággaw, á mameppitu nga mattotoli nikayu nga makipakomá, máwák naw pakomán.”
4 Se pecar contra você sete vezes num dia e cada vez vier e disser: “Me arrependo”, então perdoe.
5 Á yù ira sinudduán ni Apu Kesu, kinagi ra kuna, “Apu, pasikanam mu bì yù ángngikatalà mi kâ Namarò.”
5 Os apóstolos pediram ao Senhor: — Aumente a nossa fé.
6 Á kinagi ni Apu, “Mássiki nu makapi paga yù ángngikatalà naw, nga kunnay ta kabajjitán nga bini, á ajjan nakuan yù awayyá naw nga makkagi sawe káyu, ‘Mabaddul ka nga meyalì nga memulá ta bebay!’ á mapalurò!”
6 E ele respondeu:
7 Á kinagi ni Apu Kesu, “Á ta ángngarigán nu ajjan yù tolay nga egga yù aripan na, á mattarabáku yù aripan na sù ákkomanán nayù yápu na onu manaron sù ayám na. Á sangaw nu púgák, lubbè ta balay nga maggapu sù ákkomanán. Á anni panò yù kagian nayù yápu na kuna? Kagian na panò ta umay kumán?
7 Jesus disse:
8 Ari gemma, ngam kagian na galâ, ‘E ka bì mabbaggaw, á pataliám mu yù barawásim, á magapi ka tapè kumánà, ta sikán yù mapolu nga kumán, á ta kabalik ku kumán, á kumán ka gapay,’ kun na.
8 Claro que não! Pelo contrário, você dirá: “Prepare o jantar para mim, ponha o avental e me sirva enquanto eu como e bebo. Depois você pode comer e beber.”
9 “Á ta ángngarigán nu tuppálan nayù aripan yù ipakuá nayù yápu na kuna, dayáwan na panò nayù yápu na? Ari gemma, ta yáyù gemma yù tarabáku nayù aripan.
9 Por acaso o empregado merece agradecimento porque obedeceu às suas ordens?
10 Á sikayu gapay, ta kabalin naw manuppál sù ngámin nga ipakuá ni Namarò nikayu, á kagian naw lâ, ‘Ara-aripan kami lâ, á sinuppál mi lâ yù inipakuá na nikami nayù yápu mi megapu sù allà na nikami.’ ”
10 Assim deve ser com vocês. Depois de fazerem tudo o que foi mandado, digam: “Somos empregados que não valem nada porque fizemos somente o nosso dever.”
11 Á sù ánge ri Apu Kesu ta Jerusalem, nallakák ira sù lállátán na purubinsia na Samaria ánna Galilia.
11 Jesus continuava viajando para Jerusalém e passou entre as regiões da Samaria e da Galileia.
12 Á pakáranni ra ta tádday nga babálay, nerapunád da yù mapulu nga tatolay nga naggoggong, ngam arayyu lâ yù nanáddagád da.
12 Quando estava entrando num povoado, dez leprosos foram se encontrar com ele. Eles pararam de longe
13 Á kinatolád da si Apu Kesu, á kinagi ra kuna, “Mesturu, ikállà kami bì!” kud da.
13 e gritaram: — Jesus, Mestre, tenha pena de nós!
14 Á pakasingan ni Apu Kesu sù ira naggoggong, kinagi na nira, “E kayu sù ira pári, tapè innad da yù baggi naw,” kun na. Á sù pappángè da nga umay sù pári, ikáddagâ lâ nammapiá iren.
14 Jesus os viu e disse: Quando iam pelo caminho, eles foram curados.
15 Á yù tádday nira, pakasingan na ta nammapiá ngin, dagarágâ nanoli, nga makkatakatol sù áddáyo na kâ Namarò.
15 E, quando um deles, que era samaritano , viu que estava curado, voltou louvando a Deus em voz alta.
16 Á pakáddè na kâ Apu Kesu, namalittúkak ta arubáng na nga nabbalabálà.
16 Ajoelhou-se aos pés de Jesus e lhe agradeceu.
17 Á kinagi ni Apu Kesu sù ira mepulupulù kuna, “Ari panò mapulu yù ira nammapiá? Á ajjan saw yù tádday. Isaw giád da panò nayù ira siám?
17 Jesus disse:
18 Á ngattá, ta yawe lâ nga ari Kudio yù nattoli nga maddáyaw kâ Namarò!”
18 Por que somente este estrangeiro voltou para louvar a Deus?
19 Á kinagi na gapay sù tolay, “Gumikkáng ka, ta mánaw ken, ta nammapiá ken megapu sù ángngikatalà mu nikán,” kun na.
19 E Jesus disse a ele:
20 Á ajjan yù ira Parisio nga minay nangiyabbû kâ Apu Kesu nu káni yù dattál nayù pammagure ni Namarò. Á simibbák si Apu Kesu, á kinagi na, “Awán bulubugá ta pakasinganán naw sù dattál nayù pammagure ni Namarò.
20 Alguns fariseus perguntaram a Jesus quando ia chegar o Reino de Deus . Ele respondeu:
21 Á ari makagi na tolay ta ajjan saw onu ajjan tán, gapu ta ajjanin galâ sù nonò nayù ira manguruk.”
21 Ninguém vai dizer: “Vejam! Está aqui” ou “Está ali”. Porque o Reino de Deus está dentro de vocês.
22 Á kinagi ni Apu Kesu sù ira makituddu kuna, “Mapattû kayu sangaw nga maningan sù mássiki lâ tádday nga ággo nayù pammagurè saw dabbuno, sikán nga Kaká na ngámin na tatolay, ngam arán naw masingan.
