Atos 20
Yù bilin ni Namarò nga meyannung kâ Apu Kesu Kiristu: Yù bagu nga tarátu ni Namarò sù ira nga mangikatalà kâ Apu Kesu Kiristu (ATT) vs VC
1 Á pappasá nayù pattannatannuk nayù ira tatolay ta Epeso, inipámmung ni Pablo yù ira manguruk kâ Apu Kesu. Á kabalin na nanabarang nira, nánaw nira, á minay ta purubinsia na Masidonia.
1 Depois que cessou o tumulto, Paulo convocou os discípulos. Fez-lhes uma exortação, despediu-se e pôs-se a caminho para ir à Macedônia.
2 Á naddagaragâ ta ngámin nga ili, nga manabarang sù ira manguruk. Á pakáddè na ta purubinsia na Garesia,
2 Percorreu aquela região, exortou os discípulos com muitas palavras e chegou à Grécia,
3 naggián ta tallu bulán. Á kabalin na naggián nira, naggagannuâ, ta umay nakuan mallúgán ta biray nga umay ta purubinsia na Siria. Ngam narámak na ta igagánge nayù ira Kudio. Á nabbabáwi laguk, á ninonò na ta manoli nga mattalebák ta Masidonia.
3 onde se deteve por três meses. Como os judeus lhe armassem ciladas no momento em que ia embarcar para a Síria, tomou a resolução de voltar pela Macedônia.
4 Á sikán si Lukas nga kabbulun ni Pablo. Á ajjan gapay nikami si Sopatro nga anâ ni Pirro nga taga Beria, ánna di Aristarko kâ Segundo nga taga Tessalonika, si Gayo nga taga Derbi, ánna si Timotio, á di Tikiko kâ Taropimo gapay nga taga Asia.
4 Acompanharam-no Sópatro de Beréia, filho de Pirro, e os tessalonicenses Aristarco e Segundo, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da Ásia.
5 Danniaw ira nga kábulum mi, nánaw ira nga napolu ánnè nikami, á iniddagád da kami ta ili na Tarowas.
5 Estes foram na frente e esperaram-nos em Trôade.
6 Á ta kabalin na piestá nga pakkákám mi ta pán nga awán ta állapparán na, nánaw kami gapay ta Pilippay. Á nattakay kami ta biray. Á pabbire mi ta límá nga ággaw, jiminung kami ta Tarowas nga dumáddán nira, á naggián kami ta tangaligguán.
6 Nós outros, só depois da festa de Páscoa é que navegamos de Filipos. E, cinco dias depois, fomos ter com eles em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Á ta púgák na Liggu, naggagammung kami ta pakimore mi kâ Namarò ánna pakkákám mi ta pán nga giddigidduá mi, nga panaddamám mi ta pate ni Apu Kesu. Á nagubu-ubobuk si Pablo sù ira tatolay ta nabayák, áddè ta tangngá na gabi, gapu ta mánaw sangaw nu kapannawagán na.
7 No primeiro dia da semana, estando nós reunidos para partir o pão, Paulo, que havia de viajar no dia seguinte, conversava com os discípulos e prolongou a palestra até a meia-noite.
8 Á aru yù ira isingan sù paggagammungám mi ta utun.
8 Havia muitas lâmpadas no quarto, onde nos achávamos reunidos.
9 Á ajjan yù bagitolay nga mangngágan ta Yutiko nga nagitubang ta bintá. Á gapu ta nabayák si Pablo nga magubobuk, nattummà si Yutiko. Á pakkaturuk na ta napiá, napannâ ta dabbun nga naggapu ta mekatallu nga daták ta utun, nga naggagammungám mi. Á ed da inakkâ nga natayin.
9 Acontece que um moço, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, foi tomado de profundo sono, enquanto Paulo ia prolongando seu discurso. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo, e foi levantado morto.
10 Ngam minuluk si Pablo, á inappungulán na nga pinagikkáng yù bagitolay. Á kinagi ni Pablo nira, “Ari kayu mabagabagal, ta matolayin.”
10 Paulo desceu, debruçou-se sobre ele, tomou-o nos braços e disse: Não vos perturbeis, porque a sua alma está nele.
11 Á minunè ira ta utun. Á giddigidduá ni Pablo yù pán, á nepakkákán kami. Á kabalim mi nakkákán, nakiubobuk si Pablo nira ta áddè ta pannawák. Á nánawán na ira laguk.
11 Então subiu, partiu o pão, comeu falou-lhes largamente até o romper do dia. Depois partiu.
12 Á yù bagitolay, inilabbè da nga matolayin ta bale ra, á nagayáyâ ira.
12 Quanto ao moço, levaram-no dali vivo, cheios de consolação.
13 Páno mi ta Tarowas, nabbiray kami nga minay ta Asson. Ngam nappatalay si Pablo, ta pinapolu na kami, á kinagi na nikami ta dagatam mi sangaw ta ili na Asson.
