Atos 18
Yù bilin ni Namarò nga meyannung kâ Apu Kesu Kiristu: Yù bagu nga tarátu ni Namarò sù ira nga mangikatalà kâ Apu Kesu Kiristu (ATT) vs ARA
1 Kabalin na yaw, nánaw si Pablo ta Atenas, á minay ta Korinto.
1 Depois disto, deixando Paulo Atenas, partiu para Corinto.
2 Á nesimmuán na tán di Akila kâ Persila, nga magatáwa. Kudio ira nga taga Pontu ngaw, á nakipaggián ira lâ gangù ta áppatulán na Italia. Á gapu ta pinapáno ni Patul Kalodio yù ira ngámin nga Kudio ta Roma, nga karakalán na ili ta Italia, nagalì di Akila, á limibbè ira ta Korinto. Á en ni Pablo ira sinullúnán.
2 Lá, encontrou certo judeu chamado Áquila, natural do Ponto, recentemente chegado da Itália, com Priscila, sua mulher, em vista de ter Cláudio decretado que todos os judeus se retirassem de Roma. Paulo aproximou-se deles.
3 Á gapu ta naggittá yù ággalerád da kâ Pablo, nga mináppadday ta tarapál, á nakipaggián si Pablo ta bale ra, nga mepattarabáku nira.
3 E, posto que eram do mesmo ofício, passou a morar com eles e ali trabalhava, pois a profissão deles era fazer tendas.
4 Á káda Sabadu minay si Pablo sù kapilliá na Kudio nga makiubobuk sù ira Kudio ánna yù ira Gareko gapay, tapè dudduáran na ira ta manguruk ira kâ Apu Kesu.
4 E todos os sábados discorria na sinagoga, persuadindo tanto judeus como gregos.
5 Á labbè di Silas kâ Timotio ta Korinto, nga naggapu ta Masidonia, yáyù nga awayyá ni Pablo nga tángngagan yù pangilayalayâ na sù ira Kudio. Á inilayalayâ na nira si Apu Kesu nga Kiristu nga Mangiyígù nga initabbá na ngaw ni Namarò nga umay mammaguray.
5 Quando Silas e Timóteo desceram da Macedônia, Paulo se entregou totalmente à palavra, testemunhando aos judeus que o Cristo é Jesus.
6 Ngam kinontará ra si Pablo nayù ira Kudio ánna nakkakagiád da. Á iniwákkâ na laguk ni Pablo yù barawási na, ta panákkilalán ta kabalin na nangilayalayâ sù ira Kudio. Á kinagi na nira, “Liwâ naw lággapay, nu ari kayu meyígù. Arák ku liwâ, ta sinabarangát takayu gemma. Á ek ku lállaguk ilayalayâ sù ira ari Kudio.”
6 Opondo-se eles e blasfemando, sacudiu Paulo as vestes e disse-lhes: Sobre a vossa cabeça, o vosso sangue! Eu dele estou limpo e, desde agora, vou para os gentios.
7 Á nánaw si Pablo laguk nga minay ta bale ni Tisio Justo, nga tolay nga ari Kudio nga makimoray kâ Namarò. Netaging ta kapilliá na Kudio yù bale na.
7 Saindo dali, entrou na casa de um homem chamado Tício Justo, que era temente a Deus; a casa era contígua à sinagoga.
8 Á si Kirispo, nga kátannangád da ta kapilliá na Kudio, nanguruk gapay kâ Apu Kesu. Á nanguruk gapay yù ira ngámin nga kábbale na. Á aru gapay yù ira tatolay nga naggián ta Korinto nga nakaginná sù kinagi ni Pablo, á nanguruk ira, á nakirigù ira.
8 Mas Crispo, o principal da sinagoga, creu no Senhor, com toda a sua casa; também muitos dos coríntios, ouvindo, criam e eram batizados.
9 Á ta tádday gabi, ajjan yù nappasingan kâ Pablo. Á naginná ni Pablo si Apu Kesu nga magubobuk kuna, á kinagi ni Apu, “Ari ka mattukkâ nga mangilayalayâ sù meyannung nikán, á ari ka maganássing sù ira tatolay.
