Romanos 3
Godɨndɨ Hoafɨ (AGG) vs NVT
1 Ranana asu nüŋgunde Sudahündɨ-yei nɨŋgombo ranai ŋgorü sɨrɨhündɨ-yei nɨŋgombo ranahambo ŋgasündɨmandea? Asu fihoearɨ kefe tɨrɨhefe hohoanɨmo ranambe nɨne-moatükunɨ aboedɨ tüküfe aranda?
1 Então qual é a vantagem de ser judeu? A circuncisão tem algum valor?
2 E! Afɨndɨ muŋguambo moatükunɨ aho ra ranɨ-poanɨ ranɨ-poanɨreamboane. Mamɨ adükarɨ moatükunɨ ranane God ai Suda aheimbo ahandɨ hoafɨ hondü ai aheimborɨhi hɨfandɨmbɨrɨhünda yahuhaya masagadürɨ.
2 Sim, há muitos benefícios. Em primeiro lugar, aos judeus foi confiada toda a revelação de Deus.
3 Asu nindou bɨdɨfɨrɨ ai hoafɨ ranahambo anɨhondümbo süŋgufekoate-ayei ranana asu nüŋgumandɨfea? Nindou ai ranɨ-moatükunɨ rawarɨhindɨ ranɨmbohünda asu God ai-amboanɨ anɨhondümbo hohoanɨmo hoafɨ ahandɨ ra hɨnɨŋgɨmandeyo?
3 É verdade que alguns deles foram infiéis, mas isso significa que Deus será infiel?
4 Tɨkaiyopoanɨ, ŋga anɨhond-ane, God ai ŋgɨrɨ ranɨ-moatükunɨ ra randeandɨ! Nindou ai tɨkarɨhi hehi hoafayei amboanɨ asu God aiana moanɨ anɨhondümbo mam-anɨmbo hoafɨndɨmbui. Sapo Bukambe hoafɨ ranai God ranahambo yare hoafɨyowohü yahoya,
4 De maneira nenhuma! Ainda que todos sejam mentirosos, Deus é verdadeiro. E as Escrituras dizem a seu respeito: “Será provado que tens razão no que dizes, e ganharás tua causa no juízo”.
5 Ŋga asu sɨhefɨ moaruwai hohoanɨmo ratüpurɨ ranɨ hohoanɨmo ranai Godɨndɨ mbumundɨ hohoanɨmo ranahambo weindahɨndeandanɨ ana, sɨhɨrɨ ranahambo nüŋgu mambɨsefa? God ai sɨhɨrɨ moaruwai hohoanɨmoyefɨ arɨhundɨ ranɨmbo-hünda ai sɨhefɨmbo sɨmborɨ tɨŋɨrɨfo asemunɨ ana, asu ahandɨ hohoanɨmo ra moaruwai-ane, randɨhu ramambɨsefɨyo wanɨmandefɨyo? (Nindou sɨhefɨ hohoanɨmo süŋguanahɨ moanɨ ndarɨhe hoafɨyahɨ.)
5 Alguém poderia dizer: “Mas nosso pecado não cumpre um bom propósito, ajudando os outros a verem como Deus é justo? Não é uma injustiça, portanto, Deus nos castigar?”. (Estou seguindo o ponto de vista humano.)
6 Ranɨ-moatükunɨ ra ai wanɨ! Asu God ai mbumundɨ hohoanɨmokoate-ayu ana, asu nüŋgunde ai nindou hɨfɨ ndanɨhü anɨmboei ranaheimbo türüboadeandürühɨ yɨbobomandeandüra?
6 Claro que não! Se fosse assim, como Deus poderia julgar o mundo?
7 Asu wandɨ tɨkai hoafɨ hohoanɨmo ranambo Godɨndɨ hoafɨ hondü ra weindahɨ-rɨheandanɨ asu ahandɨ ndürɨ adükarɨ tüküfeyo ana, asu nɨmboe wambo moaruwai hohoanɨmo-yaheimbɨ nindou nou God ai papɨ-hoafarandɨra?
