Atos 2
Yù bilin ni Namarò nga meyannung kâ Apu Kesu Kiristu: Yù bagu nga tarátu ni Namarò sù ira nga mangikatalà kâ Apu Kesu Kiristu (ATT) vs NVT
1 Á jimittál yù piestá nga mangngágan ta Pentekosto, á nattatádday yù ira ngámin nga manguruk sù tádday nga balay.
1 No dia de Pentecostes, todos estavam reunidos num só lugar.
2 Á inikáddagâ lâ yù gurù nga naggapu ta lángì, nga kun na gurù na paddák nga masikan. Á kitagurù sù lágum na balay nga paggagammungád da.
2 De repente, veio do céu um som como o de um poderoso vendaval e encheu a casa onde estavam sentados.
3 Á limittuák nga nappasingan nira yù kun na api nga nesinisinek nga naddappá nira nga katággitádday.
3 Então surgiu algo semelhante a chamas ou línguas de fogo que pousaram sobre cada um deles.
4 Á napayyán ira ngámin sù Mangilin nga Ikararuá ni Namarò. Á dagarágâ nagubobuk ira ta makkakerumá nga ággubobuk, megapu sù Mangilin nga Ikararuá nga mangiyawâ nira ta pakáwayyá ra.
4 Todos ficaram cheios do Espírito Santo e começaram a falar em outras línguas, conforme o Espírito os habilitava.
5 Á aru yù ira nga naggián ta Jerusalem, nga Kudio nga nakimoray kâ Namarò nga naggapu ta ngámin nga áppatulán ta dabbuno.
5 Naquela época, judeus devotos de todas as nações viviam em Jerusalém.
6 Á pakaginná ra ta gurù nga kun na masikan nga paddák, gikarakarerán ira nga minay nakipagammung. Á naginná ra yù pagubobuk nayù ira tatolay nga manguruk kâ Apu Kesu. Á nakalalang ira, ta mássiki nu makkakerumá yù katatole ra, naginná ra nga katággitádday yù ággubobuk na nga nakeyanatán na.
6 Quando ouviram o som das vozes, vieram correndo e ficaram espantados, pois cada um deles ouvia em seu próprio idioma.
7 Á nepallà yù kapállâ da, á kinagi ra, “Asinni ngámin danniaw ira nga giyubu-ubobugán ta makkakerumá? Ari panò aggira yù taga Galilia?
7 Muito admirados, exclamavam: “Como isto é possível? Estes homens são todos galileus
8 Á kunnasi laguk ta maginná tam yù ággubobuk tam nga nakeyanatát tam nga katággitádday? Ta arád da gemma ammu nayù ira taga Galilia yù ira makkakerumá nga ággubobuk tam!
8 e, no entanto, cada um de nós os ouve falar em nosso próprio idioma!
9 Á sittam, naggapu ittam ta aru nga áppatulán. Ajjan yù ira taga Partia ánna taga Media, taga Elam, á taga Mesopotamia gapay ánna taga Judiya, taga Kappadosia, taga Pontu, ánna taga Asia.
9 Estão aqui partos, medos, elamitas, habitantes da Mesopotâmia, da Judeia, da Capadócia, do Ponto, da província da Ásia,
10 Á ajjan gapay yù ira taga Parigia ánna taga Pampilia, taga Egipto, ánna yù ira nga naggapu ta lugár na Libia nga aranni ta Sirene. Á ajjan gapay yù ira álliuk nga taga Roma, nga Kudio ánna yù ira nattudduán ta kustombare na Kudio, nga nakKudiongin.
10 da Frígia, da Panfília, do Egito e de regiões da Líbia próximas a Cirene, visitantes de Roma
11 Á ajjan gapay yù ira taga Kareta ánna taga Arabia. Á sittam ngámin, kánnámmuát tam yù kagian nayù ira taga Galilia, gapu ta magubu-ubobuk ira sù makkakerumá nga ággubobuk tam nga katággitádday. Á mangilayalayâ ira ta meyannung sù ngámin nga makapállâ nga kingngikingnguá ni Namarò.
11 (tanto judeus como convertidos ao judaísmo), cretenses e árabes, e todos nós ouvimos estas pessoas falarem em nossa própria língua sobre as coisas maravilhosas que Deus fez!”.
12 Anni panò yù kebalinán na?” Yáyù inubobuk nayù ira tatolay, gapu ta napállâ ira, ánna nakalalang ira.
12 Admirados e perplexos, perguntavam uns aos outros: “Que significa isto?”.
13 Ngam ajjan gapay tán yù ira nga nanguyaw sù ira sinudduán ni Apu Kesu, á kinagi ra, “Námmellaw lâ danniaw ira!” kud da.
