Lucas 15
Tataroha Diana i Sulie Aalaha Ikie a Jisas Kraes (APB) vs ARA
1 Aana ngaeta hai dinge, mwala susulu to'oha na mo iini e ooraha'aala kire lae mai saana Jisas huni rongoa mo ha'a-uusulinge ingeie.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Oto mo Parise na mo ha'a-uusuli aana mo Ha'atolanga a Mosis kire ko aehota upwesie a Jisas, kire ko te'uri, “!Lio ka'u! A mwane ie ko tekuhie mola kira ooraha'aala na hule aana ko ngeu oto pe'ire.”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Oto a Jisas ko ere ni aalahuunge hunire uuri,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “?Mala uri nga iini hikemiu e to'o aana tangalai sipu, na uri nga ta'a-ta'a iini eeni e takalo, a mwane ngeena kei ue? Kei toli'aasie oto siwe aawala mwana siwe aana leu kire ko ngeu-ngeu aana, na kei lae otoi heitalea iini nge e takalo lai hule aana kei lio oodoie.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Na maholo e lio oodoie, ko si tohungei ilenimwa'e oto liutaa haahie. E aanga'inie,
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 na ko lae oto pe'ie i nume ingeie. Oto ko si haaraie mai maeni malahune na mo euhenue ingeie, na ko te'uri hunire, ‘Omu ke lae mai ilenimwa'e pe'ieu, aana nou lio oodoie oto sipu ineu nge e takalo ka'u.’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Oto no ko unue huni'omu uri kei urine no'one ta'au i Lengi. Aana ilenimwa'enga haahie nga ta'a-ta'a iini ni ooraha'aa ko oonisae oto mwaanie tolahana e tata'ala, kei peine lo'u liutaa aana ilenimwa'enga haahie siwe aawalai iinoni mwana siwe kire unue uri kire oodota'i na kire ka'a to'o aana ike nga mei ola aaela huni oonisae mwaanie.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Na a Jisas ko he'i unue lo'u uuri, “?Oto mala nga keni e to'o aana nga aawalai kawei ha'atahanga, na e ha'atekehie tangahulu'ana nga kawei iini, a keine kei ue? A keine kei ha'akaunie oto laite hunie ke sine hunie, na kei talaa oto nume ingeie, na kei heitale diana oto hunie, lai hule aana kei saronai lio oodoie.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Na e saro lio oodoie oto, ko si haaraie mai maeni malahune na mo euhenue ingeie, na ko te'uri hunire, ‘Omu ke lae mai ilenimwa'e pe'ieu, aana nou lio oodoie oto mei to'oha ineu nge e takalo ka'u.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 No ko unue huni'omu uri kei urine no'one ta'au i Lengi. Aana mo ensel a God kire kei ilenimwa'e haahie nga ta'a-ta'a iini ni ooraha'aa ko oonisae oto mwaanie tolahana e tata'ala.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Na a Jisas ko he'i ere uuri lo'u, “Ngaeta iinoni ni Jiu e to'o aana e ro mwela mwane.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Oto mwane i puri ko te'uri hunie aamana, ‘Mama'a, o ke oopaa oto po'o ni iini nakue aana to'o-to'olamu.’ Oto aamadarue ko oopaa oto to'o-to'olana i matolana e ro kalena.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 “E ka'a tewa ike lo'u mei puri, na mwane i puri ngeena ko ha'aholinge'inie oto to'o-to'olana, oto e hele aana mei to'oha ingeie, e si lae mwaanie hanue ingeie, na ko lae oto hunie ngaeta hanue ha'atau. Na i leune e si waiahea mo to'oha ingeie aana ta'ena nga ola aaela oto mola.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Maholo e waiahea oto to'o-to'olana mango, nge iihi'ure aha'i e si toolea hanuena. Oto a mwa'une ko si si'oha'a oto hiito'o aana nga mei to'oha ha'ike oto aana.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 “Oto a mwa'une e lae, nge ko si lai esu nana ngaeta mwane aana mo Aapoloa Aaopa aana hanuena. A mwaena e uusunge'inie saanaune hunie ke asuie asunge aaela aana e uusunge'inie hunie ke nii-nii ana amaa ni poo ingeie.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Kele mweita'aa ko sere'inie taane mei esunge e tohungei eepune ngeena, ta'e ko esuie mola aana ko oolo mone oto aana hiolo, hule aana ko sasare ngau oto pe'ie mo poo, aena aana nga iini hunie ke nii ngeulaa ana ha'ike lo'u.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 A mwa'une e talei tete'urine, lae-lae na ko lai lo'onga'i saie uri ingeie ni mola ko deu aaela. Oto ko si lo'onga'i uuri, ‘Ahutana mwala nge ko esu nana aamaku kire to'o ngaulaa tarau mola, na kire ko ngeu-ngeu ni pote. Ta'e ineu no ko si kara'i maesie mola hiolo.