13 Nós nos tínhamos adiantado e navegado para Assos, para ali recebermos Paulo. Ele mesmo assim o havia disposto, preferindo fazer a viagem a pé.
14 Pakaratang na nikami ta Asson, initake mi ta biray, á minay kami ta pugu na Mitilene.
14 Reuniu-se a nós em Assos, e nós o tomamos a bordo e fomos a Mitilene.
15 Á pabbire mi paga nga naggapu ta Mitilene, nattalebák kami ta pugu na Kiyos ta tádday ággaw. Á sù mekaruá nga ággaw naddagâ kami ta pugu na Samos. Á sù mekatallu nga ággaw jiminung kami ta ili na Mileto.
15 Continuando dali, sempre por mar, chegamos no dia seguinte defronte de Quios. No outro dia, chegamos a Samos, e um dia depois estávamos em Mileto.
16 Ta sinalebarám mi yù ili na Epeso, gapu ta manakì si Pablo maddagâ tán, marakè mabayák kami ta Asia, ta apurádu si Pablo nga makáddè ta Jerusalem pángè na ággaw nayù piestá na Kudio nga mangngágan ta Pentekosto.
16 Paulo havia determinado não ir a Éfeso, para não se demorar na Ásia, pois se apressava para celebrar, se possível em Jerusalém, o dia de Pentecostes.
17 Á dung mi ta ili na Mileto, jinok ni Pablo yù umay ta Epeso, tapè agálán na yù ira karakalán nayù ira tangapaggammungán ta umay ira ta gián na.
17 Mas de Mileto mandou a Éfeso chamar os anciãos da igreja.
18 Á labbè da ta Mileto, kinagi ni Pablo nira, “Sikayu nga taga Epeso, ammu naw yù kustombarè nikayu ta kággággaw sù paggiák ku nikayu áddè ngaw sù labbè ku ta purubinsia na Asia.
18 Quando chegaram, e estando todos reunidos, disse-lhes: Vós sabeis de que modo sempre me tenho comportado para convosco, desde o primeiro dia em que entrei na Ásia.
19 Tumulukà nga masserbi kâ Apu, á aringà nallálâ ta passerbì kuna. Á inattamák ku lâ yù jigâ ku, mássiki nu nepallà yù daddam ku megapu sù ira Kudio nga mangigagángay nikán.
19 Servi ao Senhor com toda a humildade, com lágrimas e no meio das provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 Awán bulubugá ta inilímak ku ta pangituddù nikayu sù bilin nga mamammapiá nikayu, ta sigídángà nga nangituddu nikayu ta paggagammungán naw ánna sù ira gibbalayán naw.
20 Vós sabeis como não tenho negligenciado, como não tenho ocultado coisa alguma que vos podia ser útil. Preguei e vos instruí publicamente e dentro de vossas casas.
21 Á kinagì sù ira kagittâ nga Kudio ánna sù ira nga ari Kudio gapay ta mabbabáwi ira ta liwiliwâ da, á makipakomá ira kâ Namarò ánna manguruk ira kâ Apu Kesu Kiristu.
21 Preguei aos judeus e aos gentios a conversão a Deus e a fé em nosso Senhor Jesus.
22 “Á kunangane umayakin ta Jerusalem, ta doban nangà nayù Ikararuá ni Namarò. Á arák ku ammu yù mesimmuák ku sangaw túrin.
22 Agora, constrangido pelo Espírito, vou a Jerusalém, ignorando a que ali me espera.
23 Ngam ta ngámin nga ili nga paddagaták ku, ipakánnámmu nayù Mangilin nga Ikararuá nikán yù jigâ nga naparán nga attamák ku sangaw ánna yù kapukù ku sangaw túrin ta Jerusalem.
23 Só sei que, de cidade em cidade, o Espírito Santo me assegura que me esperam em Jerusalém cadeias e perseguições.
24 Ngam maguray lâ yù mesimmu nikán nga jigâ, mássiki nu matayà, ikáyâ ku lâ ta palurotak ku yù ipakuá ni Apu nikán. Ta awán ta serbi nayù inángà ku nu arák ku palurotan ngámin nga ipakuá ni Apu Kesu nikán, nga pangilayalayâ ku sù napiá nga dámak nga meyannung sù ayâ ni Apu ánna allà na ta tatolay.
24 Mas nada disso temo, nem faço caso da minha vida, contanto que termine a minha carreira e o ministério da palavra que recebi do Senhor Jesus, para dar testemunho ao Evangelho da graça de Deus.
25 “Á pappassapassiár ku ta gigián naw, inilayalayâ ku nikayu yù meyannung sù pammagure ni Namarò nga awán ta áddè na. Á kunangane, mánawakin, á ammù ta arán nawà masingan mángin, ta aringakin manoli saw.