13 Outros, porém, zombavam e diziam: “Eles estão bêbados!”.
14 Á gapu ta panguyo nayù ira káruán nga tatolay, nanáddak laguk tán di Eduru ánna yù ira mapulu tádday nga sinudduán ni Apu Kesu nga mepulù kuna. Á si Eduru, iniyássikan na yù ngárál na, á kinagi na sù ira ngámin nga tatolay tán, “Sikayu nga kagittâ nga Kudio, ánna sikayu ngámin nga maggián ta Jerusalem, tángngagan naw yù kagiak ku nikayu, tapè mepakánnámmu nikayu yù kukurugán.
14 Então Pedro deu um passo à frente com os onze apóstolos e dirigiu-se em alta voz à multidão: “Ouçam com atenção, todos vocês, povo da Judeia e habitantes de Jerusalém! Escutem o que lhes digo!
15 Sikayu, kagian naw ta mellaw danniaw ira nga magubobuk, ngam ari kuruk, ta ari ira gemma namissán, ta awán ta mamissán ta pannawák.
15 Estas pessoas não estão bêbadas, como alguns de vocês pensam, pois são apenas nove horas da manhã.
16 Ngam yawe nga pagubobuk da nga maginná naw kunangan, kunnian yù kinagi na ngaw ni Joel, nga yù ngaw ábbilinán ni Namarò. Ta ajjan yù netúrâ nga inipakkagi ni Namarò kâ Joel, nga kun na:
16 Pelo contrário! O que vocês estão vendo foi predito há tempos pelo profeta Joel:
17 ‘Nu duttál yù ira panguriánán nga ággaw, iyawâ ku sù ira ngámin nga tatolay yù Ikararuâ.
17 ‘Nos últimos dias’, disse Deus, ‘derramarei meu Espírito sobre todo tipo de pessoa. Seus filhos e suas filhas profetizarão; os jovens terão visões, e os velhos terão sonhos.
18 Á karanniúrin nga ággaw nga maporián, iddák ku ta Ikararuâ yù ira masserbi nikán, nga lálláki ánna bábbay,
18 Naqueles dias, derramarei meu Espírito até mesmo sobre servos e servas, e eles profetizarão.
19 Á pagaddatuak ku yù makapállâ nga panákkilalán ta lángì ánna dabbuno. Ipasingak ku yù dága, ánna api, ánna atû.
19 Farei maravilhas em cima, no céu, e sinais embaixo, na terra: sangue e fogo, e nuvens de fumaça.
20 Makkallà yù bilák, á magujjin yù bulán ta kun na dága, lage nayù pangukum ku,
20 O sol se escurecerá, e a lua se tornará vermelha como sangue, antes que chegue o grande e glorioso dia do Senhor.
21 Á aggira ngámin nga makimállà nikán nga Yápu ra, meyígù ira, á arák ku ira ukuman,’ kun ni Namarò.
21 Mas todo aquele que invocar o nome do Senhor será salvo’.
22 Á kabalin ni Eduru nga nangiyubobuk sù initúrâ ni Joel, kinagi na, “Sikayu nga kábuluk ku nga ginaká ni Israel, ginnán naw yù kagiak ku nikayu nga meyannung kâ Apu Kesu nga taga Nasaret. Inipakánnámmu ni Namarò nikayu ta aggina yù sinullà na, megapu sù aru nga pinagaddátu na nga makapállâ, nga inipakuá ni Namarò kuna. Á ammu naw gemma ngámin danniaw, ta nesimmu saw giát tam.
22 “Povo de Israel, escute! Deus aprovou publicamente Jesus, o nazareno, ao realizar milagres, maravilhas e sinais por meio dele, como vocês bem sabem.
23 Á lage na namarò, dán nga ammu ni Namarò ngámin, ánna sinalákkuruk na nga ipetulù nikayu nga Kudio si Apu Kesu nga taga Nasaret. Á aggina yù ginápù naw ánna inipapapáte naw sù ira ari Kudio, á inipátà da ta kurù.
23 Ele foi entregue conforme o plano preestabelecido por Deus e seu conhecimento prévio daquilo que aconteceria. Com a ajuda de gentios que desconheciam a lei, vocês o pregaram na cruz e o mataram.
