Apocalipse 6
Yù bilin ni Namarò nga meyannung kâ Apu Kesu Kiristu: Yù bagu nga tarátu ni Namarò sù ira nga mangikatalà kâ Apu Kesu Kiristu (ATT) vs ARIB
1 Á ta paningak ku, nasingak ku yù Kígaw, nga inirián na yù tádday sù ira pitu nga neparakkà sù papel nga nalukù, ánna naginnâ yù kinagi nayù tádday sù ira appâ nga makkakerumá nga naparò nga matolay, nga kunnay ta alittúgaw yù ngárál na. Á inikátol na nga kinagi, “Umay ka saw!”
1 E vi quando o Cordeiro abriu um dos sete selos, e ouvi um dos quatro seres viventes dizer numa voz como de trovão: Vem!
2 Á iningak ku, á inikáddagâ lâ limittuák yù puraw nga kabáyu, nga ajjan yù nakkabáyu kuna nga manangngal ta butuk. Á neddán ta kuroná na, ta aggina yù makáwayyá nga mangappù. Á nánaw ta umay mangappù má sù ira mangontará kuna.
2 Olhei, e eis um cavalo branco; e o que estava montado nele tinha um arco; e foi-lhe dada uma coroa, e saiu vencendo, e para vencer.
3 Á paningak ku sù Kígaw, á nasingak ku ta inirián na má yù mekaruá sù ira neparakkà, á naginnâ yù ngárál nayù mekaruá nga naparò nga matolay nga nakkatol, á kinagi na, “Umay ka saw!”
3 Quando ele abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivente dizer: Vem!
4 Á limittuák yù tádday nga kabáyu nga ujjojjin. Á neddán yù nakkabáyu ta bayunetá nga dakal, á neyanugù ta umay mamuruburion sù ngámin ira nga tatolay ta dabbuno, tapè awán ta ággimammà da, á makkakápatay ira.
4 E saiu outro cavalo, um cavalo vermelho; e ao que estava montado nele foi dado que tirasse a paz da terra, de modo que os homens se matassem uns aos outros; e foi-lhe dada uma grande espada.
5 Á paningak ku paga sù Kígaw, inirián na má yù mekatallu sù ira neparakkà, á naginnâ yù ngárál nayù mekatallu nga naparò nga matolay nga nakkatol, nga kinagi na, “Umay ka saw!” Á iningak ku, á inikáddagâ lâ limittuák yù ngisì nga kabáyu. Á nanangngal yù nakkabáyu ta ákkílo.
5 Quando abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivente dizer: Vem! E olhei, e eis um cavalo preto; e o que estava montado nele tinha uma balança na mão.
6 Á naginnâ yù magubobuk nga arák ku ammu yù kuruk nga paggapuán na, nga kunnay ta naggapu sù tangngá nayù ira appâ nga makkakerumá nga naparò nga matolay, á kinagi na, “Duttál yù bisin ta dabbuno, á yáyù nga mediá nga baggâ yù táddán na tolay ta tangággaw. Onu tallu mediá nga mangì yù táddán ta tangággaw. Ngam ari manginá yù pagá na denu onu binaráyáng!”
6 E ouvi como que uma voz no meio dos quatro seres viventes, que dizia: Um queniz de trigo por um denário, e três quenizes de cevada por um denário; e não danifiques o azeite e o vinho.
7 Á paningak ku sù Kígaw, inirián na má yù mekáppâ sù ira neparakkà, á naginnâ yù ngárál nayù mekáppâ nga naparò nga matolay, á kinagi na, “Umay ka saw!”
7 Quando abriu o quarto selo, ouvi a voz do quarto ser vivente dizer: Vem!
8 Á paningak ku, á ikáddagâ lâ limittuák yù kabáyu nga nappulupulásâ. Á si Patay yù ngágan nayù nakkabáyu kuna, á ajjan yù tumuttul kuna, nga mangngágan ta Kades, nga paggianán na námmatay. Á neddán yù ira duá ta pakáwayyá ra nga mamapátay ta pakkáppâ nayù ira tatolay ta dabbuno. Á ajjan nira yù appâ nga ipamapáte ra, yù gerrá, yù bisin, yù tulágan, ánna yù ira simaron nga ayám.