7 Alguém poderia argumentar, ainda: “Mas por que Deus me condena como pecador se minha mentira ressalta sua verdade e lhe traz mais glória?”.
8 Refeana, sɨhɨrɨ randɨhu hoafɨndefɨhüya, awi sɨhɨrɨ moaruwai hohoanɨmo ranɨ yaŋgɨr-anɨmbo süŋgundɨhu ŋgefanɨ ranɨmbo asu aboedɨ hohoanɨmo ra ranɨ-süŋgu tükündɨfeyoanɨ mambɨsefɨyo? Karɨhasɨhandürɨ wanɨ. Nindou bɨdɨfɨrɨ wambo tɨkai hoafɨyahü-ndɨrɨhüya Por aiana yahurai hoaf-ane wataporɨmbora arandɨ asei. Süŋgunambo-anɨmbo God ai aheimbo ramarɨhindɨ süŋgu türüboadeandürɨhɨ tɨŋɨrɨfo dagadürɨmbui, ŋga ranɨ-moatükunɨ God ai refemboayu ra ai aboed-anesɨ.
8 E alguns até nos difamam, afirmando que dizemos: “Quanto mais pecarmos, melhor!”. Quem diz essas coisas merece condenação.
9 Awi refe ana, Suda sɨhɨrɨ nindou ŋgorü sɨrɨhündɨ ranaheimbo ŋgasündɨhurümbo-mbeyefɨyo? Ra ai wanɨ! Ro ranɨ-moatükunɨ ranahambo hoafɨyaheimb-ane, nindou ŋgorü sɨrɨhündɨ ranane, asu Suda ranane, muŋguambo sɨhɨrɨ ana mamɨ sɨmogodɨ nindou yaŋgɨr-anefɨ asu muŋguambo moaruwai hohoanɨmo süŋgurɨhu-rɨhundühɨ sɨhefɨhoarɨ hüti-anefɨ.
9 Pois bem, devemos concluir que nós, judeus, somos melhores que os outros? Não, de maneira nenhuma, pois já mostramos que todos, judeus ou gentios, estão sob o poder do pecado.
10 Ŋga Bukambe hoafɨ ranahambo yare hoafɨyowohü yahoya,
10 Como afirmam as Escrituras: “Ninguém é justo, nem um sequer.
11 Nindou mamɨ ai-amboanɨ moai Godɨndɨ moatükunɨ ranahambo fɨfɨreandɨ,
11 Ninguém é sábio, ninguém busca a Deus.
12 Muŋgoambo ai Godɨmbo daboadɨ hɨhɨrɨhorɨ-mboanei.
12 Todos se desviaram, todos se tornaram inúteis. Ninguém faz o bem, nem um sequer.”
13 ‘Muŋgu yafambe ana yɨfambe gabudɨfekoate anɨŋgo rahurai-anendürɨ.
13 “Sua conversa é repulsiva, como o odor de um túmulo aberto; sua língua é cheia de mentiras.” “Veneno de serpentes goteja de seus lábios.”
14 ‘Ahei yafambe ambe ana nindoumbo God ai moaruwaimbo-mbɨreandüra-mboane yaho hoafɨ
14 “Sua boca é cheia de maldição e amargura.”
15 ‘Aiana nindou hɨfokoefembo hohoanɨmoayei.
15 “Apressam-se em cometer homicídio;
16 Aiana nahanɨnɨyo ahei ra muŋgu-moatükunɨ moaruwaimbofe howohü tɨŋɨrɨfo afɨndɨ saimbo yaŋgɨrɨ nindou-anei.
16 por onde passam, deixam destruição e sofrimento.
17 Aiana nindou ŋgorü-babɨdɨmbo moai wudɨpoaporɨhi nɨmarei.’ Aisaia 59:7-8
17 Não sabem onde encontrar paz.”
18 ‘Aiana moai Godɨmbo akɨdou-amboa ahɨnɨrɨhorühɨ yɨhɨmboyahündo rɨhündɨ,’ Buk Song 36:1
18 “Não têm o menor temor de Deus.”