24 Ngam si Namarò, pinaginnanole na. Á nallawán sù tanam, nga matolay, ta ari megaggak megapu sù pate na.
24 Mas Deus o ressuscitou, libertando-o dos horrores da morte, pois ela não pôde mantê-lo sob seu domínio.
25 Á initúrâ na ngaw ni Patul Dabid yù kuruk nga ubobuk ni Apu Kesu. Kinagi na:
25 A respeito dele disse o rei Davi: ‘Vejo que o Senhor está sempre comigo; não serei abalado, pois ele está à minha direita.
26 Yáyù gapu na nga ayatán yù putù. Á ubobugak ku yù pagayáyâ ku,
26 Não é de admirar que meu coração esteja alegre e que minha língua o louve; meu corpo repousa em esperança.
27 Ta arám mà tájjián sù gián nayù ira námmatay.
27 Pois tu não deixarás minha alma entre os mortos, nem permitirás que o teu Santo apodreça no túmulo.
28 Á inipakánnámmum nikán yù napiá, nga meyárik ta dálan nga mappángè ta mannanáyun nga katolè,
28 Tu me mostraste o caminho da vida, e me encherás com a alegria de tua presença’.
29 Á kinagi ni Eduru paga, “Wáwwagi, ammu tam gemma ta natay ngaw nga nabayágin yù ngaw Patul Dabid nga naggaká nittam, á netanam, á ajjan lâ paga nittam yù tanam na. Ari gemma yù baggi ni Patul Dabid yù inubobuk na sù initúrâ na.
29 “Irmãos, permitam-me dizer com toda convicção que o patriarca Davi não estava se referindo a si mesmo, pois ele morreu e foi sepultado, e seu túmulo ainda está aqui, entre nós.
30 “Ngam ta keggá na ngaw ni Patul Dabid, aggina yù ábbilinán ni Namarò, á ammu na ta kuruk nga mapalurò yù initabbá ni Namarò kuna. Á kinagi ni Namarò ta duttál noka yù ginaká ni Patul Dabid, nga táli na nga mammaguray sù áppatulán na.
30 Mas ele era profeta e sabia que Deus havia prometido sob juramento que um de seus descendentes se sentaria em seu trono.
31 Ta inipalappâ ni Namarò kuna yù mesimmu noka pángè na kesimmu na, á yáyù nga kinagi na ngaw ni Patul Dabid yù meyannung sù duttál nga MakKiristu, nga maginnanolay, nga ari matájjián sù gián nayù ira námmatay, ánna ari malabbak yù baggi na ta tanam.
31 Davi estava olhando para o futuro e falando da ressurreição do Cristo, que não foi deixado entre os mortos nem seu corpo apodreceu no túmulo.
32 Aggina si Apu Kesu, nga pinaginnanole ni Namarò. Á sikami ngámin yù massistígu ta kukurugán nga naginnanolay, gapu ta nasingam mi.
32 “Foi esse Jesus que Deus ressuscitou, e todos nós somos testemunhas disso.
33 Á kunangan ajjanin si Apu Kesu ta lángì, nga nagitubang ta jiwanán ni Namarò nga Yáma na, nga paggianán na maráyaw. Á iniyawâ nayù Yáma na kuna yù Mangilin nga Ikararuá nga initabbá na ngaw kuna. Á jinok ni Apu Kesu yù Mangilin nga Ikararuá ta umay nikami nga sinudduán na. Á yáyù nga masingan naw ánna maginná naw kunangan yawe nga akkuám mi, megapu sù pakáwayyá nayù Mangilin nga Ikararuá.
33 Ele foi exaltado ao lugar de honra, à direita de Deus. E, conforme havia prometido, o Pai lhe deu o Espírito Santo, que ele derramou sobre nós, como vocês estão vendo e ouvindo hoje.
34 “Wáwwagi, ari gemma si Patul Dabid yù minay ta lángì, nu ari galâ si Apu Kesu Kiristu. Ngam kinagi ni Patul Dabid,
34 Pois Davi não subiu ao céu e, no entanto, disse: ‘O Senhor disse ao meu Senhor: Sente-se no lugar de honra à minha direita,
35 áddè ta arák ku pangappù sù ira nga malussaw nikaw,” kun ni Patul Dabid.’
35 até que eu humilhe seus inimigos e os ponha debaixo de seus pés’.
36 Á sikayu ngámin nga wáwwagi mi nga ginaká ni Israel, mánnámmuán naw laguk ta si Apu Kesu nga inipepátà naw ta kurù, aggina yù sinullà ni Namarò ta Yápu tam nga MakKiristu nga mammaguray.”
