Atos 22
Angal Heneng mbuk Ngaoran Angal Bib Hobau Sao ngo wi o (AKH) vs NVT
1 Nao aorao haeme hakl o, inim ni bor angal ngo kaemndan wakl kao njun ub pangoklaob kisesa.
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Obum angal ngo kisao o mbini Hiburu semon angal kobur kisaol pangobur, mbinim angal kang ora di nao ke sub ora pango hasmil, Paolom mbini bor kakl,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 Ni Nju sem ora hae ol ninao su Silisiyan su and lobokl lobokl Tasas bor nao amom ni marisao o, ni sukul su enjo ngo bor aol Kameliyelom ora buwalisaol, ni su Njurusalem ngo bor ora and sowao. Ngub buwaol naon ab sumb wil baebenom man hambun sao kismi ub aol ngom el mend nao baondib mini ni oborob ora buwalisaol, nim di ini ngo hayem haklom ngubi tomb naom Ngaoron manom ke wiyao ub buklmao ora ko nen sabeyem ub ngub nen sabowao ora.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Ngub nen sabobur kowaon nim mbini tenaol mendbor ni ngubi tomb Aorao Aondaon hareron poklbur hae ub hasmi baeben di lu bowes bubur, ten di aol di hambun men pae po kalabus mao pala hawao ora.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Nim heneng ora ngub buwaol nim ngo kakl ub naon baolum aol wesmbao aondao oram di, nao Nju semon kansol baeben hambun di, mbini ngo baebenom heneng ora le ko ora hendeyem. Mbini ngo baebenom naon haeme Nju sem mendbor Damaskas paolismi baeben kalaebe ko bas mend waeb bu njismil, bas ngo bor waeb bismi ub mbinim nim su Damaskas ngo bor tenaol Aorao Aondaon hareron poklbur hasmi baeben men ha, hankab ha bara wakl Njurusalem bor ke henden men pae obon ko bas ngo njismil, nim mbini men hakl powao ora ko Paolom ngub kisesa.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Paolom ngub kobur kakl, Nim ngub pobur kowaon Damaskas poklbur aond hora haklu ora nda tomb su Damaskas and lobokl lobokl aondao ngon teb so sao wen harerol pukl hawaol, bao aondao ora mend yu saohar bor hakl obobur, ni mao tukun sabur bu akol bisao ora.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Ngub bisaol nim sul komb hakl po tibabur, dombes u mba habur angal mend kisaol pangowao tomb ngo angal kisao ndam kakl, Sol o Sol o, njem ni asub ko lu bowes bu ke mao handaril kisaol pangowao.
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Ngub kisaol nim obu bor ngub ko san luwao. Aorao o nao Aorao Aondao ka, nje aeb balem? kowaol, obum ni bor wakl kakl, Ni njem ngo lu bowes bu ke mao handarili nda, Nasarer Njises ora hae kisao.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Ngo tomb aol mendbor ni daol haru pibismao baebenom bao ngo ibisao ub non hindismi o, ni bor angal ngo kao njisaol pangowao ub mbinim nao pangismi.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Ngo tomb nim obu bor ngub kowao. Aorao Aondao o nim asub buklwaob? kowaol, Aorao Aondaom ni bor kakl, Nje penar bu tekaklbir su Damaskas and lobokl lobokl aondao abo ngo bor pu ora. Ngub poklesi tomb nim mbes njem ninao kongon hambun sao benin ko man man buwao ub aol mondom nje kao njuklaong, pu ora kisao.
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Ngub kisaol nim teka pewao tomb bao aondao ora ngo ibisao o hondowao ndam, nao el bor maong maong bubur kho sisaol menjao menjao hend heneng bukl buwawaol, mbini aol ngo ni daol nao haru pibismao nda baebenom ninao ki kabol Damaskas bor men pae pismi.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Ngo tomb su Damaskas ngo bor aol is mend obun imbi Ananayas hasaol, obum nao Nju semon man hem aondao ora ko men hakol bu hasaol, mbini Nju sem su Damaskas paolismi baeben hambunom di obu aol ebe ora hae ko nen sabismi o sisesa.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ngub nen sabismil aol ngom ni u mba hawao ndal teb so obo habur ni bor kakl, Sol o nao haeme o, njen el abo wakl ebe sang, osisao hend heneng bi kisao tomb nim osisao penar bu ora hend heneng bubur, nim aol ngo obu di oborob ora hondowao.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Ngo tomb obum ni bor ngub kisao. Naon ab sumb wil baebenon Aorao Ngaorom obun kone bor njem ngo sao ngo sao benin ko nen sabeyao ub di, njem ora nen sobenin ko nje bember ha haen kobur, njem obun Oborob Biyao Aol nda di njen elom hendenin ngo muwalene o ka. Ngub ngo bene ol njem obun mbib ora ngo kao njenel pangae ub di
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 njem elom handae ub di, tenaol hambunom pangen lesi ko kao njisao ora.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Obum ngub kobur ni bor wakl kakl, Njem pong nao li ngubi tomb nje penar bu teka peyobur, njen kone bor khorob bisi sao wiyao o wes wes laen ub njem Njises obul hul ha habur lesin, obu bor kao kalo mbabtas bi ora kisao ko Paolom ngub kisesa.