19 Asu sɨhɨrɨ fɨfɨrɨhumboanefɨ, muŋguambo hoafɨ ahɨnümbɨ hohoanɨmo ai hoafayo ra nindou dɨdɨyei ranahandɨ hoarehɨndeihɨ süŋgumbɨrɨ-hindamboane. Ranɨmboane asu nindou mam-amboa ŋgɨrɨ hoafɨndühɨ ro mbumund-anahɨ mbüsu, ŋga wanɨ. Asu nindou muŋguambo Godɨndɨ hɨmboahü hüti-anei ra nafuimbohünda ahɨnümbo hohoanɨmo eŋgoro.
19 É evidente que a lei se aplica àqueles a quem ela foi entregue, pois seu propósito é evitar desculpas e mostrar que todo o mundo é culpado diante de Deus.
20 Ŋga ahɨnümbɨ hohoanɨmo süŋgufembo ranɨnambo ŋgɨrɨ nindou mamɨmbo amboanɨ Godɨndɨ hɨmboahü nindou mbumund-anahɨ mbüsu. Ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranai ahandɨ ratüpurɨ sɨhefɨ hohoanɨmo moaruwai nafuiyamunɨ randühane.
20 Pois ninguém será declarado justo diante de Deus por fazer o que a lei ordena. A lei simplesmente mostra quanto somos pecadores.
21 Ŋga hapondanɨ ana God ai ahandɨ nindoumbo mbumund-anei ehu hohoanɨmo ranana ai weindahɨ tüküfemboane. Ŋga asu ranɨ-moatükunɨ ra sapo ahɨnümbɨ hohoanɨmo meŋgoro ranɨ-süŋgupoanɨ tükümefeyosɨ, ŋga ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranɨyo Godɨndɨ hoafɨ hoafɨyomo-rundeimbɨ ranai-amboanɨ ranɨ-moatükunɨ ranahambo weindahɨru masɨhoemo.
21 Agora, porém, conforme prometido na lei de Moisés e nos profetas, Deus nos mostrou como somos declarados justos diante dele sem as exigências da lei:
22 Godɨndɨ-mayo mbumundɨ hohoanɨmo ranana ndahurai-ane: Nindou muŋguambo dɨdɨyei ai Sisas Kraisɨmbo anɨhondümbo-arɨhorɨ, ranaheimbo God ai nindou mbumund-anei ehu ahei anɨhondümbofe hohoanɨmo ranɨmbo-hündambo. Ŋga nindou ranai ŋgorü-poanɨyombo-yopoanɨ.
22 somos declarados justos diante de Deus por meio da fé em Jesus Cristo, e isso se aplica a todos que creem, sem nenhuma distinção.
23 Wanɨ, ŋga nindou muŋguambo moaruwai hohoanɨmo-yeimboanei asu mbumundɨ sürühoeimbɨ hohoanɨmo God ai siaoayu ra mbonɨmbo-rɨhümündimboanei.
23 Pois todos pecaram e não alcançam o padrão da glória de Deus,
24 Ŋga asu God ai aheimbo moanɨ hɨpoamboarandürɨ. Ranɨmboyu asu ai nindou ranaheimbo aboedɨ mbumund-anei mehundürɨ sapo Krais Sisas ai aheimbo aboedambo-mareandürɨ ranahandɨ süŋgu.
24 mas ele, em sua graça, nos declara justos por meio de Cristo Jesus, que nos resgatou do castigo por nossos pecados.
25 God ai Krais ahamboya, ahandɨ horɨ ranai pɨndowohü-anɨmbo nindou dɨdɨyei ahambo anɨhondümbo-arɨhorɨ ranai moaruwai hohoanɨmoayei ra popoaimbɨ-ramɨndüramboane yahu hayamboyu. God ai ranɨ-moatükunɨ ramareandɨ ra ahandɨ hohoanɨmo moanɨ mbumundɨ hamɨndɨ hondayo ra nafuimbohünda ramareandɨ. Ŋga horombo ana nindou ai moaruwai hohoanɨmomayeisɨ, ŋga God ai ranɨ-moatükunɨ ranahambo hɨnɨŋgɨrou safɨ hɨfandandühɨ asu ai moai nɨmai ranɨ-moatükunɨ ranahambo sɨmborɨ tɨŋɨrɨfo saimbo hohoanɨmoyu.