9 Teve Paulo durante a noite uma visão em que o Senhor lhe disse: Não temas; pelo contrário, fala e não te cales;
10 Awán ta tolay nga umay mangnguá nikaw, ta sikán yù mepulù nikaw. Á kitáru paga yù ira tatolay sawe ili nga manguruk ánna mesipà nikán,” kun ni Apu kuna.
10 porquanto eu estou contigo, e ninguém ousará fazer-te mal, pois tenho muito povo nesta cidade.
11 Á yáyù nga naggián tán si Pablo ta tangaragun ta gadduá, nga mangituddu sù bilin ni Namarò sù ira tatolay.
11 E ali permaneceu um ano e seis meses, ensinando entre eles a palavra de Deus.
12 Á paggián na lâ paga ni Pablo ta Korinto, á naggubinador si Gallio ta purubinsia na Akeya. Á nattatádday yù ira Kudio nga ari manguruk, á ginápù da si Pablo. Á iniyarubáng da kâ Gubinador Gallio, tapè ikeká ra kuna.
12 Quando, porém, Gálio era procônsul da Acaia, levantaram-se os judeus, concordemente, contra Paulo e o levaram ao tribunal,
13 Á kinagi ra, “Yawe tolay, kagumánan na yù ira tatolay ta tanakuán nga ákkimore ra kâ Namarò nga mekontará sù tunung mi!” kud da.
13 dizendo: Este persuade os homens a adorar a Deus por modo contrário à lei.
14 Á lage ni Pablo nakuan magubobuk, nga tubbák sù kagiad da, kinagi ni Gallio sù ira Kudio, “Nu egga nakuan yù liwâ na, onu narákè yù kingnguá na, á máwák nakuan ta anúsát takayu nga Kudio ánna ginnák ku nakuan yù kagian naw.
14 Ia Paulo falar, quando Gálio declarou aos judeus: Se fosse, com efeito, alguma injustiça ou crime da maior gravidade, ó judeus, de razão seria atender-vos;
15 Ngam gapu ta maddagaragim kayu galâ ta meyannung ta ubobuk ánna ngágan na tolay ánna yù tunung naw lápay, sikayu lággapay yù mamanunnù. Manakikà mamanunnù karanniaw.”
15 mas, se é questão de palavra, de nomes e da vossa lei, tratai disso vós mesmos; eu não quero ser juiz dessas coisas!
16 Á pinaturiák na ira sù ámmanunnután.
16 E os expulsou do tribunal.
17 Á ginápù da laguk nayù ira tatolay si Sostenes, nga kapatas ta kapilliá na Kudio, á kingnguá ra sù námmuák nayù ámmanunnután. Ngam si Gubinador Gallio, pinagurayán na ira. Arán na ira sinángngák.
17 Então, todos agarraram Sóstenes, o principal da sinagoga, e o espancavam diante do tribunal; Gálio, todavia, não se incomodava com estas coisas.
18 Pappasá na yaw, naggián paga si Pablo ta nabayák ta Korinto sù ira mawwawági ta ángnguruk da kâ Apu. Á páno na, nepulù kuna di Akila kâ Persila. Á minay ira ta Kenkareya ta aggik na bebay. Labbè da tán, nakiúsì si Pablo ta sinniál na ta sinuppál nen yù ngaw initabbá na kâ Namarò, ta yáyù kustombare ra. Á nabbiray ira laguk nga minay ta purubinsia na Siria.
18 Mas Paulo, havendo permanecido ali ainda muitos dias, por fim, despedindo-se dos irmãos, navegou para a Síria, levando em sua companhia Priscila e Áquila, depois de ter raspado a cabeça em Cencreia, porque tomara voto.
19 Á jiminung ira ta ili na Epeso. Yáyù nabattángád di Akila. Ngam naddagâ lâ si Pablo ta kapilliá, tapè makiubobuk sù ira Kudio.
19 Chegados a Éfeso, deixou-os ali; ele, porém, entrando na sinagoga, pregava aos judeus.
20 Á inapà da ta maggián nira ta mabayák, ngam kinagi ni Pablo ta máwák na lábbì mánaw.