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Paolom ngub kobur kakl, Ni wakl Njurusalem bokeyobur Ngaor Hen Moroklme Anda bor hondabur, Ngaor bor kao kalowao tomb nim obanda bor sao
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Aorao Aondao obu hondowao ora. Ngub hondowaol obum ni bor kakl, Njem ni hondobur tenaol enjo ngo bor bereyem hakl bor ngo kao kalel ub mbinim makl homobur nao pangokleming, nje ngubi tomb penar bu ora su Njurusalem ngo tuwaklbir pu ora kisao.
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Ngub kisaol nim obu bor kakl, Nao Aorao Aondao o, nim mbes Nju semon man pangoklme anda baebenon honda was bubur, tenaol njel hul ha hasmi baeben lu bowes bu kalabus men pae powao ub Njurusalem bor paoleyem baebenom ora hendeyem.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Mende di mbes mbinim njen angal bib ebe ngo kao kalo hasao aol Sitiben obu pe paen lismi tomb nim di mbini bisur bu, mbini aol ngo obu pe paen lismi baebenon lab lab di ngo sao hakl mu manaka habur, nao kone bor di aol ngo oborob lereklem ko nen sabowao ub mbini hambunom di ora hindismi ko kao kalowao. Ngub kowao o
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Aorao Aondaom ni bor kakl, Nje su enderae ora Tenaol Sem Tangaron su bor penin lowaong, nje pu ora kisao ko Paolom ngub kisesa.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Ngo tomb pibnao Paolom ngo kisao ub tenaolom oborob ora pango hasmi o, mabor Tenaol Sem Tangaron imbi kisao tomb mbinim erer ko angal aondao bu ora kobur kakl, Aol ngubi su ngol nao haklaong, obu pe paen lu tuwaklaob ora, pen ngubi tomb lib ora kismisa.
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Ngub kobur kismin mbinim ko homo angal erer aondao bu ora ko kaong lubur, mbinin lab lab osisao hakl yu kem bor men yakl yakl po, su huni hakl yu kem bor khorob ora karu tu yaesmisa.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Ngub bismil Orom semon ami maomb bo haraoklao aol aondao ndam obun ami aol mendbor bor kakl, Inim aol Paol ke ngo andaon kemi pobur lemin, obum nim ngo sao ora buwaol Nju semom ko homo angal erer aondao bu ora keyem ko te kao paen ub heb yam lam lam bubur ne mib kisesa.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Ngub kisaol mbinim Paol ngub heb yam luklbur ki aongao kab tanga pa wismi tomb Paolom ami maomb bo haroklme aol ngo haklon is mend bor kakl, Inim howes mbes nao kao hae tomb Orom tenaol mend heb ya kuwinjom bao lib se hayem be? Aoh, Orom semon manom ngub bibaebe ke wiyao be? kisesa.
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Ngub kisaol ami ndam angal ngo pangobur, ami maomb bo haraoklao aol aondao nda po kao kalobur kakl, Aol ngo obu Orom sem seneng, njem obu bor asub ora bel bo? kisesa.
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Ngub kisaol ami maomb bo haraoklao aol aondao ndam Paol bor obo ne mubur kakl, Nje Orom aol ora hael be? Njem ni kao nji ora kisaol, Paolom e kisesa.
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Ngub kisaol ami maomb bo haraoklao aol aondao ndam burir biyubur kakl, Nim mone so andubom ora ni Orom sem kond baklbur sokl buwaol ni Orom sem hae kisao o, Paolom kakl, Ni non ngub inj, Orom sem mondom ora ni marisao kisesa.
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Ngub kisaol mbini ami ngo Paol obu bor njem bae saon te kao pa ko luklbur bismi nda baebenom penar bu ora pakl homo kuwik mismil, ami maomb bo haraoklao aol aondao ndam di Paol obu Orom sem sene nao hende, obu heb yam luklbur ki aongao tanga pawe ko pangobur pakl aondao ora himisesa.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Ngo tomb Orom semon ami maomb bo haraoklao aol aondao ndam Paol obum khorob asao ora baonaol hondobur, Nju semom obu bor ko homo angal aondao bu ngub kaemib ko hondoklbur obum ekera nan Paolon kil hankab hasao nda hakl kolo tuwabur, Nju semon baolum aol aondao baeben di mbinin kansol baeben di mbini hambun ora obo kiril mba baoraoklaob kobur, obum Paol kemi inin po mbinin el so oral teka haen kisesa.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.