36 “Portanto, saibam com certeza todos em Israel que a esse Jesus, que vocês crucificaram, Deus fez Senhor e Cristo!”.
37 Á ta pakaginná nayù ira tatolay karannian, napábbaw ira. Á kinagi ra kári Eduru ánna yù ira kábulun na, “Wáwwagi, anni laguk yù akkuám mi?”
37 As palavras partiram o coração dos que ouviam, e eles perguntaram a Pedro e aos outros apóstolos: “Irmãos, o que devemos fazer?”.
38 Á kinagi ni Eduru nira, “Mabbabáwi kayu nga katággitádday ta liwiliwâ na. Á mapparigù kayu megapu sù pakáwayyá nayù ngágan ni Apu Kesu Kiristu, tapè ipakánnámmu naw yù pangikatalà naw ánna pakiyápu naw kâ Apu Kesu Kiristu. Á pakomán na kayu sù liwiliwâ naw, ánna iyawâ na gapay nikayu yù Mangilin nga Ikararuá.
38 Pedro respondeu: “Vocês devem se arrepender, para o perdão de seus pecados, e cada um deve ser batizado em nome de Jesus Cristo. Então receberão a dádiva do Espírito Santo.
39 Ta kinagi na ngaw ta aggira ngámin nga agálán na yù pangiyawatán na sù initabbá na. Mesipà kayu gapay ánna yù ira ánâ naw ánna ngámin yù ira tatolay ta dabbuno nga magginná ta pagágál ni Apu Namarò ta manguruk kuna,” kun ni Eduru nira.
39 Essa promessa é para vocês, para seus filhos e para os que estão longe, isto é, para todos que forem chamados pelo Senhor, nosso Deus”.
40 Á aru paga yù kinagi ni Eduru nira. Á sinabarangán na ira, á kinagi na, “Ari kayu mepattádday sù ira narákè, tapè ari kayu mekanakanâ sù liwiliwâ da nga ipamanunnù ni Apu nira,” kun na.
40 Pedro continuou a pregar, advertindo com insistência a seus ouvintes: “Salvem-se desta geração corrompida!”.
41 Á aru sù ira nga nakaginná yù nanguruk sù kinagi ni Eduru. Á nakirigù ira, á talluribu yù ira tatolay nga nelannà sù ira manguruk.
41 Os que acreditaram nas palavras de Pedro foram batizados, e naquele dia houve um acréscimo de cerca de três mil pessoas.
42 Á naggagammung ira ta kággággaw nga maggigiámmu sù ituddu nayù ira sinudduán ni Apu, ánna makkaká-ubobuk ira ta meyannung sù napiá nga bilin ni Namarò. Á nakkakálálláng ira nga kun na tangapamiliá. Á giddigidduá ra yù pán nga kinád da ta panaddamád da ta pate ni Apu Kesu, ta pakimore ra kâ Apu Namarò, ánna nakimállà ira kuna.
42 Todos se dedicavam de coração ao ensino dos apóstolos, à comunhão, ao partir do pão e à oração.
43 Á aru yù ira makapállâ nga pinagaddátu nayù ira sinudduán ni Apu Kesu. Á yáyù nga napállâ yù ira ngámin nga tatolay.
43 Havia em todos eles um profundo temor, e os apóstolos realizavam muitos sinais e maravilhas.
44 Á ngámin ira nga manguruk, nattatádday ira ta nonò da, á nakkakásipà ira sù ngámin nga kukuá ra.
44 Os que criam se reuniam num só lugar e compartilhavam tudo que possuíam.
45 Á iniláku ra yù dabbud da ánna kukuá ra, á inisinek da yù nallakuád da sù ira ngámin nga manguruk ta meyannung sù awágad da.
45 Vendiam propriedades e bens e repartiam o dinheiro com os necessitados,
46 Á ta kággággaw naggagammung ira nga nakimállà kâ Namarò sù mangilin nga kapilliá. Á minay ira kiminán sù bale ra ánna nakkakásipà ira ta kanad da, á nagayáyâ ira.
46 adoravam juntos no templo diariamente, reuniam-se nos lares para comer e partiam o pão com grande alegria e generosidade,
47 Á naddáyaw ira kâ Apu Namarò. Á ngámin yù ira katangeliád da, mássiki yù ira nga ari manguruk, nakimorayád da yù ira nga manguruk. Á kággággaw linnapán na ira ni Namarò sù ira bagu nga mangikatalà kuna.
47 sempre louvando a Deus e desfrutando a simpatia de todo o povo. E, a cada dia, o Senhor lhes acrescentava aqueles que iam sendo salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.