25 Deus apresentou Jesus como sacrifício pelo pecado, com o sangue que ele derramou, mostrando assim sua justiça em favor dos que creem. No passado ele se conteve e não castigou os pecados antes cometidos,
26 Yɨnɨ, ai Sisasɨmbo maserü ra haponda ndanambe ana ahandɨ mbumundɨ hohoanɨmo ra weindahɨ nafuimbo-hündamboyo. Ranɨ süŋgumboane ro fɨfɨrɨhundɨ ra God ai ahandɨhoarɨ mbumundɨ hamɨndɨ hond-ani asu nindou düdi ai Sisasɨmbo anɨhondümbo-arirɨ ranahambo seana nindou mbumund-anafɨ yahu arandɨ.
26 pois planejava revelar sua justiça no tempo presente. Com isso, Deus se mostrou justo, condenando o pecado, e justificador, declarando justo o pecador que crê em Jesus.
27 Asu refe ana, nɨne-moatükunɨ ranahambo sɨhɨrɨ borɨmandefɨ habodefa? Ŋgɨrɨ moanɨ borɨndefɨ. Asu nɨmboe ranɨ-moatükunɨ rana? Ranɨ mbumundɨ moatükunɨ ra sapo ahɨnümbɨ hohoanɨmo meŋgoro ra süŋgufembo-hündamboyo? Wanɨ, ŋga sapo sɨhɨrɨ anɨhondümbo-arɨhundɨ ranɨmbo-hündamboane.
27 Podemos então nos vangloriar de ter feito algo para sermos aceitos por Deus? Não, pois nossa absolvição não vem pela obediência à lei, mas pela fé.
28 Ŋga sɨhɨrɨ ana ra fɨfɨrɨhundɨ, nindou moanɨ anɨhondümbo-arɨhindɨ ranaheimbo-anɨmbo God ai nindou mbumund-anei mbüsümbui, ŋga ahɨnümbɨ hohoanɨmo ra süŋgufembo ranɨmbo-hündambo ŋgɨrɨ randearü.
28 Portanto, somos declarados justos por meio da fé, e não pela obediência à lei.
29 Asu nɨmboe rana? Asu God ai Suda-yei God yaŋgɨrɨyu? Asu nindou ŋgorü sɨrɨhündɨyei God kameihɨyu? Yɨnɨ, God ai nindou ŋgorü sɨrɨhündɨyei God amboan-ani.
29 Afinal, Deus é Deus apenas dos judeus? Não é também Deus dos gentios? Claro que sim!
30 God aiana moanɨ mamani. Ranɨyu hayambo ranani Suda sapo ai ahei fihoearɨ karɨhi tɨrɨhehi arɨhündɨ ranai anɨhondümbo hohoanɨmo süŋgu aheimbo nindou mbumund-anei mbüsümbui. Asu nindou ŋgorü sɨrɨhündɨ sapo ai ahei fihoearɨ kefe tɨrɨhefekoate ranai anɨhondümbo hohoanɨmo süŋgu aheimbo amboa nindou mbumund-anei mbüsümbui.
30 Existe um só Deus, e ele declara justos tanto judeus como gentios somente pela fé.
31 Asu sɨhɨrɨ ranɨ anɨhondümbofe hohoanɨmo ranambo sapo ahɨnümbɨ hohoanɨmo meŋgoro ra moanane sefai? Ai ra wanɨ! Ŋga ahɨnümbɨ hohoanɨmo ahandɨ nɨmɨndɨ ra ŋgɨnɨrɨ-humündefühanefɨ.
31 Então, se enfatizamos a fé, quer dizer que podemos abolir a lei? Claro que não! Na realidade, é só quando temos fé que cumprimos verdadeiramente a lei.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.