Atos 22
Kije Manido Odikido8in: Ocki Mazinaigan (ALQALGNT) vs NVT
1 Pon ki ikido: “Nidjiki8eg acitc kina8a kitci anicinabeg! Ndotaocik eji nak8ian ka iji inactaonigo8an!”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Apitc Coda8innig ka noda8a8adjin e Coda8inni ijigij8endjin, ka8in odji kidosi8ag. Mina8adj dac Pon ki ikido:
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Nin Nicoda8inni8inan, Tasis (Tarse) odenag nigi iji nta8iginan, Silisia (Cilicie) akikag. Nigi tajikenaban ooma Jerusalem odenag e ocki pimadizian. Gamaliel nigi kikinoamag. 8e8enda nigi kikinoamag 8eckadj kikitci anicinabeminabanin odinakonige8ini. Nigi kitci 8i anokita8anaban Kije Manido, mi maia pejig8an kekina8a ooma ka iji 8i anokita8eg.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Nigi nanekadjiag dac igi8e ka nosone8a8adjin Jesosan ka iji kikinoamagendjin. Nandam nigi nisag, acitc mane nabeg acitc ik8e8ag nigi takonag.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Coda8inni aiamie ogima ma8adji ka niganizidj acitc kitci aiamie onakonige8innig kiga 8idamago8a epitci teb8eian. Nigi minigog ojibiigani kidji minag8a ka niganizi8adj Coda8innig 8edi Damas odenag. Nigi ijanaban dac 8edi kidji nda takonag8a igi8e ka teb8eta8a8adjin Jesosan acitc kidji pi ki8e8inag8a ooma Jerusalemikag kidji nanekadjiagani8i8adj.”
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Pon ki ikido kiabadj: “Anic dac ii apitc kegon nigi iji8ebizinan. Nidani oditanaban Damas odenag, aja ani abitakijiganoban. Kitci kaiezigotc ki 8ajagameasakone ninikag, 8ak8ig e odateg.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Teci8ag nigi pagicin motakamig. Nigi noda8a a8iag e aiamiijidj: ‘Saul! Saul! Adi 8edji nanekadjiijian?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Nigi k8ag8edjima: ‘Ka Tibendjigean! A8enen kin?’ ‘Nin Jesos, Nazaret ka odjian, nin aa ka k8ag8e nanekadjiadj,’ nigi inig.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Ka8in ododji noda8asi8a8an igi8e nabeg ka 8idjioji8adj. Anic ogi 8abadana8a e kitci 8aseanig.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Kegapitc nigi k8ag8edjima: ‘Adi ke todaman, Tebendjigean?’ Ka Tibendjigedj dac nigi inig: ‘Pazig8in, ijan dac Damas odenakag. Kiga 8idamago iima adi eji nda8eniminan kidji todaman.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Ka8in dac nidodji 8abisi, nigi kitci 8anabizonan mega. Midac igi nabeg ka 8idjioji8adj nigi sagindjinigog acitc nigi iji8inigog Damas odenakag.”
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Pejig nabe iima tajikegoban, Ananias ijinikazogoban. Kitci aiamiegoban aa nabe, acitc ogi kitci ndotanagoban kakina Coda8innin odinakonige8ini8an. Kakina Coda8innig ka tajike8adj iima okitci inenima8abanin.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ananias nigi pi nda 8abamig, midac ki ikido: ‘Nidjiki8e Saul! Mina8adj koki 8abin.’ Teci8ag dac nigi 8abinan acitc nigi 8abama aa nabe.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Midac nigi inig: ‘8eckadj kikitci anicinabeminabanig Okije Manidomi8an, kigi onabamig kidji kikendaman adi eji nda8endag. Kigi onabamig kidji 8abamadj 8aa maia ka k8aiakozidj, acitc kidji noda8adj e anim8edj.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Kiga mikoma kakina a8iagokag. Kiga 8idama8ag kakina kegoni adi kagi iji 8abadaman acitc kagi iji nodaman.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Mi aja! Pazig8in acitc sigaadazon. Kipatado8inan kiga kasiamago, e pagosenimadj kidji 8idjiigo8an,’ nigi inig.”