25 Sei agora que não tornareis a ver a minha face, todos vós, por entre os quais andei pregando o Reino de Deus.
26 Á yáyù nga kagiak ku laguk nikayu kunangane nu egga nikayu yù tolay nga umay ta impiernu, á ure na lággapay. Arán nangà paliwatan,
26 Portanto, hoje eu protesto diante de vós que sou inocente do sangue de todos,
27 ta aringà nallálâ ta pangilayalayâ ku nikayu ta ngámin nga sinalákkuruk ni Namarò.
27 porque nada omiti no anúncio que vos fiz dos desígnios de Deus.
28 Magimuguk kayu laguk, á taronán naw gapay yù ira manguruk. Sikayu yù meyárik ta mináppárák nga sinullà nayù Mangilin nga Ikararuá ta manaron sù ira manguruk, nga meyárik ta karneru nga kukuá nayù Yápu tam. Tabarangán naw ira ta napiá ánna abbágán naw ira. Ta aggira yù tatole ni Apu Namarò, nga ginátáng na sù dága nayù kukurugán nga Anâ na.
28 Cuidai de vós mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo vos constituiu bispos, para pastorear a Igreja de Deus, que ele adquiriu com o seu próprio sangue.
29 “Á ammù gapay ta sangaw nu nánawát takayin, umay ta ággagammungán naw yù ira nga mangituddu nikayu ta siri. Meyárik ira ta simaron nga ayám nga mangnguá ta ayám nga masippà. Á ilogò da yù ira káruán nga kábulun naw, tapè meyawáwán ira, ta awán ta allà da nikayu.
29 Sei que depois da minha partida se introduzirão entre vós lobos cruéis, que não pouparão o rebanho.
30 Á duttál yù ággaw nga ajjan yù ira mangituddu nga maggapu galâ nikayu nga manguruk, á massirisiri ira, tapè melogò yù ira tatolay nga tumuttul nira.
30 Mesmo dentre vós surgirão homens que hão de proferir doutrinas perversas, com o intento de arrebatarem após si os discípulos.
31 Á yáyù nga kagiak ku nikayu ta magimuguk kayu laguk, tapè arád da kayu ilogò. Nononopan naw yù itabarang ku nikayu ta paggiák ku nikayu ta tallu ragun, ta aringà nallálâ nga nanabarang nikayu nga katággitádday ta ággaw ánna gabi, á aru yù pakkulukulè ku, gapu ta nerallà yù allà ku nikayu.
31 Vigiai! Lembrai-vos, portanto, de que por três anos não cessei, noite e dia, de admoestar, com lágrimas, a cada um de vós.
32 Á ipatarot takayu laguk kâ Apu Namarò. Nononopan naw yù bilin na nga meyannung sù allà na sù ira manguruk kuna, tapè mepasigaggà yù ángnguruk naw ánna mesipà kayu sù ira tatole na, á iyawâ na gapay nikayu yù pinarán na megapu sù ira mapasigaggà nga mangikatalà kuna.
32 Agora eu vos encomendo a Deus e à palavra da sua graça, àquele que é poderoso para edificar e dar a herança com os santificados.
33 Á ammu naw ta awán bulubugá ta pissil ku nikayu nga kuártu naw, onu buláwán naw, onu gagámì naw.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem vestes.
34 Ammu naw ta sikán lápay yù nattarabáku nga nagalek ta áttole mi sù ira kábuluk ku.
34 Vós mesmos sabeis: estas mãos proveram às minhas necessidades e às dos meus companheiros.
35 Nattarabákungà, tapè ipasingak ku nikayu yù párigán naw. Ta napiá nu maláppà kayu nga mattarabáku gapay, tapè egga yù awayyá naw nga mangabbák sù ira makapi. Nononopan naw yù kinagi ni Apu Kesu, nga kun na, ‘Nepallà yù pagayáyâ nayù mangiyawâ sù ira magáwák ánnè ta pagayáyâ nayù tolay nga mangalawâ.’ ”
35 Em tudo vos tenho mostrado que assim, trabalhando, convém acudir os fracos e lembrar-se das palavras do Senhor Jesus, porquanto ele mesmo disse: É maior felicidade dar que receber!
36 Á kabalin ni Pablo nga nagubobuk sù ira karakalán nayù ira taga Epeso, namalittúkak ira ngámin, á nakimállà ira kâ Apu.
36 A essas palavras, ele se pôs de joelhos a orar.
37 Á inappungulád da laguk si Pablo ánna inummatád da, á kinulukuletád da.
37 Derramaram-se em lágrimas e lançaram-se ao pescoço de Paulo para abraçá-lo,
38 Ta nakalò yù daddam da, nepatalugáring sù kinagi na nga arád da mángin masingan. Á ed da laguk nilúgán ta biray.
38 aflitos, sobretudo pela palavra que tinha dito: Já não vereis a minha face. Em seguida, acompanharam-no até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.