22 Então ele disse aos discípulos:
23 Á sangaw ajjan yù ira umay makkagi ta ‘Ye, ajjan tán!’ Onu kagiad da, ‘Ajjan saw!’ Ari kayu mepulù nira! Arán naw pasikkálan!
23 Alguns vão dizer a vocês: “Olhem aqui” ou “Olhem ali”; porém não saiam para procurá-lo.
24 Ta kunnay ta kilâ nga mamannawák ta lángì, kunnian sangaw yù pattolì ta dabbuno, sikán nga Kaká na ngámin na tatolay.
24 Porque, assim como o relâmpago brilha de uma ponta do céu até a outra, assim será no dia em que o Filho do Homem vier.
25 Ngam máwák ta olu nga attamák ku yù aru nga panigirigâ da nikán ánna panakì da nikán nayù ira tatolay nga matolay ta ággawo.
25 Mas primeiro ele precisa sofrer e ser rejeitado pelo povo de hoje.
26 “Á noka nu maddaggunà mattoli, sikán nga Kaká na ngámin na tatolay, á naggittá yù kustombare nayù ira tatolay sù kustombare ra ngaw ta keggá ra ngaw di Noe.
26 Como foi no tempo de Noé, assim também será nos dias de antes da vinda do Filho do Homem.
27 Ta yá lâ sinángngák da ngaw yù pakkákád da, pamissád da ánna pangatáwa ra, áddè ta ággaw nga pamatallung ni Namarò kári Noe sù dakal nga barangay. Á jimittál yù paddakal na danum, á nalítù yù dabbun, á neburuk yù ira tatolay nga ari simillung sù barangay, á nalaggabán ira.
27 Todos comiam e bebiam, e os homens e as mulheres casavam, até o dia em que Noé entrou na barca. Depois veio o dilúvio e matou todos.
28 “Á kunnay gapay sù kingnguá ra ngaw ta keggá ri Lot, ta sinángngák da lággapay yù pakkákád da, pamissád da, paggatagátáng da, pallakaláku ra, pammulá ra, ánna pabbalabale ra.
28 A mesma coisa aconteceu no tempo de Ló. Todos comiam e bebiam, compravam e vendiam, plantavam e construíam.
29 Á kapállikuk di Lot nga nánaw ta ili na Sodoma, ikáddagâ lâ ajjan yù api ánna asupri nga naggapu ta lángì, nga nappannâ sù ili na Sodoma, á natuggi yù ira ngámin nga tatolay tán.
29 No dia em que Ló saiu de Sodoma, choveu do céu fogo e enxofre e matou todos.
30 Á kunnay sù kustombare ra ngaw nayù ira tatolay ta keggá ri Lot, kunnian gapay sangaw yù ággaw nga pattolì, sikán nga Kaká na ngámin na tatolay.
30 Assim será o dia em que o Filho do Homem aparecer.
31 “Á yáyù nga pappalánat takayu, ta sangaw nu duttál yù ággaw, á yù ira tatolay nga ajjan ta lawán na bale ra, ari iren nakuan tullung nga umay mangâ sù kukuá ra. Á yù ira nga ajjan ta ákkomanád da, ari ira nakuan lubbè.
31 Aí quem estiver em cima da sua casa, no terraço, desça, e fuja logo, e não perca tempo entrando na casa para pegar as suas coisas. E quem estiver no campo não volte para casa.
32 Á nonotan naw yù ngaw atáwa ni Lot, tapè arán naw párigán! Ta pattálo ra ta ili na Sodoma, ninonò na lâ nayù babay yù kukuá na, á arán na kinuruk yù kinagi ni Namarò. Á nabbáli ta asin nga nanáddak ta kun na kallang.
32 Lembrem da mulher de Ló.
33 Á yù tolay nga mangiddù ta baggi na ta dabbuno, á matay gemma galâ. Ngam yù tolay nga mangitapil sù baggi na megapu sù ángnguruk na kâ Namarò, napiá yù ággián na, ta mesipà kâ Namarò ta áddè ta áddè.
33 A pessoa que procura os seus próprios interesses nunca terá a vida verdadeira; mas quem esquece a si mesmo terá a vida verdadeira.
34 “Á kagiak ku nikayu, ta ángngarigán nu gabi yù tappì ku, á nu ajjan duá nga tolay nga madduruk nga makkaturuk, á málâ yù tádday, á mabattáng yù tádday.
34 Naquela noite duas pessoas estarão dormindo numa mesma cama. Eu afirmo a vocês que uma será levada, e a outra, deixada.
35 Á kunnay gapay sù ira duá nga bábbay nga mabbáyu, ta málâ yù tádday á mabattáng yù tádday.
35 Duas mulheres estarão moendo trigo juntas: uma será levada, e a outra, deixada.
36 Á mássiki yù ira duá gapay nga mattarabáku sù ákkomanán, málâ yù tádday á mabattáng yù tádday.”
36 [Naquele dia, dois homens estarão trabalhando na fazenda: um será levado, e o outro, deixado.]
37 Á yù ira makituddu kâ Apu Kesu, pakaginná ra karannian, kinagi ra kuna, “Apu, isaw gián na?” Á kinagi na, “Yù gián nayù natay, yáyù pagunnurán nayù ira bukkaw.”
37 Então os discípulos perguntaram: — Senhor, onde vai ser isso? Ele respondeu:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.