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Pon ki ikido kiabadj: “Kegapitc nigi koki ija Jerusalem odenakag. Nitaji aiamienaban kitci aiamiemigi8amikag apitc ka ijinaman oo8e.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Nigi 8abama Jesos, e ijidj: ‘8ibadj! Nagadan Jerusalem nogom! Ka8in mega min8endasi8ag a8iagog, e mikomijian.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Nigi nak8e8ajia dac: ‘Tebendjigean! Okikendana8a egi paba pidigeiaban odaiamiemigi8ami8akag, acitc egi takonag8aban acitc egi papajacte8ag8aban igi8e ka teb8etaok8a.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Acitc okikendana8a e te8agiban iima apitc ka nisagani8ipan Stepan (Étienne), aa ka mikomikiban. Kenin iima nitaji naniba8inaban acitc nigi inag kidji nisa8adjin. 8a8adj nigi kana8endam8anan igi8e nabeg opizika8agani8an meg8adj ka nisa8adjin!’ nigi ina.
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Midac ka Tibendjigedj nigi inig: ‘Madjan nogom. Kitci 8asag 8edi kiga madjinijaon, kidji nda kagik8ean ega ka Coda8inni8i8adj odji.’ ” Mi ka iji tibadjimodj Pon.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Kakina ka te8adj iima ogi ndota8a8an Ponan pinici oo8e ka ani ikidondjin. Midac ka iji madji kitci pabibagi8adj: “Nicik! Ka8in inendagozisi kidji pimadizidj!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Midac ki kitci pabibagi8ag e kitci nickadizi8adj. Ogi kitci mimigobidona8an odaimi8an, acitc ki kitci pikiteto8ag.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Ka niganidj cimaganic ogi inan kodagian cimaganican kidji pidige8inandjin Ponan 8akaak8aiganikag. Ogi inan kidji papajacteomagani8indjin, pinici kidji tibadjimondjin 8egonen 8edji pabibagimagani8indjin.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Midac cimaganicag ogi mag8apina8an kidji papajacte8a8adjin. Pon dac ogi inan ini cimaganici ogiman pecodj ka tendjin: “Kidinendagozim na kidji papajacte8eg a8iag Rom ogima8i8inikag ka iji tibendagozidj, ega egi tibakoneg?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Apitc cimaganici ogima ka nodag ii, ogi nda 8abaman ma8adji ka niganizindjin cimaganican, acitc ogi inan: “Kikikendan na adi enakamigizian? 8aa nabe Rom ogima8i8inikag iji tibendagozi!”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Teci8ag dac ka niganizidj cimaganic ogi pi nda 8abaman Ponan. Ogi k8ag8edjiman: “8idamaocin, teb8e na Rom ogima8i8inikag kidiji tibendagozinan?”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Ka niganizidj cimaganic ki ikido: “Nin mane nigi kijikan Rom ogima8i8inikag kidji tibendagozian.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Ini8e ka 8i papajacteogopanin Pon kegoni kidji tibadjimodj, teci8ag ogi ponikagon. Ka niganizidj cimaganic ke8in ki segizi apitc ka pabiziskenimadjin Ponan Rom ogima8i8inikag e iji tibendagozinigobanen, acitc egi mag8apinapanin pi8abiko sagapizoneabini.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 8iabanig, ka niganizidj cimaganic ki inendam kidji k8ag8ed8edj adi Coda8innin eji inactaonandjin Ponan. Ogi anonan dac kakina Coda8inni kitci aiamie ogiman acitc kitci aiamie onakonige8innin kidji ma8adjiidindjin. Ka niganizidj cimaganic dac ogi aba8an Ponan opi8abiko sagapizoneabi. Midac ogi iji8inan ka iji ma8adjiidinani8anig.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.