20 Rogando-lhe eles que permanecesse ali mais algum tempo, não acedeu.
21 Á ta paggagannuâ na, kinagi na nira, “Nu ure ni Namarò, á manolingà nikayu noka.” Á nabbiray laguk si Pablo nga nánaw ta Epeso.
21 Mas, despedindo-se, disse: Se Deus quiser, voltarei para vós outros. E, embarcando, partiu de Éfeso.
22 Á jiminung yù biray ta Sesaria. Á gatták ni Pablo, giminon ta Jerusalem tapè tullúnán na yù ira mangikatalà kâ Apu Kesu nga naggián tán. Á páno na ta Jerusalem, minay laguk ta ili na Antokia sù purubinsia na Siria.
22 Chegando a Cesareia, desembarcou, subindo a Jerusalém; e, tendo saudado a igreja, desceu para Antioquia.
23 Á naggián ta Antokia nga nangabbák nira. Á páno na ta Antokia, minay naddagaragâ ta ngámin nga ili sù ira purubinsia na Galasia ánna Parigia. Á sinabarangán na yù ira ngámin nga manguruk kâ Apu Kesu ta ipasigaggà da yù ángnguruk da.
23 Havendo passado ali algum tempo, saiu, atravessando sucessivamente a região da Galácia e Frígia, confirmando todos os discípulos.
24 Á paggián ni Pablo ta Galasia ánna Parigia, ajjan yù Kudio nga taga Alekandria nga mangngágan ta Apolo nga limibbè ta Epeso. Á napiá yù ángngituddu ni Apolo, ta natudduán sù ngámin nga dán nga netúrâ nga ubobuk ni Namarò.
24 Nesse meio tempo, chegou a Éfeso um judeu, natural de Alexandria, chamado Apolo, homem eloquente e poderoso nas Escrituras.
25 Á natudduán gapay ta meyannung sù panguruk tam kâ Apu Kesu. Á yáyù nga kuruk yù inituddu na gapay ta meyannung kâ Apu Kesu, á naláppà nga mangituddu. Ngam yaw lâ paga nga ammu na yù pakirigù na tolay nga inituddu na ngaw ni Kuan nga Minánnigù.
25 Era ele instruído no caminho do Senhor; e, sendo fervoroso de espírito, falava e ensinava com precisão a respeito de Jesus, conhecendo apenas o batismo de João.
26 Á minay si Apolo nangituddu sù kapilliá na Kudio nga ari naganássing. Á di Akila kâ Persila, naginná ra yù kinagi ni Apolo ta kapilliá, á inapà da ta bale ra, á inibukalád da ta napiá yù pakiyígù nayù ira tatolay kâ Namarò megapu sù pangikatalà da kâ Apu Kesu.
26 Ele, pois, começou a falar ousadamente na sinagoga. Ouvindo-o, porém, Priscila e Áquila, tomaram-no consigo e, com mais exatidão, lhe expuseram o caminho de Deus.
27 Á inikáyâ ni Apolo ta dumákì nga umay ta purubinsia na Akeya. Á yù ira kábulun na ta Epeso, jinudduák da ta umay, á initúrâ da laguk sù ira nga manguruk kâ Apu Kesu nga maggián ta Akeya, ta alawatad da si Apolo. Á labbè ni Apolo ta Akeya, inabbágán na ta napiá yù ira tatolay nga mangikatalà kâ Apu Kesu, megapu sù pangikállà ni Namarò nira.
27 Querendo ele percorrer a Acaia, animaram-no os irmãos e escreveram aos discípulos para o receberem. Tendo chegado, auxiliou muito aqueles que, mediante a graça, haviam crido;
28 Á nábbágán ira megapu sù pangappù ni Apolo sù ira Kudio nga ari nanguruk, ta pakkakátabbatabbák da ta arubáng nayù ira magaru nga tatolay. Á inibukalán ni Apolo yù dán nga netúrâ nga ubobuk ni Namarò, á kunnian inipakkuruk na sù ira Kudio ta si Apu Kesu yù MakKiristu nga mangiyígù nga ubobugan nayù ira ngaw ábbilinán.
28 porque, com grande poder, convencia publicamente os judeus, provando, por meio das Escrituras, que o Cristo é Jesus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.