1 Reč koju reče Gospod za Vavilon i za zemlju haldejsku preko Jeremije proroka.
2 Javite narodima i razglasite,
3 Jer se narod podiže na nj sa severa, koji će mu zemlju opusteti, da neće biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobeći će i otići.
4 U te dane i u to vreme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svog.
5 Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: Hodite, sjedinimo se s Gospodom zavetom večnim, koji se ne zaboravlja.
6 Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj.
7 Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: Nećemo biti krivi, jer zgrešiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadi otaca njihovih.
8 Bežite iz Vavilona i iziđite iz zemlje haldejske i budite kao ovnovi pred stadom.
9 Jer, evo, ja ću podignuti i dovešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje severne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strele su im kao u dobrog junaka, ne vraćaju se prazne.
10 I zemlja će se haldejska opleniti, svi koji će je pleniti nasitiće se, govori Gospod.
11 Jer se veseliste, jer se radovaste
12 Mati se vaša osramoti vrlo,
13 Od gneva Gospodnjeg neće se u njoj živeti,
14 Postavite se oko Vavilona
15 Vičite na nj unaokolo;
16 Istrebite iz Vavilona sejača
17 Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najpre ga jede car asirski, a posle mu kosti izlomi Navuhodonosor, car vavilonski.
18 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pohoditi cara vavilonskog i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara asirskog.
19 I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiće se duša njegova.
20 U one dane i u ono vreme, govori Gospod, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i gresi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.
21 Iziđi na zemlju meratijamsku
22 Vika je ubojna u zemlji
23 Kako se slomi i skrši malj cele zemlje?
24 Ja ti metnuh zamku, Vavilone,
25 Gospod otvori riznicu svoju
26 Hodite na nju s kraja zemlje,
27 Pokoljite mačem sve teoce njene,
28 Čuje se glas onih koji beže i koji pobegoše iz zemlje vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našeg, osvetu dvora Njegovog.
29 Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u logor prema njemu unaokolo da ne pobegne ni jedan, platite mu po delima njegovim; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot Svecu Izrailjevom.
30 Zato će mladići njegovi pasti po ulicama njegovim, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod.
31 Evo mene na tebe, ponositi,
32 Ponositi će se spotaći i pasti,
33 Ovako veli Gospod nad vojskama: Sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinim; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste.
34 Izbavitelj je njihov silan, ime Mu je Gospod nad vojskama, On će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike vavilonske.
35 Mač na Haldejce,
36 Mač na laže njegove,
37 Mač na konje njegove,
38 Suša na vode njegove,
39 Zato će se onde nastaniti divlje zveri i buljine, i sove će onde stanovati; i neće se naseliti do veka i neće se u njoj živeti nikada.
40 Kao kad Gospod zatre Sodom i Gomor i susedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko onde naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovečji.
41 Evo, narod će doći sa severa, velik narod,
42 Luk i koplje nosiće,
43 Car vavilonski kad čuje glas o njima,
44 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan Silnoga; ali ću ga brzo oterati iz te zemlje, i postaviću nad njom onog ko je izabran; jer ko je kao ja? I ko će se preti sa mnom? I koji će mi pastir odoleti?
45 Zato čujte nameru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli Njegove što je smislio za zemlju haldejsku: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opusteti stan s njima.
46 Od praske kad se uzme Vavilon potrešće se zemlja, i vika će se čuti po narodima.