8 E olhei, e eis um cavalo amarelo, e o que estava montado nele chamava-se Morte; e o inferno seguia com ele; e foi-lhe dada autoridade sobre a quarta parte da terra, para matar com a espada, e com a fome, e com a peste, e com as feras da terra.
9 Á ta pangari nayù Kígaw sù mekalímá sù ira neparakkà, á nasingak ku, á ajjan ta silárung nayù ángngiyátangán yù ira ikararuá nayù ira napapátay, nga natay gapu ta panguruk da ta bilin ni Namarò ánna pangituddu ra sù kuruk nga meyannung kâ Apu Kesu Kiristu.
9 Quando abriu o quinto selo, vi debaixo do altar as almas dos que tinham sido mortos por causa da palavra de Deus e por causa do testemunho que deram.
10 Á nakkatol ira ta masikan, á kinagi ra, “Sikaw, Apu, yù mammaguray nga makáwayyá ta ngámin. Sikaw yù mangilin nga pangikatalakán. Á kunnasi yù kabayák mu paga lagem panunnután ánna pággangan yù ira tatolay nga maggián ta dabbuno gapu ta pamapáte ra nikami?” kud da.
10 E clamaram com grande voz, dizendo: Até quando, ó Soberano, santo e verdadeiro, não julgas e vingas o nosso sangue dos que habitam sobre a terra?.
11 Á neddán ira nga taggitádday ta puraw nga barawási na nga apaddu. Á nakagi nira ta magibannák ira lábbì paga áddè ta pate nayù ira kábulud da nga makiaripan kâ Apu, nga mapapátay gapay ta kunnay nira.
11 E foram dadas a cada um deles compridas vestes brancas e foi-lhes dito que repousassem ainda por um pouco de tempo, até que se completasse o número de seus conservos, que haviam de ser mortos, como também eles o foram.
12 Á pangari nayù Kígaw sù mekánnam sù ira neparakkà, á nasingak ku, á nallunik ta masikan. Á nangngisì yù bilák ta kun na gámì nga langgústi. Á nagujjin yù bulán nga kun na kulor na dága.
12 E vi quando abriu o sexto selo, e houve um grande terremoto; e o sol tornou-se negro como saco de cilício, e a lua toda tornou-se como sangue;
13 Á napannâ yù ira bituan ta dabbuno nga kunnay ta kapannâ na bungá na kayu nga busirâ nu mabbaggiu.
13 e as estrelas do céu caíram sobre a terra, como quando a figueira, sacudida por um vento forte, deixa cair os seus figos verdes.
14 Á limimmà yù lángì nga kunnay ta papel nga malukù. Á neyalì yù ngámin nga puddul ánna pugu sù giád da.
14 E o céu recolheu-se como um livro que se enrola; e todos os montes e ilhas foram removidos dos seus lugares.
15 Á nattálaw laguk yù ira ngámin nga tatolay, yù ira patul ánna yù ira mammaguray, yù ira kotunán na suddálu, yù ira maríku, yù ira makáwayyá, ánna yù ira ngámin nga tatolay, mássiki nu aripan onu ari aripan, minay ira ngámin nattuttù ta kueba ánna silisilárung na batu ta puddupuddul.
15 E os reis da terra, e os grandes, e os chefes militares, e os ricos, e os poderosos, e todo escravo, e todo livre, se esconderam nas cavernas e nas rochas das montanhas;
16 Á nakkatakatol ira, á kinagi ra sù ira puddul ánna batu, “Maddabbâ kayu ta matábbunán kami, tapè arán na kami masingan nayù mammaguray nga nagitubang ta lángì, á melillì kami sù pangukum na nikami nayù Kígaw!
16 e diziam aos montes e aos rochedos: Caí sobre nós, e escondei-nos da face daquele que está assentado sobre o trono, e da ira do Cordeiro;
17 Ta jimittálin yù makánnanássing nga ággo nayù pore ra, á ukumad da kami, á awán nikami yù makatubáng kuna!” kud da.
17 porque é vindo o grande dia da ira deles; e quem poderá subsistir?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.