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Ne kei ta'ela'i na ne kei ooli oto takoie aamaku. Ne kei te'uri hunie, Mama'a, nou ooraha'aa oto i na'ona God na oto i na'omu.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Nou ka'a malisine ike uri o ke saieu lo'u aana a kalemu. Ta'e o ke da hunie ne ke ne'ie mola ngaeta koni-konihe i'oe.’”
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 “Oto e si ta'ela'i, ko eeliho'i takoie aamana. Na maholo a mwa'une ko lae-lae ue mai ta'au ha'atau, na aamana ko leesie oto ta'au ko lae mai. Oto aamana e leesie na e aamasie. E si huru, ko lai ako haahie, na ko nono'ie oto.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Oto a mwa'une ko te'uri hunie aamana, ‘Mama'a, nou ooraha'aala oto i na'ona God na oto no'one i na'omu, na nou ka'a malisine ike lo'u uri o ke saieu aana a kalemu.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Ta'e aamana e unue hunie mo koni-konihe ingeie uuri, ‘Omu ke toolea mai nga mo to'oni diana lau-leu, na omu ke ha'ato'onie aani. Omu ke ne'ie nga ringi i ri'i-ri'ine, na nga mo ho'ohaahi'ae i ae'aena.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Oto omu ko lai toolea mai kele puluke pwi'e-pwi'ala ineu na omu ke horo'ie hunie kolu ke ngau ni ilenimwa'enga pe'ie a kaleku.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Aana a kaleku e mae oto ka'u, ta'e ie e mauri oto lo'u. E ai'aa ka'u, ta'e kolu lio oodoie oto lo'u.’ Oto kire ko si ngeu ni ilenimwa'enga pe'ie a mwa'une.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Na maholo walu ola ngeena ko reu-reu, mwane i na'o ingeie mola ue i me'esu. Maholo ko ooli oto mai kara'inie nume, na ko rongoa aawatai eu na maonga.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Oto ko soie ngaeta koni-konihe ikire, na ko dolosi aana uuri, ‘?Nga taa ni ko reu ngeena?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Oto koni-konihe ngeena ko te'uri hunie, ‘Aasimu e aaliho'i oto mai. Na aamamu e horo'ie kele puluke pwi'e-pwi'ala huni ngeu ni ilenimwa'enga pe'ie aana e hule sapemawa lo'u.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Oto mwane i na'o ngeena ko saewasu, na e ka'a sare lae ike lo'u weu i nume na aana ngauhe. Aamana e iisitaa, oto ko lai haaraie uri ke lae mai nume.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Ta'e e aalamie mola aamana uuri, ‘Lio ka'u, mo helisi hunge oto no ko talei eu'esu nemue, na nou ka'a haitohea walamu. Ta'e hule aana o sa'a sare niie ike nga mei ola hunieu, ma'alana uri nga kele kalei nanikot hunie ne ke ngau ke'u pe'ie mo malahuku.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Ta'e a kalemu ie, e lai waiahea to'o-to'olamu mola aana mo repi, oto e aaliho'i mei, o ko si horo'ie oto kele puluke pwi'e-pwi'ala ana.’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 Oto aamana ko aalamie uuri, ‘Kaleku, i'oe, o ii'o susule'i mola pe'ieu, na nga moi taa nou to'o aani, mo ola oto i'oe.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Ta'e ie, e malisine oto kolu ke ngau ni ilenimwa'enga pe'ie aasimu. Aana e mae oto ka'u, ta'e ie e mauri oto lo'u. E ai'aa ka'u, na lio oodoilana e lae lo'u.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.